Jure se u Sloveniji zatekao kao borac 11. dalmatinske brigade
26. dalmatinske divizije JA. Za vlastoručno ubijanje zarobljenih
i uhićenih Hrvata dragovoljno se javio na poziv "jedne drugarice
komesarke". "Drugarica komesarka" borcima je prenijela naredbu
druga Tita "da bez ikakve milosati jednom za svagda likvidiraju
hrvatsku bandu" i u njegovo im ime obećala "promaknuća u
više činove, odlikovanja i potpunu slobodu u pljački i spolnom
nasilju nad žrtvama", Onima koji se u "likvidaciji" posebno istaknu,
najavila je bogate nagrade u zlatu i drugim dragocijenostima.
....................................................................................................

Tu su ih dočekale slovenske partizanske jedinice koje su dragovoljne
koljače razvodile do teško dostupnih stratišta, osiguravale šire
područje zločina, brinule za opskrbu koljača hranom i pićem, te
ravnopravno sudjelovale u ubijanju i zlostavljanju žrtava.
"Komandira operacije", koji se predstavljao kao Simo, svjedok nije
pobliže poznavao, a na stratištima ga je viđao povremeno. Naprotiv,
ubijanjem na poprištu zločina cijelo je vrijeme zapovijedala
komesarka koju je Simo zvao Milja.

.....................................................................................................

Jure tvrdi da je u pokolju sudjelovao punih 12 dana i to od
utorka 29. svibnja do subote 9. lipnja 1945. "Likvidacije" je vršio
u smjenama od 24 sata ubijanja i potom 24 sata odmora...
Ubijanje je trajalo od svitanja do punog mraka, t.j. od 4 do 22 sata.

Tijekom jedne 24-satne smjene Jurina je skupina uspijevala pobiti i
baciti u jame oko 1.500 ljudi. Njihovu odjeću i obuću tovarili su
potom na kamione i vraćali u Kočevje. Žrtve su na stratišta bile
dovođene i ubijane bez provjere osobnih podataka, bez prozivke
i bilo kakvog pisanog traga...Važno je uočiti da nijedna osoba smaknuta
na Kočrvskom rogu nije bila saslušana, optužena niti osuđena
na smrt od bilo kakvog pa čak i partizanskog prijekog suda...
Jure tvrdi da je njegova skupina krvoloka pobila oko 11.000 ljudi.
Izuzev osam stotina Slovenaca, svi su bili Hrvati.
Među žrtvama bilo je dosta svjetovnih osoba, žena svih dobi, djece,
pa i čitavih obitelji. Nad brojnim žrtvama prije smaknuća izvršena su
spolna sakaćenja i druga nepojmljiva zvjerstva.Velik broj
zarobljenika i uhićenika na stratišta je stizao već ranije teško
pretučen i unakažen. Partizanski su živoderi marljivo nastavljali
s krvničkim premlaćivanjem žrtava sve do "likvidacije". Gotovo sve
djevojčice i žene zrele dobi bile su prije ubojstva silovane. Silovanja
su bila javna, serijska i vrlo brutalna. Borci su žene redovito
prisiljavali na felaciju i mokrili im u usta. Neki su partizanski
krvoloci čin silovanja završavali klanjem žrtve i pijenjem mlazeva
tople krvi iz prerezanih vratnih žila. Jure navodi da je na Kočevskom
rogu nazočio silovanjima dječaka i odraslih muškaraca. No, vrhunac
psihijatrijske nastranosti partizanskih egzekutora nedvojbeno je bilo
učestalo prakticiranje prisilnog pasivnog i ritualnog aktivnog
kanibalizma.Aktivni se kanibalizam javio u obliku lizanja i pijenja
ljudske krvi te kušanja posoljenog svježeg ljudskog mozga na vrhu noža.

Piše: dr. Zoran Božić, Hrvatsko slovo, 9. studenoga 2007.