Govorili su naši stari ljudi nekada (a oni bijahu vrlo pametni):
"Čovik koji pripozna kurvu, pravi je čovik, a koji se ne petlja s njomen, čovik je i po'!"

Kurvi ne smeta starost,
kurva ne stari!

Ni potresi, ni suše, ni poplave, ni oluje s krupom (tučom), ni godine gladne...nikakvo
zlo ne može naškoditi ćelavim i buljookim hrvatskim ministrima, drečavim hrvatskim ministricama,
bubuljičastim i drobastim predsjednicima, ni njihovim čistačicama, vozačima, kurvama...

Razmišljam, gotovo hladnokrvno: kako se boriti protiv svakoraznih nepravda
u svom vremenu življenja?

Dr. STJEPAN KUTLEŠA:

Hrvatskoj ne trebaju isključivo stranke i stranački ljudi, nego svi oni čestiti i sposobni pojedinci koji su "dostojni" onih koji bi ih izravno izabrali. Drugim riječima, Hrvatskoj treba vlada nacionalnoga jedinstva i spasa jer se inače uskoro ne će imati što spašavati. Svaka bi se vlast morala moći opozvati, i to u svakom trenutku, a ne čekati kraj mandata. Birači nikome nisu dali božansku, faraonsku, robovlasničku, feudalnu ili neku sličnu vlast u kojoj se zapravo i ne zna tko koga predstavlja. Drugim riječima, Hrvatskoj treba promjena in capite et in membris, t.j. iz temelja. To je jedini spas za ovaj narod i državu. Jesu li hrvatski građani sposobni za to? Ne znam. Nadam se da jesu.

Prema obrazovanima, kao uostalom i prema drugima, u ovom društvu postoji prezir, ljudi koji misle svojom glavom opasni su za sustav, pogotovo ako su još uz to i moralni i nepotkupljivi. Takvi su nepodobni. Tako se diskriminacija preko podobnih i nepodobnih vratila na velika vrata u naš društveni život. Ako se pogleda kakav je odnos vlasti prema prosvjetnoj djelatnosti, nikakav komentar nije potreban. A odgoj i obrazovanje trebali bi biti jedna od najvažnijih djelatnosti u zdravom društvu.

Mnogi naši političari, i na vlasti i u oporbi, ovu državu nikada nisu htjeli. Njihovi su se djedovi, očevi i neki od njih do krvi borili protiv svih nastojanja stvaranja hrvatske države. Njima je i danas na srcu Jugoslavija, regija, Balkan i tome slično. Treba li to dokazivati? Sve je to u funkciji razaranja hrvatskog naroda i države. Tako u svakom smislu srozana zemlja najlakši je plijen za aspiracije svake vrste. A najpoželjnije bi bilo, za barem jednu petinu građana Hrvatske, da se jednog trenutka Hrvatska vrati u zagrljaj iz kojega su je hrvatski branitelji i većina naroda istrgli. To bi se moglo smatrati veleizdajom nacionalnih i državnih interesa.

Akademska zajednica u Hrvatskoj često je bila "uškopljena", t.j. šutljiva. Pojedinci su uvijek iskakali iz toga mračnoga prosjeka. Utoliko ih se moglo lakše marginalizirati. Akademska zajednica i takozvani intelektualci jedan su od najvažnijih dijelova društva i utoliko je njihova odgovornost veća. Oni nikada nisu "osjećali" maloga čovjeka, nego su se postavljali visoko iznad njega. Gledali su isključivo svoje interese. Ljudi često, ali sasvim pogrješno, misle što je netko obrazovaniji, pametniji, on je bolji i moralniji. To uopće nije točno. Moral i inteligencija i i obrazovanost uopće ne moraju ići skupa. To se vidi na mnoštvu primjera. Često su to obrnuto proporcionalne vrijednosti. Što pametniji i nemoralniji, to za zajednicu štetniji. To je vrsta kukavičluka i sebičnosti.
(Iz portala Hrvatskoga kulturnoga vijeća)

GLAS KONCILA, br. 15., 17. travnja 2014.

