Obiteljska kuća, naprijed i nazad https://blog.dnevnik.hr/obsijana

srijeda, 15.08.2007.

Vrijeme je da se krene 4 ...

Kupatilo

Prvu odluku koju se treba donijeti kod postavljanja gips-kartonskih ploča je konstrukcija koja će nositi ploče. Dok za zatvaranje zida postoji i opcija bez konstrukcije (naravno radi se o situaciji primjene gips-kartonskih ploča umjesto završne unutarnje žbuke), kod stropova su uvijek prisutni nekakvi držači ploča. Tehnika visečeg stropa nije niti razmatrana pošto se ona koristi kod osobito visokih prostora ili recimo mansarda, tako da nam je ostala samo konstrukcija od aluminijskih (možda su čelični) profila, te od drvenih letvi. Rad sa drvenim letvama nije nam bio stran , a činjenica da je cijena takve konstrukcije 2 i pol puta jeftinija sigurno je utjecala na konačno opredjeljenje za istom.

Nekakve velike dileme bile su oko optimalnog postavljanja konstrukcije, jer ona direktno određuje smještaj gips-kartonskih ploča, a uvjeti koji su utjecali na konstrukciju bile su dimenzije gips-kartonskih ploča, smještaj svjetla na sredini prostora, te težnja za što optimalnijim iskorištavanje ploča. Inaće postoji dva moguća načina polaganja ploča preko konstrukcije, okomito i vodoravno u odnosu na pružanje konstrukcije. Za one koji ne znaju, standardna širina ploča je 125 cm, a dužina ima raznih. Od 200, 250, 260, 275, čak i 300 cm. Već sam pisao kako smo se incijalno odlučili za ploče dužine 300 cm, no spletom okolnosti na kraju smo dominantno koristili ploče dužine 275 cm. Iskreno sada kada smo gotovi sa poslom, a gletanje i farbanje su gotovi, možda bih čak preporučio korištenje što kraćih ploča. Naime daleko lakše se radi sa kraćim pločama, pridržava blizu stropa, a osobito lakše prenosi iz prizmelja do recimo drugog kata. Kako gleteri naplaćuju gletanje knauf ploča prema površini koju ploče zatvaraju, a ne po dužini spojeva koje moraju riješiti, cijena daljnje obrade ne mora biti presudna u odluci. Recimo eventualno potencijalno pucanje kontakata između dvije ploče može biti argument za korištenjem što većih ploča, no takav propust je nedopustiv i predstavlja kranji fuš u izvedbi.

Grijače ploče su recimo širine 45.5 cm, a mi smo se odlučili stvarati prostore od 47 cm za smještaj istih među konstrukcijom. Rezultat je bio da smo mogli ispod jedna gips-kartonske ploče smjestiti dva grijača i još nam je ostalo na sredini prostor za potencijalni dovod struje te smještaj plafonjera. U praksi je to značilo da smo obično prvo postavili konstrukciju za ploču na centru prostorije, te potom popunjavali prostor lijevo i desno od nje uz pomak naprijed ili nazad kako ne bi dobili poprečne spojeve od jednog do drugog zida. Za sam rad napravili smo si pomoćni alat koji je prilično ubrzao točno postavljanje konstrukcije. Naime na jednoj štafli (letva dimenzije 5*8) dužine oko 130 cm sa jedne i druge strane smo napravili utor u obliku slova L. Utori su bili podešeni tako da je razmak između sredina ubačenih letvi bio točno 125 cm. Postavili bi ju na sredinu prostora pola metra od jednog zida, učvrstili za strop pritiskanjem jedne letve nešto duže od visine stropa minus 5 cm za debljinu štafle. Isto bi napravili sa drugom štaflom ovaj put na drugoj strani zida. Ubacili u utore letve svaku na svojoj strani. Izbušili rupe za tiple blizu štafli i povezali sa udarnim tiplama (i vidama). Pogledali širinu letvi na sredini, prvenstveno zbog iskrivljenosti letvi, te ako su na dobrom razmaku, nastavili smo sa učvršćivanjem letve za svaku gredicu. Letvu smo prvo probušili sa bušilicom i nastavkom za drvo, potom bi slijedila malo jača bušilica/štemalica koja je bušila rupe u grdicama, te su se čekićem lupale udarne tiple. Kada bi bile gotove vanjske letve konstrukcije predviđene za držanje jedne gips-kartonske ploče, krenuli bi sa novim pomočnim štaflama.

Ovaj put su štafle bile podešene za postavljanje konstruktivne letve na razmak od 47 cm. Znači kraća prilagođena štafla čiji utori su bili podešeni da su razmaci između ubačenih letvi bili točno 47 cm. Prvo bi postavili letvu na jednoj strani, potom na drugoj i na kraju bi dobili slobodni prostor u sredini od oko 10-tak centimetara. Ukupno četri letve za nosivu konstrukciju centralne gips-kartonske ploče, a najveći razmak među njima bio bi 47 cm. Inače jedna letva 5*3 cm dužine 4 metra košta 10 kn, 1 m2 gips-kartonske ploče košta oko 15 km/m2, a 1000 knauf vida dužine 35 mm za povezivanje ploče i letve oko 50 kn - 70 kn (više se ne sječam točno). Za one koji ne znaju, klasični osni razmak među gredicama je 50 cm, što znači da na svaki 50 cm letve ide jedna udarna tipla (mislim cijene oko 2 kn/kom). Sada ako netko ima volje može izračunati cijenu materijala po m2 ove tehnike postavljanja gips-kartonskih ploča na strop. Naravno podešenih za Therma-ray grijače. Sada više nemam volje.

(nastavak drugom prilikom)

15.08.2007. u 13:15 • 2 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>