Obrisi moje duše
11.10.2010., ponedjeljak
 Nezahvalnost osiromašuje...to je prava duhovna sakatost, nesposobnost da se traži smisao u svemu i u svakom trenutku, kao Božjem daru... Bez zahvalnosti niti jedan Božji dar ne možemo na pravi način koristiti, pa ni vlastiti život...svaki će dar biti ili neiskorišten ili obožavan...u prvom slučaju beskoristan, u drugom štetan... Ne koristiti dar znači omalovažavati Darovatelja, prezirati ga... samovoljno korištenje ili obožavanje dara, obezvrjeđuje nas...ostavlja prazne, bez Božje pratnje i pomoći... Bog nam daje darove radi našeg spasenja ili nekog posebnog zadatka...svako obožavanje bilo kojeg dara zapravo je zanemarivanje konačne svrhe istog...onaj tko dar mjeri samo prema njegovoj nutarnjoj vrijednosti, propušta doživjeti isti kao Božji dar čija je vrijednost daleko veća, neizmjerljiva ljudskim mjerilima...svako nastojanje da se Boga "ugura" u vlastite planove i projekte, bezuspješno je...Bog ne sudjeluje u našim planovima...On je taj koji ima planove s nama, pa se može dogoditi da Božji dar postane ono što po ljudskim mjerilima nije dar... Bog se očituje u onom daru koji prenosi Njegovu volju i po kojem i drugima možemo biti, na nama neuhvatljiv način, sredstvo spasenja... Božja riječ nije i ne može biti okovana...  |
