Evo nas među blogere. Mi smo dvije žene, kolegice, majke i supruge (imamo još uloga al ćemo skratiti zbog duljine uvoda).
Vodimo radionice pod nazivom Odgoj s osmjehom u 13 vrtića (za sada). Uvidjele smo same, a i drugi su nam to potvrdili da nam fali podrške i razmjene iskustava.
Dakle, neka ovaj blog posluži toj svrsi kad:
- je sve kako želimo
- nije onako kako bismo željeli : djeca ne slušaju, muževi ne podržavaju, mame gnjave, svekrve popuju, mi u pms ...
.........
I kad je sve tako kako je ... treba se voljeti!
Započet ćemo s odgojem a završiti ...tko zna gdje ... jer što god radili, o čemu god govorili ...uvijek govorimo o sebi.
Mi ćemo birati tekstove koji se nama najviše sviđaju, iznositi iskustva nama zanimljiva ... a vi ... pridružite se ... dobrodošli!!!
Riječ mudrosti prepuštamo Gibranu:
Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.
Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.
Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.
Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas svojom snagom
Da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Jer On voli strijelu koja leti, a isto tako i luk koji miruje.
Kahlil Gibran
Ovom ćemo se tekstu jednom vratiti. A sad vas pozdravljamo :mah-mah
POSEBNO I VELIKO HVALA DRAGOJ TRIPTIH KOJA JE KREIRALA IZGLED BLOGA. SRCE SI!
Post je objavljen 15.09.2007. u 11:27 sati.