Politička dosljednost stigla je u Hrvatsku

U sjeni zahtjeva za ostavkom: Je li moguća suradnja Pantovčaka i Banskih dvora?




Kad se u kokošinjac ušulja lisica - nastane velika graja. Kokoši u panici kokodaču, trčeći bezglavo lijevo - desno, perje leti na sve strane, a lisica lukavo vreba i obično ugrabi onu najdeblju i najtromiju koku koja nije na vrijeme shvatila da joj se radi o glavi i nije dovoljno brzo izletjela iz smrtonosne klopke na dvorište i spasila glavu.

U posljednjih tjedan dana, u hrvatskom političkom kokošinjcu vlada opsadno stanje. Kokoši su se uzmuvale, kokodaču glasnije od vatrogasnih sirena, sumanuto trče s lijeve strane kokošinjca na desnu, sa desne na lijevu, neke se pokušavaju zbiti u grupicu na centru kokošinjca, ali brzo shvate da tamo nema spasa, pa se opet pridruže onima koje trčkaraju lijevo-desno... neke pak pokušavaju glasanjem imitirati patke, neke gaču kao guske, ćurliću poput purica, ali lisica je isuviše lukava da bi dozvolila da ju to omete u njenom naumu. Ona je došla po svoj plijen, i bez njega neće otići.

Kolinda Grabar Kitarović je u svoj predizborni program i u kampanju jasno i glasno ugradila namjeru da se oštro sukobi s premijerom. Na toj platformi je dobila izbore. Obećala je narodu da će pozvati premijera da položi račune i predstavi program i mjere koje namjerava poduzeti do kraja mandata, a ako to ne dobije, da će tražiti ostavku Vlade i prijevremene izbore. Milijun i nešto građana ove zemlje, uključujući i pisca ovih redaka, dalo joj je svojim glasom mandat da taj svoj predizborni program pretoči u djelo. Ako ponovo pročitate što je u tom izbornom programu objavila, vidjet ćete da je njeno jučerašnje pismo premijeru u kojem navodi obrazloženje i predložene točke dnevnog reda tematske sjednice vlade, u potpunosti u skladu s onime što je u predizbornom programu napisano.

Naivno i patetično mi djeluju svi oni političari, analitičari, kolumnisti, blogeri, sociolozi i ini formiratelji javnog mnijenja, koji se već danima čudom iščuđavaju i zgražaju događanjima od inauguracije Kolinde Grabar Kitarović na ovamo. Što to nije jasno? Stvari su se odvile upravo onako kako su jedino i mogle. Ako je itko imao iluzije da će novoustoličena predsjednica nakon inauguracije potonuti u nevidljivost i neaktivnost "a la Josipović", politički je naivac par excellence. Ne treba biti veliki mudrac da biste shvatili da je ovo što se događa u stvari očekivano, i jedino moguće.

Nazovimo stvari pravim imenom - Kolinda Grabar Kitarović je došla smijeniti Milanovića. I uvjeren sam da, poput lisice s početka priče, neće odustati dok to i ne napravi. Drugo je (legitimno) pitanje - može li ona to.

Čitam prije nekog vremena angdotu o tome kako su Predsjednicu u NATO-u kolege od milja zvali "Swambo". Swambo je navodno, kratica od "She Who Always Must Be Obeyed" (Ona koju se uvijek mora poslušati). Taj nadimak dobila je kažu zato, jer ju je pratila reputacija da kad dobije zadatak, ne odustaje dok ga ne izvrši i ne dozvoljava nikome od suradnika da se opusti dok cilj nije postignut. Na toj svojoj osobini, a i na još ponekima, izgradila je respekt u svjetskoj politici. Svi oni koji misle da nastup Kolinde Grabar Kitarović prema Zoranu Milanoviću nije planiran i promišljen, ljuto se varaju. Previše je iza nje diplomatskog iskustva, a da bi je jedan prgavi i poprilično narcisoidni lik poput aktualnog premijera, sa svojim infantilnim provokacijama, izbacio iz takta.

Problem je, izgleda, što se cijela nacija u proteklih 15-ak godina navikla na sasvim drukčiji tip predsjednika, prvo jednoga kojemu bi više pristajala uloga stand-up komičara, i onda drugoga kojemu bi više pristajala uloga ukrasne svjetiljke u kutu predsjedničkog ureda. Za promjenu, sada imamo predsjednika/cu koja govori, koja kritizira, koja zahtijeva i koja ne odustaje. Zamislite - odjednom imamo na političkoj sceni osobu koja zaista i pokušava činiti ono što je u kampanji obećavala. Nečuveno !!!