Prelazak iz gerilske u regularnu fazu u Zagrebu se i Ljubljani dogodio u svibnju 1945. Poznata je Rankovićeva depeša o navodno malim brojem likvidiranih ljudi u Zagrebu, svibnja 1945. godine:
"Vaš rad u Zagrebu je nezadovoljavajući. Za 10 dana u oslobođenom Zagrebu streljano je samo 200 bandita. Iznrnađuje nas ova neodlučnost za čišćenje Zagreba od zlikovaca. Radite suprotno od naših naređenja jer smo rekli da radite brzo i energično i da sve svršite u prvim danima. Zaboravljate da u Zagrebu ima skoro milion stanovnika i da se tu slegao sav ustaški aparat koji je bježao iz unutrašnjosti pred našom vojskom."
Načelnik 2. odjela Ozne odmah je smijenjen i broj od 200 likvidiranih iz prvih dana naglo je porastao na više tisuća.
141. stranica
William Klinger: "TEROR NARODU"
Povijest Ozne, Titove političke policije

Zagreb, 2014.

Sam si?
I Bog je sam. A Bog je.
Tužan si?
I Bog je tužan. A Bog je.

Ustanovljeno Hrvatsko etičko sudište za veleizdajničku
politiku i političare


U pripremnom materijalu za osnivanje Hrvatskog etičkog sudišta (HES) podsjeća se da je Hrvatska u dubokoj političkoj, moralnoj i svekolikoj krizi, te da je na vlasti skupina političara koji se ne rukovode hrvatskim nacionalnim interesima. Konstatira se da je na djelu izdaja hrvatskih nacionalnih interesa, pa joj je to bio povod da se priđe osnivanju tog etičkog tijela, koji bi s te pozicije sudio pojedincima za izdaju zemlje.

Sustavna nenarodna politika


U ovom prikazu mogućih javnih osoba koje bi mogle biti predmetom rada Hrvatskog etičkog sudišta, svakako treba spomenuti gospođu munistarku t.zv. Zapadnog Balkana, a ne aktualnu ministricu vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, Vesnu Pusić. Gotovo u svakoj izjavi i postupku ona ugrožava državni suverenitet i teritorijalni integritet hrvatske države.
Predmet rasprave na Hrvatskom etičkom sudištu trebao bi svakako biti i čelnik Srpskog narodnog vijeća i saborski zastupnik Milorad Pupovac, koji svojim postupcima uopće ne krije da je na čelu velikosrpske "pete kolone" u Hrvatskoj. On sustavno ugrožava državni suverenitet, teritorijalni integritet i opstojnost hrvatskoga naroda, jer je za njega, prema vlastitoj izjavi, glavni grad Beograd, a ne Zagreb.
Pored spomenutih tu bi se moglo nanizati niz osoba iz javnog života koji sustavno provode nenarodnu protuhrvatsku politiku. Jedan od takvih je i prof. Žarko Puhovski koji koristi Hrvatsku televiziju kao svoj privatni televizijski kanal za promicanje protuhrvatskih stajališta.
Kao što je prorekao A. G. Matoš, Hrvatska nema dovoljno štrika za sve Jude, pa je zato pojava Etičkog sudišta dokaz da u zemlji ipak još uvijek ima intelektualne savjesti da se barem na moralnoj razini raskrinkaju takvi Jude.

Vjekoslav Krsnik, 7D, 13. lipnja 2014.

