Ajme, beba se prehladila!
Prva je neki dan došla iz vrtića, zdrava, čila, vesela i dobra apetita.
I onda je odjednom povratila i zakurila na 38,5 pod pazuhom. Imamo i neki superturbocool moderni toplomjer kojeg prisloniš na čelo i izmjeri ti temperaturu warp brzinom ali Prva mu ne vjeruje. Moja mala žena je stara škola, pouzda se samo u onaj koji ide u dupe ili ispod pazuha. Ajde, barem je digitalni, nije onaj pretpotopni sa živom.
Pokupila je neku hiperbrzu verziju jesenske viroze. Sve skupa je trajalo malo više od 24 sata i sad je dobro. Nismo previše ni brinuli. A onda... tiha jeza svih novopečenih roditelja...
Druga je kihnula.
Ona šmrče!
Ajme, pobrala je virozu!
Prva je prvi put kihnula kad je imala čak 13 mjeseci pa nam je ovo - prehlada bebe od tada još nepuna tri mjeseca - bilo nešto sasvim novo.
Ali drugo dijete je ipak drugo dijete.
Opušteniji si.
Ne misliš da će umrijeti zato jer mu se začepio nos.
I ne juriš odmah pedijatru.
Nazvala sam telefonski. Zatražila upute.
- Ne morate dolaziti ako nema temperaturu veću od 38 u guzi. U međuvremenu dajte nešto za spuštanje temperature.
Da, bebama se temperatura mjeri tako da im toplomjer zabodete u guzu. Kad su mi prvi put to rekli, protrnula sam, duboko uvjerena da 'to' mora boljeti.
Na vršak toplomjera stavi se malo kremice i ne boli.
Ali postoji jedna ne baš simpatična nus-pojava: bebe to često potakne na kakanje. Druga tako, recimo, ima naviku ispaliti 'vodoskok', i to u trenutku dok joj je toplomjer zabijen u strateško mjesto.
Prvi put nisam znala.
Drugi put sam se skinula do grudnjaka.
Što da velim, lakše je oprati mene nego odjeću.
Ispalo je da ima graničnu temperaturu. Taman toliko da ne mora pedijatru. Nema smisla riskirati još goru zarazu u pedijatrijskoj čekaonici.
Strepila sam svaki put kad sam mjerila jer je meni uvijek djelovala kao da gori.
Govorili su mi, još dok sam bila trudna s Prvom, da ću bez frke moći shvatiti kad dijete ima temperaturu. Da je dovoljno samo popipati čelo ili trbuščić. Jer 'mame to kuže.'
E, pa ne znam jesam li ja retardirana mama ili netko pretjeruje, ali ja ne kužim. Kad mislim da mi dijete gori, ispadne da nema temperaturu, a kad mi se čini da je dijete OK, onda ima temperaturu. Nekad mi se, pak, čini da nije OK i fakat nije OK.
Nema pravila.
I zato ja mjerim.
Rekli su mi još da Drugoj ubrizgavam što više fiziološke otopine u nos, da se pročisti.
Ona baš time nije bila oduševljena, ali pomoglo je. Nosić se pročistio, i to dosta brzo.
Opasnost je prošla.
U međuvremenu se malo nervirala oko dojenja.
Cica u ustima, nos pun. Probajte vi disati.
Pomoglo je kad smo je usisali.
Da. Usisali.
Još kad je Prva bila beba, rekli su mi da je najučinkovitiji način vađenja šmrklji iz nosa bebi - usisavanje.
Faca koju sam u tom trenutku, neuka i neupućena, složila teško je opisiva riječima.
Da. Usisavanje. Usisavačem za pod. Onim od 1300 watta. Takav je barem ovaj moj.
Točnije rečeno, apsiratorom za nos kojeg kupite u ljekarni i onda ga prikačite na cijev od usisavača. Na najjače.
Ne, ne boli uopće.
Prva se na to do te mjere naviknula (prije nego je sama sebi naučila ispuhati nos maramicom) da je čak sama palila usisavač kad joj je zatrebalo.
Nevjerojatno dobar izum.
Brzo, bezbolno i nadasve učinkovito.
Druga je prodisala.
I potom odspavala ko nikad u životu.
Doslovno.
Prvi put je odvalila u komadu punih šest sati, i to u nabolje moguće vrijeme, između ponoći i šest ujutro.
Kako je viroza zakačila i mene, taj nenadani šestosatni odmor mi je savršeno odgovarao.
Pojavila se samo jedna malkice nezgodna nus-pojava koju sam, doduše, očekivala.
Ujutro je navalila na cicu ko da sutra ne postoji.
Ali dobar apetit je zdrav, zar ne?
I mlijeko iz mamine cike bilda imunitet.
Nastavila je cikiti u učestalijim razmacima, a ona pomalo zastrašujuća granična temperatura je pala u sigurnu zonu.
Dobro je. Izvukla se.
Oznake: prehlada, beba, hladnoća
28.09.2018. u 13:31 | 4 Komentara | Print | # | ^