Odgoj s osmijehom

Svi želimo vjerovati da posjedujemo osobit dar, da možemo nešto učiniti važno za druge, da možemo doprijeti do njih na osobit način ...

Nije važno ono što učinimo tek povremeno, već ono što
činimo dosljedno.
Što je majka svakog djelovanja?
Što najsnažnije određuje tko ćemo postati i kamo idemo u životu?
NAŠE ODLUKE!

Naše odluke, a ne okolnosti našeg života, određuju našu sudbinu.

Iako ne možemo uvijek upravljati događajima u našem životu, uvijek možemo upravljati svojim odgovorom na te događaje i svojim postupcima koji proizlaze iz toga.

Što više odluka donosite, to postajete vještiji u njhovom donošenju.
Učimo iz svojih pogrešaka, umjesto da očajavamo zbog njih.

"Uspjeh je rezultat dobre prosudbe...
dobra prosudba je rezultat iskustva...
iskustvo je najčešće rezultat loše prosudbe....

dakle, hrabro!

("Divovski koraci" A. Robbins)

PISMO TATI


Prolazeći pored sobe svog sina, otac je bio zapanjen vidjevši krevet lijepo poravnan i sve uredno pospremljeno. Tada je ugledao omotnicu na jastuku. Na njoj je pisalo «Tata».
Sa najgorim slutnjama otvorio je omotnicu i počeo čitati pismo držeći ga drhtavim rukama.

Dragi tata,
pišem ti s velikom žalosti i tugom. Morao sam pobjeći s mojom novom curom jer sam htio izbjeći scenu s tobom i mamom. U Jani sam pronašao pravu strast i ona je tako lijepa…
Znam da ju ti ne bi prihvatio zbog svih njenih piercinga, tetovaža i njene uske motorističke odjeće kao i zbog toga što je ona toliko starija od mene, ali… to nije samo ljubavna strast.
Tata, ona je trudna.
Jana kaže da ćemo biti jako sretni. Ona ima kamp kućicu u šumi i hrpu drva za loženje što će nam biti dovoljno za cijelu zimu. Želimo imati još puno djece.
Jana mi je otvorila oči činjenicom da marihuana stvarno ne šteti nikome. Uzgajat ćemo je i razmjenjivati sa drugim ljudima u Komuni za kokain i ekstazy. U međuvremenu, molit ćemo se da znanost ipak uskoro pronađe lijek za AIDS da Jani bude bolje. Ona to sigurno zaslužuje.
Na brini tata, meni je sada 15 godina i znam se brinuti o sebi. Sigurna sam da ćemo vam kad-tad doći u posjetu da vidite svoju unučad.

Tvoj sin Tvrtko



p.s.
Tata, ništa od ovoga nije istinito. Ja sam preko puta kod Tomice doma.
Htio sam te samo podsjetiti da u životu ima puno gorih stvari od one školske svjedodžbe na mom pisaćem stolu. Volim te! Nazovi kad bude sigurno da se mogu vratiti doma.

O kome ćemo: o malima ili velikima :-) ?


KRAVA

Znate, ima raznih krava.
Tako ima jedna koja dolazi svaki put kod moje mame kad imamo goste.


(mala anegdotica dok se ne zalaufamo ... naime, osnova namjera
ovog bloga je razmjena iskustava s ljudima koji pohađaju
radionice...iako su i svi drugi dobro došli ... a radionice
startaju tek u 10. mjesecu ... pa ćemo se do tada lagano
zagrijavati...pusa svima)

Evo nas među blogere. Mi smo dvije žene, kolegice, majke i supruge (imamo još uloga al ćemo skratiti zbog duljine uvoda).
Vodimo radionice pod nazivom Odgoj s osmjehom u 13 vrtića (za sada). Uvidjele smo same, a i drugi su nam to potvrdili da nam fali podrške i razmjene iskustava.
Dakle, neka ovaj blog posluži toj svrsi kad:
- je sve kako želimo
- nije onako kako bismo željeli : djeca ne slušaju, muževi ne podržavaju, mame gnjave, svekrve popuju, mi u pms ...

.........

I kad je sve tako kako je ... treba se voljeti!

Započet ćemo s odgojem a završiti ...tko zna gdje ... jer što god radili, o čemu god govorili ...uvijek govorimo o sebi.
Mi ćemo birati tekstove koji se nama najviše sviđaju, iznositi iskustva nama zanimljiva ... a vi ... pridružite se ... dobrodošli!!!

Riječ mudrosti prepuštamo Gibranu:

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas svojom snagom
Da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Jer On voli strijelu koja leti, a isto tako i luk koji miruje.

Kahlil Gibran
Ovom ćemo se tekstu jednom vratiti. A sad vas pozdravljamo :mah-mah
POSEBNO I VELIKO HVALA DRAGOJ TRIPTIH KOJA JE KREIRALA IZGLED BLOGA. SRCE SI!