Piše: dr. Zoran Božić

Simo i Milja su među dragovoljcima izdvojili skupinu koljača s mesarskim iskustvom i zadužili ih za deranje kože živim ljudima. Te su "drugove" oslobodili svih drugih zločinačkih obveza i dali im povlašten status u kaznenoj jedinici. Svjedok navodi da su ih zvali "specijalisti", a njihov zločinački uradak "specijalnom obradom".
"Specijalisti" su žrtve vješali naglavačke na drvene križeve za deranje svinja i živima im derali kožu počevši od stopala prema glavi. "Specijalnu su obradu" namjerno izvodili potanko i što dulje, a oderane dijelove tijela obilno zasipali solju. Urlici koje su ove žrtve ispuštali prije bi se mogli nazvati životinjskim, nego ljudskim. Obrada je završavala skidanjem skalpa i potom pribijanjem u cijelosti oderanih ljudskih koža na obližnje drveće radi sušenja. "Specijalist" živoder potom bi oderanu žrtvu ostavio da, posoljenog ogoljenog potkožnog tkiva, polako umire u mukama ili bi joj u položaju naglavačke rasporio trbuh, izvukao i presjekao crijevnu vijugu, prorezao dno usne šupljine i vijugu iz koje se cijedio izmet, provukao u usta.vukao u usta.
(1.)

KOČEVSKI ROG-NEKAŽNJENI GENOCID
Hrvatsko slovo, petak, 23.studenoga 2007.

Piše: dr. Zoran Božić

Jure je osobno vidio Dubajića kako kolje hrvatske zarobljenike dvosjeklim bodežom, zvanim kama. Pritom je pio mlazeve krvi iz njihovih vratnih žila i lizao krv s noža. Neki "drugovi i drugarice", uključujući i komesarku Milju, lizali su posoljeni svježi mozak žrtava na vrhu noža. Milja je nakon brojnih vlastoručno izvršenih "likvidacija" poprimala sotonski izgled. Bila je tako krvava da joj se ljudska krv cijedila s odjeće i ruku. Čizme su joj bile ružičasto-bijele od gaženja po ljudskoj mozgovini, a u naborima odjeće i kosi nosila je komadiće raznesenih lubanjskih kostiju i ljudskog mozga.
Punih dvanaest dana vrletima Kočevskog roga prolamali su se urlici i jauci ljudi podvrgnutih neopisivim mukama. Velik broj unakaženih žrtava, posebno žena, na koljenima je molio partizane da prekinu s daljnjim mrcvarenjima i odmah ih ubiju.
Završnih dana pokolja posebno dovedene diverzantske jedinice počele su eksplozivom urušavati grotla jama i usjeke u kojima su ležali deseci tisuća trupla i pokoji umirući nesretnik. U slučajevima kada bi eksploziv neoprezno bacili na ljudska tijela, eksplozija bi iz jama visoko u zrak izbacivala i okolo raznosila kašu od ljudskog mesa i kosti
(3.)

KOČEVSKI ROG-NEKAŽNJENI GENOCID

HRVATSKO SLOVO, petak, 23. studenoga 2007.

