Obiteljska kuća, naprijed i nazad https://blog.dnevnik.hr/obsijana

ponedjeljak, 04.12.2006.

Day after

Samo budala slaže slovo Š na vrhu Svetog brda na Velebitu

... nastavak ...

Potorherm cigle imaju sa strane svima poznatu tzv. mušku i žensku stranu, koje kada se spoje tvore u sredini prostor za zapunjavanje morta, kojim će se same cigle spojiti u jednu čvrstu cjelinu. No taj isti prostor predstavlja određeni problem za instaliranje prozora. Naime osim što predstavlja nekvu rupu na mjestu gdje bi trebao biti kakav takav kontakt sa okvirom prozora, također ne pruža veliku čvrstoću za nosive vide (ili kako god se zovu) kojima se povezuje prozor i ostatak kuće. Zbog svega toga potrebno je zapuniti taj prostor i dobiti ravnu površinu rubnog zida. Za to smo koristili Röfix 820 toplinski mort i otišao je cijeli jedan dan za nešto više od dvadesetak otvora. Kako je instaliranje prozora bilo najavljeno za prošli petak ovo je bio nužan preduvjet.

Nakon toga došle su na red vodovodne instalacije i nova odluka. Čiji sustav vodovodnih instalacija koristiti ?! Uglavnom danas dominiraju nekakvi oblici PVC instalacija. PP-R (80) je dominantan za klasičnu hladnovodnu i toplovodnu instalaciju koja se povezuje varenjem, a PX-e koji se ne povezuje varenjem. Kako smo već nabavili aparat za varenje dileme nije bilo, a nakon prvih proba nije bilo razloga za promjenu odluke.
No kao i kod svih prozvoda tako i PP-R (80) cijevi proizvodi nekoliko proizvođača, a kod nas su dominantna dva. Naš Vargon i njemački Aquatherm. Mi smo se odlučili za skuplji Aquatherm i to liniju Fusiotherm. Sam odgovor na pitanje zašto i nije baš jednostavan. Možda naše neiskustvo, možda slaba promiđba tvrtke Vargon, odnosno nedostatak nekakve izgradnje imiđa za nas laike. Prilično jednostavne stranice, gotovo kataloški navođenje proizvoda, komentar jednog od preprodavača da se Vargon pretežito ugrađuje u apartmanima, a da si ljudi za doma si ugrađuju skuplji njemački proizvod i eto odluke. Da li smo mogli proći optimalnije ili ne ostati će misterija i vjerojatno nećemo nikada saznati, no za utjehu Vargonu neka bude da smo odabrali njihove cijevi za sustav odvodnje. Iskreno navijao sam za naše.

Iskreno naš vodoinstalater ima pretežito iskustva sa nekakvim metalnim oblicima vodovodnih instalacija i nakon prvih spajanja izjavio je da ova tehnika spajanja zavarivanjem daleko lakša od raznoraznih narezivanja. Sam aparat je jednostavne konstrukcije, gdje se podesi temperatura koju on održava (naravno u nekakvoj oscilaciji) i sastoji se od dva spoja za cijevi. Opet tzv. muškog i ženskog dijela, gdje jedan priključak natakne na spoj, a drugi u spoj na aparatu. Drži se određeni broj sekundi, oko 10 do 15, nisam siguran točno i nakon toga se dobije blago otopljen vanjski dio jednog priključka te unutarnji dio drugog priključka, koji kada se spoje i ohlade tvore idealan spoj. Prilično jednostavno, te se malo po malo stvara dio vodovodne instalacije.

Jedini veći problem je kada konstrukcija postane takva da se mora povezati sa ostatkom vodovodne instalacije, te je potrebno aparat za varenje prenašati, pa paziti da se ne ozljediš i sl. pa je potrebno više ljudi, gdje jedan drži aparat, a drugi spojeve no nije to toliko komplicirano.

Naravno preduvjet za ugradnju vodovodne instalacije je prostor gdje će se one ugraditi i tako su došle na red štemalačke sposobnosti majstora na radilištu. Iskreno, u tijeku štemanja, najteži dio je zapravo držanje samog stroja za štemanje u zraku i iznenadili bi se kako se brzo smišljaju tehnike gdje god je moguće nekako si dodatno pridržati ili nasloniti stroj. Onako gledaš majstora sa strane i djeluje ti prilično lako, a onda uzmeš stroj u ruke i za par minuta jedva ga držiš u zraku, te počnu slijediti oscilacije odmora i štemanja.

Štemajući cigleni zid, te dijelove serklaža, došli smo do zanimljivog pregleda kvalitete izvedbe zidova. Posve neočekivano (iskreno nismo puno razmišljali o tome) dobili smo uvid u dio poprečnog presjeka cigli, morta i serklaža i bili smo prilično zadovoljni kako smo to izveli.

Paralelno sa našim radovima na vodovodnim instalacijama, majstori su ugrađivali prozore, balkonska vrata i klizne stijene. Jedini veći problem je bilo podizanje okvira kliznih stijena na katove, no ništa što konopi, dizalica i puno volje ne može savladati. Samu priču oko odabira stolarije te same stolarije dobiti će te u jednom od sljedećih pregleda, jer je to ipak to jedna zanimljiva i velika cjelina. Za one nestrpljive, a koji nisu prepoznali proizvođača na slikama, kazat ću da smo se odlučili za austrijsku tvrtku Internom i to dominantno za drvo-aluminij stolariju, no o tom potom. Onako za unaprijed mogu reći da smo prilično oduševljeni sa kliznom stijenom.

04.12.2006. u 20:40 • 0 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>