Odgoj s osmijehom

"Jednako kao što obraćamo pozornost na moć ostalih kad ona postane prijetnja onome što želimo činiti u životu, tako uglavnom i o slobodi počnemo misliti kad osjetimo da je možemo izgubiti.
Vjerujem da je potreba za slobodom pokušaj evolucije da osigura dobru ravnotežu između tvoje potrebe da me pokušaš prisiliti da živim život onako kako ti hoćeš i moje potrebe da se oslobodim te prisile. Ova je ravnoteža najbolje iskazana zlatnim pravilom: Čini drugima ono što bi želio da i drugi čine tebi!
Kad se ne osjećamo slobodnim izraziti sebe, naša nam kreativnot može prouzročiti bol ili nas odvesti u bolest.
Što imamo više slobode i mogućnosti zadovoljenja svoji potreba tako da pritom ne onemogućujemo drugu osobu da zadovolji svoje - sposobni smo koristiti svoju kreativnost ne samo za vlastitu korist, nego i za korist svih drugih. Kreativni ljudi koji se osjećaju slobodnima kreirati, rijetko su sebični. Dijeleći s drugima svoju darovitost i sami pritom dobivaju mnogo zadovoljstva"

Koliko smo slobodni? Kako zadovoljavam svoju potrebu za slobodom?

S obzirom da sam majka troje djece moja je sloboda poprilično zakinuta, no odluka da imam djecu moja je svjesna odluka. Što znači da sam svjesno žrtvovala i dio svoje slobode (bokca mi, velik dio!). No, strpljen spašen :)))...njihovim odrastanjem moja se sloboda širi.
Ovo što sam napisala prvenstveno se odnosi na izlaske. No, nisam se odrekla nekih stvari kroz koje zadovoljavam svoju potrebu za slobodom: čitanje - pronalazim uvijek vrijeme za knjigu, šetnje - kad zagusti odlazim na babska druženja, stručno usavršavanje - to će uskoro prijeći u moju potrebu za preživljavajem :)....
Sloboda su moji izbori. Birati ljude s kojima želim biti, birati interese, birati vjeroispovijed, birati oblike zabave... birati što želim i kako želim živjeti...birati što ne želim, i kako ne želim živjeti....

Sloboda je iznad svega MISAO! Nju vam nitko nikada, ni pod kakvim uvjetima ne može uzeti.

„Zabava je nagrada genetike za učenje. Uz moguću iznimku, kad je riječ o delfinima i kitovima, mi smo jedina bića koja se igraju cijeli život. I zbog toga što to činimo, mi cijeli život učimo.
Dan kad se prestanemo igrati, bit će dan kad smo prestali učiti!
Zabavu najbolje možemo objasniti osmijehom. Ljudi koji se zaljube mnogo uče jedno o drugome i gotovo se cijelo vrijeme smiju.
Da bismo se dobro slagali jedni s drugima potrebno je uložiti mnogo truda. Najbolji način da to počnemo činiti jest učiti zajedno nešto zabavno.
Smijanje i učenje temelj su svih uspješnih, dugoročnih odnosa. Kad se brak počne kvariti, zabava je prva žrtva.“ (Glasser)

Iako se čini da je zabava potreba koju je najlakše zadovoljiti – mnogi je ne zadovoljavaju.
Evo nekoliko pitanja za samopromatranje:
Koliko se smijete? Kojim aktivnostima najbolje zadovoljavate svoju potrebu za zabavom?
Je l' vam zabavnije u vlastitom domu, ili negdje drugdje?

Ostavljamo ljubav i pripadanje, i idemo u susret moći J
„Ako postoji potreba koja razlikuje ljude od ostalih živih bića, onda je to potreba za moći.
Kao dio potrebe za preživljavanjem, neke životinje višeg reda žele ljubav, većina želi slobodu, i konačno, barem u ranoj dobi, većina se igra, uči i zabavlja.
No, moć u smislu u kojem je ljudi žele – moć zbog same moći – jedinstveno je obilježje naše vrste.
Životinja postaje agresivna kad joj se prijeti, kad žele spolne odnose, kad žele hranu za sebe ili svoje mlade. No, ovo je ponašanje motivirano potrebom za preživljavanjem, a ne moći.
Mi smo jedina vrsta koju pokreće moć.
Sama po sebi, moć nije ni dobra ni loša. Razlika nastaje u načinu kako ju primamo, zahtijevamo i primjenjujemo.
Pokušati izbiti naprijed, čak do te mjere koja podrazumijeva gurnuti druge dolje, način je na koji žive neki ljudi u našem društvu.“ (Glasser)

