Odgoj s osmijehom

Odradile smo prvu radionicu ove sezone :)
I bilo je ... super!
Malo smo se upoznavali, igrali ... i smijali.
Naravno, zaboravile smo ljudima reći za blog. No, to ćemo odraditi sljedeći tjedan. Ako ne zaboravimo hahahaha.

Zadatak ovog tjedna je razmisliti i osvijestiti koje su nam potrebe zadovoljene u nekom trenutku kad se osjećamo dobro, a koje nisu u trenutku kad se ne osjećamo dobro.
Pa, eto, kako biste i vi mogli ravnopravno sudjelovati u tjednom zadatku (ipak, nismo mi BB) evo nekoliko informacija i vama o POTREBAMA.

Naše ponašanje nije odgovor na poticaj iz okoline, nego pokušaj organizma da zadovolji svoje potrebe. Genetski smo programirani da pokušamo zadovoljiti 4 osnovne psihološke potrebe:
1. LJUBAV I PRIPADANJE (da volimo i da nas vole)
2. MOĆ (da nas uvažavaju)
3. SLOBODA (da biramo ono što želimo)
4. ZABAVA
Stvarna motivacija svih naših ponašanja je osjećati se što češće što je moguće bolje.
S odrastanjem otkrivamo da postaje sve teže osjećati se dobro, jer naši odnosi s ljudima postaju sve složeniji.

Danas ćemo malo više reći o potrebi za ljubavlju i pripadanjem.

LJUBAV I PRIPADANJE

Knjige, kazališta, opere...pune su priča o ljudima koji tražeći ljubav, često dobro započnu, ali završe jadno kada kritiziranje, okrivljavanje, žaljenje i ljubomora počnu naplaćivati svoju cijenu za taj odnos.
Početak nije tako težak. Ali naši geni, koji traže ljubav i pripadanje, zahtijevaju da nastavimo voljeti cijeli život.
Književnost je usmjerena na početak i kraj ljubavi, jer se tada događaju uzbudljive stvari.
Premda smo genteski tjerani da nađemo i ljubav i pripadanje, rijetko kad imamo poteškoća s pripadanjem ili prijateljstvom. Prijateljstva lako sklapamo i održavamo. Zašto? Prijatelje rijetko pokušavmo kontrolirati, kritizirati i mijenjati.
Ljubav, posebno spolna ljubav predstavlja dio koji nas najčešće frustrira.
Hormoni svakako u ovoj ljubavi odrade svoj dio. No, iako nas hormoni približavaju, oni nas ne drže zajedno.
Da bi ljubavni ili spolni odnos trajao, većini je ljudi potreban i život koji će provoditi na svoj način (društveni i rekreacijski život koji je odvojen od odnosa). Parovi moraju imati i svoje odvojene, vlastite interese, hobije i prijatelje.
Teško je opstati u odnosu (i održati ljubav, voljeti tu osobu) ako vas druga strana pokušava kontrolirati i mijenjati.

Koliko podržavamo interese partnera ( i on nas), a da se pri tom ne javlja kritiziranje i prigovaranje?
Kada se i koliko prema partneru (ili on prema nama) ponašamo kao da je naše vlasništvo?

Eto ... pitanja za razmišljanja su tu ...
Tko želi s nama podijeliti svoja iskustva - dobro nam došao.

Pozdrav od nas dvije