Obrisi moje duše
20.01.2011., četvrtak
 Oni koji su s Bogom prisniji kažu da On u svakom trenutku kuša našu iskrenost i ispravnost...jako mi je važno da i sama tako mislim, jer iskrenost mi je pokretačka snaga...po meni, ona određuje čistoću ispravnosti mojih postupaka, a iskrenost i ispravnost određuju "težinu" mojih djela i postupaka... Iskrenost bez ispravnosti je lažna iskrenosti - prijevara ili pokušaju prijevare...ispravnst bez iskrenosti lišena je ljubavi...tako učinjena djela, u najviše slučajeva, kratkotrajnog su učinka - ili će se zaboraviti ili će učiniti štetu koja će se dugo "otplaćivati"... Kažu oni, Bogu bliski ljudi: Tko je bolje vjere od onoga koji je iskren prema Bogu i sebi, ali i iskren u odnosima... Iskrenost i čista namjera usko su povezane...iskreno se predati znači s iskrenom namjerom i na slavu Božju, a s ljubavlju učiniti nešto znači onako kako nas Krist uči... Djela koja nisu potaknuta čistom namjerom najčešće činimo u svoje ili nečije tuđe ime...takva su djela štetna...optužit će nas... I opet ću se pozvati na one koji više od mene o Bogu i Božjem dostojanstvu znaju, oni kažu da za i najmanje djelo moramo dati odgovor na dva pitanja, zašto i kako - zašto smo to učinili ili tako postupili i kako smo to učinili ili postupili... Motiv mora uvijek biti slava Božja i opće dobro...svaki drugi motiv nema za posljedicu dobro djelo... Pitanje "zašto" testira našu iskrenost, dok pitanje "kako" određuje postotak optimuma, a optimum je najviše što se može postići... "Najviše što se može", zahtjev je trenutka...sve manje od toga ne pokreće trenutak, nego u njega "lupa"... Iskrenost traži čišćenje srca od svih vrsta krupnih i sitnih mrlja, sve dok u njemu ne ostane samo čista namjera - volja Božja...znači, treba očistiti srce od svih drugih motiva... Oni s iskustvom kažu da se iskrenost i čistoća namjere teško postižu, da je to najteži posao...ni iskrenost prema samima sebi nam ne odgovara, kako bi nam mogla onda odgovarati iskrenost prema Bogu... Štogod radili, iskrenost u namjeri i besprijekornost u djelima, ne bi nas trebale napuštati...ako nismo takvi, moramo znati da su nam vrata iskrenosti zatvorena... Vrlinu iskrenosti stječemo samo ako smo ljubavlju povezani s Onim koji je nas i sve stvorio i ako gledamo u vječnost... Smisao namjere je u dubokom osjećaju koji u srce navire Božjim nadahnućem - što je srce čišće, lakše to postiže...onome u čijem srcu prevladava osjećaj vjere jer je u osnovi, pa tako i pojedinostima, naklonjen dobru - onim vrijednostima koje čovjeka i čovječanstvo uzdižu, neće biti teško da svoju namjeru uskladi s Božjom voljom, dok će onima čije je srce sklono ovosvjetskim uživanjima, modi i beskorisnostima biti krajnje teško prihvatiti Božju volju čak i kao mogućnost, a kamoli kao jedini zakon po kojemu možemo spasiti svoj život... Istina je da se djela vrednuju prema namjeri, no to se ne bi smjelo krivo razumjeti, jer bi se tada moglo i krivo primjenjivati i tako mnoge navesti da pomisle kako i čin nepokornosti može postati činom pokornosti, po namjeri... Samo ona dobra djela koja su učinjena u pokornosti Božjoj volji i Njegovom zakonu - znači u okviru pokornosti i dozvoljenog, nikako ona učinjena u nepokorsnosti Božjoj volji, su istinski dobra djela... Osnovni smisao dobre namjere je služenje Bogu, a onaj tko služi Bogu, na najbolji način služi i čovjeku... Čista i plemenita namjera djelotvornija je od samoga djela, jer ona pokreće i ono što je našemu oku nevidljivo - nebesku pripremu za dobro djelo... |