Sve izrečeno vjerojatno vam je jako poznato. Neke ste osobine prepoznali kod sebe, neke su vas podsjetile na druge.
Srećom, mnogi su ljudi zadovoljni količinom moći koju imaju. Nije nam svima važna ta politička moć (koja se posebno može prepoznati u onoj zadnjoj Glasserovoj rečenici). Svoju potrebu za moći zadovoljavamo kroz razne situacije u kojima iskazujemo svoje vješitne: neko je moćan u kulinarstvu, vožnji, sportu, glazbi....
Bez obzira kako zadovoljavamo tu moć, važno nam je da nas ljudi čuju kad imamo nešto reći.
Kad nas nitko ne sluša, osjećamo se bespomoćni.
Moć je, čini mi se, najvažniji razlog zašto odnosi pucaju. Teško je živjeti s nekim ko uvijek sve zna, ko ti govori kako živjeti, raditi, učiti... Teško je biti s nekim tko te prisiljava da radiš stvari na njegov način. Teško je opstati u takvom braku. I to nije teško shvatiti.
No, mnogi roditelji i učitelji upravo to rade! Oni znaju što je najbolje za njihovo dijete.
Oni znaju što i kako dijete treba nešto napraviti.
Možemo li promatrati svijet na takav način da u slaganju s drugim ljudima vidimo puno više moći, nego u pokušaju da se njima vlada?
Možemo li se naučiti nositi sa svojom potrebom za moći, a da pri tom ne guramo druge dolje?

Odradile smo prvu radionicu ove sezone :)
I bilo je ... super!
Malo smo se upoznavali, igrali ... i smijali.
Naravno, zaboravile smo ljudima reći za blog. No, to ćemo odraditi sljedeći tjedan. Ako ne zaboravimo hahahaha.

Zadatak ovog tjedna je razmisliti i osvijestiti koje su nam potrebe zadovoljene u nekom trenutku kad se osjećamo dobro, a koje nisu u trenutku kad se ne osjećamo dobro.
Pa, eto, kako biste i vi mogli ravnopravno sudjelovati u tjednom zadatku (ipak, nismo mi BB) evo nekoliko informacija i vama o POTREBAMA.

Naše ponašanje nije odgovor na poticaj iz okoline, nego pokušaj organizma da zadovolji svoje potrebe. Genetski smo programirani da pokušamo zadovoljiti 4 osnovne psihološke potrebe:
1. LJUBAV I PRIPADANJE (da volimo i da nas vole)
2. MOĆ (da nas uvažavaju)
3. SLOBODA (da biramo ono što želimo)
4. ZABAVA
Stvarna motivacija svih naših ponašanja je osjećati se što češće što je moguće bolje.
S odrastanjem otkrivamo da postaje sve teže osjećati se dobro, jer naši odnosi s ljudima postaju sve složeniji.

Danas ćemo malo više reći o potrebi za ljubavlju i pripadanjem.

LJUBAV I PRIPADANJE

Knjige, kazališta, opere...pune su priča o ljudima koji tražeći ljubav, često dobro započnu, ali završe jadno kada kritiziranje, okrivljavanje, žaljenje i ljubomora počnu naplaćivati svoju cijenu za taj odnos.
Početak nije tako težak. Ali naši geni, koji traže ljubav i pripadanje, zahtijevaju da nastavimo voljeti cijeli život.
Književnost je usmjerena na početak i kraj ljubavi, jer se tada događaju uzbudljive stvari.
Premda smo genteski tjerani da nađemo i ljubav i pripadanje, rijetko kad imamo poteškoća s pripadanjem ili prijateljstvom. Prijateljstva lako sklapamo i održavamo. Zašto? Prijatelje rijetko pokušavmo kontrolirati, kritizirati i mijenjati.
Ljubav, posebno spolna ljubav predstavlja dio koji nas najčešće frustrira.
Hormoni svakako u ovoj ljubavi odrade svoj dio. No, iako nas hormoni približavaju, oni nas ne drže zajedno.
Da bi ljubavni ili spolni odnos trajao, većini je ljudi potreban i život koji će provoditi na svoj način (društveni i rekreacijski život koji je odvojen od odnosa). Parovi moraju imati i svoje odvojene, vlastite interese, hobije i prijatelje.
Teško je opstati u odnosu (i održati ljubav, voljeti tu osobu) ako vas druga strana pokušava kontrolirati i mijenjati.

Koliko podržavamo interese partnera ( i on nas), a da se pri tom ne javlja kritiziranje i prigovaranje?
Kada se i koliko prema partneru (ili on prema nama) ponašamo kao da je naše vlasništvo?

Eto ... pitanja za razmišljanja su tu ...
Tko želi s nama podijeliti svoja iskustva - dobro nam došao.

Pozdrav od nas dvije