Što dakle, možemo očekivati u idućem razdoblju? Pa valjda je i najvećem političkom nepismenjaku jasno da nikakve suradnje između predsjednice i premijera (više) ne može biti. Ona ga je javno nazvala nesposobnim, a ondanas šalje poruku kako je ona jedna "nestabilna" osoba. Politika svašta trpi, svakakvi obrati i poneki "salto mortale" su već više puta viđeni u politici na ovim prostorima, ali uvjeren sam da se između Kolinde Grabar Kitarović i Zorana Milanovića civilizirani dijalog i konstruktivna suradnja neće i ne može uspostaviti.

Ako nekome još nije jasno, ovo je borba za moć. Borba koja je bila unaprijed isplanirana i sada se samo provodi u djelo. A oduvijek je poznato - moć vam se nikada neće dati. Morate je uzeti sami. (Gloria Marie Steinem - američka feministica i aktivistica za ženska prava: "Power can be taken, but not given. The process of the taking is empowerment in itself"). Kolinda Grabar Kitarović upravo to i radi - repozicionira poziciju predsjednika u centralnu političku instituciju ove države. U vrhovni korektiv Vlade. Pri tome ne radi ništa ni protuzakonito ni neustavno, kako mnogi to posljednjih dana uporno imputiraju. Nije Milanoviću pokušala oduzeti ni jednu Ustavom zagarantiranu ovlast. Samo traži - odgovornost za učinjeno. Traži da premijer pred lice javnosti položi račune za (ne)učinjeno u protekle 3 godine, i da jasno kaže planira li i može li išta pomaknuti u preostalih 12 mjeseci.

Nedavno sam pisao o tome kako u Hrvatskoj politici općenito ne postoji odgovornost za političko djelovanje Premijera i njegove Vlade. Vlada odgovara Saboru, onom istom u kojem ta ista Vlada ima većinu. Kakav je to korektiv? Ima ona narodna o kadiji koji i tuži i sudi. Dakle, ukoliko se ne uspostavi ravnoteža između 2 centra moći ove države, nećemo vidjeti nikakvih bitnijih pomaka u odnosu na ono što gledamo već 3 godine. U tome je upravo i najveća uloga Kolinde Grabar Kitarović kao Predsjednice "drukčijeg kova" - da instituciji Predsjednika vrati moć i time stvori pretpostavke za učinkovitiju kontrolu rada Vlade. Ako već ne stvarnu izvršnu moć (iako je i to teoretski moguće vratiti putem pokretanja ustavnog referenduma), onda barem onu političku, u kojoj se neće libiti koristiti svoju vidljivost i prisutnost u medijima da odašilje jasne poruke prema trenutnoj izvršnoj vlasti.

Što se Zorana Milanovića tiče, kad bi on bio toliko politički mudar da suspregne svoj ego, mislim da bi mu trenutno najbolja opcija bila - ići na izbore. Nema što izgubiti što već nije izgubio. A može puno dobiti. Nemojmo zaboraviti da je Kolinda Grabar Kitarović ovim "bombarderskim" napadom na premijera, preko noći stavila u drugi (da ne kažem treći) plan sve špekulacije i naklapanja o Trećem putu, o Josipoviću, Čačiću, Prgometu... Holy i Sinčića nitko više i ne spominje... U medijima trenutno postoji samo dvoje: Ona i On. HDZ i SDP. A to je arena u kojoj Zoran Milanović zna igrati. Ukoliko sada krene u agresivnu kampanju i homogenizira lijevo biračko tijelo na platformi borbe protiv "povampirene HDZ-ove lisice", možda ima šanse osvojiti relativnu većinu i u širokoj koaliciji srodnih antiHDZ-ovskih lijevih stranaka možda ponovo zasjesti na premijersko mjesto. Time bi začepio usta i Kolindi Grabar Kitarović, i Tomislavu Karamarku, na dulji rok.

No, ukoliko odluči ostati na vlasti do kraja, i to u otvorenom sukobu i inatu sa predsjednicom, rad do kraja mandata će mu biti užasno težak i vjerojatno jalov. Predsjednicu ne može smijeniti (kao ni ona njega), a da bi je ušutkao, nedostaju mu argumenti i prvenstveno - rezultati.

Bit će zaista zanimljivo gledati što će se događati slijedećih dana. Osobno, iskreno se nadam da će kod Zorana Milanovića prevagnuti ego, u odnosu na razum. Sve što vodi brzoj smjeni ove Vlade, trenutno može samo biti dobro za Hrvatsku. U protivnom, slijedi nam godinu dana nastavka agonije i trošenja energije na nebitne stvari.

U sadašnjem stanju, bio bi to neviđen luksuz.

BAROMETAR HR

(Večernji, 24. 2. 15.)