Obrisi moje duše
16.01.2012., ponedjeljak
|
Prirodna pristojnost je mješavina duhovne profinjenosti, inteligencije, znanja, ljubavi, namjere, iskrenosti i jednostavnosti... Ona podrazumijeva aktivno uključivanje u trenutak-u problem, doziranu iskrenost: iznijeti ono što je, i koliko je, potrebno, zauzimanje, ljubav i spremnost da se pomogne, prije svega, u osjvjetljavanju trenutka, u određivanju težine problema, kao i sagledavanju posljedica... Nošena je krilima odgovornosti...zrelost, iskustvo i znanje, čine je vjerodostojnom... Iako dostojna povjerenja, najčešće je napadana, kriminalizirana, prikazana kao krimen, grijeh, krivnja... U modi je višak pristojnosti...  Koje li ironije: "višak", a u svemu oskudijeva...stvara osjećaj nadmoćnosti a zapravo je: pomanjkanje duhovne profinjenosti, inteligencije, znanja, ljubavi, čiste namjere, iskrenosti i jednostavnosti... Licemjerka je prvoga reda, jer uvijek i u svemu štiti vlastitu kožu-vlastiti interes...paravan je za sumnjive vrijednosti...najčešće prikriva lijenost, nesposobnost, duhovnu nepokretljivost, stvarajući privid mira, ljubaznosti, ljubavi, dobronamjernosti...oduzima trenutku dušu, a samu sebe uvjrava kako ju upravo ona štiti...u prirodnoj pristojnosti vidi suparnicu...potpuno krivo, jer se ova s njom ne natječe...  |