Piše: dr. Zoran Božić

Koljačka 24-satna smjena je završavala paljenjem logorske vatre i cjelodnevnim dežurstvom nad svježe popunjenim grobištem. Uz logorsku se vatru jelo, opijalo i pjevalo, prepričavala se koljačka iskustva iz proteklog dana, a pojedini parovi partizanskih kanibala izdvajali su se i podalje od vatre javno kopulirali. Idući dan u zoru nastupala je druga smjena i nastavljala s ubijanjem. Tijekom pokolja poneki od "drugova" slabih živaca povraćali su , padali u nesvijest ili čak doživjeli živčani slom. Jure je iznio vrlo zanimljiv podatak o postupku partizanskog stožera prema takvim pojedincima. "Prolupale je koljače odmah odvodila OZNA i vjerojatno ih po kratkom postupku ubila, jer ih više nitko od nas nikada poslije nijr vidio, niti je čuo bilo što o njima." U "drugova" su se prigodom klanja znali javiti tzv. jurišantski napadi, pri čijem su nastupu u svojevrsnom transu žrtve ubijali "kao po tekućoj traci." Pojedine su "drugarice" pri ubijanju dobivale psihomotorične napade poznate pod pučkim nazivom Kozara. Tada su u stanju tobožnje opsjednutosti mahnito unakazivale i ubijale ljude, lizale krv i mozgovinu žrtava, te trgale vlastitu odjeću, vadile dojke i javno masturbirale.
Svjedok Jure nsvodi da su, protivno dojmu koji vlada u javnosti, slovenski partizani ravnopravno sudjelovali u svim vrstama nasilja nad žrtvama. Prema Jurinoj procjeni, na kočevskim su stratištima slovenski koljači obavili približno polovicu posla i to na osobito okrutan način. Sa sobom su donijeli i velike šumarske tandem-pile "žage" i s njima "hrvatske bandite žagali" na pola i to vrlo polako, tako da se žrtva čim više muči i zapomaže. Svjedok ističe da je osobno promatrao Slovenku, kojoj su njemački vojnici navodno pred očima pobili čitavu obitelj, kako u stanju potpune izbezubljenosti živim ljudima nožem izrezuje utrobne organe i sjekirom odsijeca udove. Ista je osoba kasnije postala viđenija dužnosnica KP Slovenije. Slovenski su partizani pojedinim žrtvama prilikom klanja odsijecali glave i njima za vrijeme odmora igrali nogomet. Osim toga ljudske su glave nabijali na štapove i pekli na žaru.
(2.)

KOČEVSKI ROG.NEKAŽNJENI GENOCID
Hrvatsko slovo, petak, 23. studenoga 2007.

Tito pred oderanim svećenikom

Piše: dr. Zoran Božić

U petak 1. lipnja 1945. tijekom prijepodneva kočevska je stratišta uz iznimno jako oznaško osiguranje, natkrivenim američkim džipovima obišlo visoko partijsko i vojno izaslanstvo. Jure i "drugovi" uspjeli su među njima prepoznati maršala Josipa Broza Tita, Edvarda Kardelja, potpukovnika Milana Žeželja, te generale Aleksandra Rankovića, Peku Dapčevića, Ivana Mačeka, Franca Leskošeka, Koču Popovića i Petra Drapšina. Prilikom prolaska te skupine kroz Kočevje i okolna sela bio je proglašen redarstveni sat sa strogom zabranom izlaska iz kuća i gledanje kroz prozore. U svakoj kući na smjeru kretanja kolone vozila naoružani je partizan na nišanu držao sve ukućane i silio ih da borave u prostorijama bez pogleda na cestu. Spomenuta se delegacija najkrvoločnijih partizana pri obilasku živo zanimala za rezultate svog udruženog zločinačkog pothvata. Kako je ubijanje "hrvatske bande" bilo u punom zamahu, borci su vrhovnom komadantu i pratnji uživo prikazali sažetak krvoločne metodologije za eksterminaciju Hrvata. Između ostalog, pokazali su im razapete svježe oderane ljudske kože pune muha te na stablo naopako pribijenog svećenika Mihovila Lajoša oderane kože, obrađenog na partizanski način. Iz usta mu je virio vlastiti penis, izvađene očne jabučice bile su mu zašiljenim štapićima zabijene na mjesta odrezanih uški, a testisi mu bili štapićima zabijeni u prazne očne šupljine. Izvađeno srce bilo mu je velikim čavlima pribijeno na čelo, a na mjestu odrezanog penisa iz trbuha je virilo raspelo.
Ushićen prikazanom kanibalskom orgijom, Tito je Simi i Milji "čestitao na primjerenom obavljanju zadaće."
Po završetku "likvidacije" svim je izvršiteljima pokolja naredio "dvotjednu nagradnu prekomandu na Bledsko jezero radi odmora i partizanskog druženja."
(4.)

KOČEVSKI ROG-NEKAŽNJENI GENOCID
Hrvatsko slovo, petak, 23. studenoga 2007.