Je li mi kći dovoljno feministica?
Prva je prilično skromno dijete kad su materijalne želje u pitanju. Tako joj je jedna od najdražih igračaka koju ima plastični brodić kojeg sam joj svojedobno kupila u Konzumu za 11 kuna. Sa svojim 'Barkijem' igra se u kadi skoro svaki put kad se kupa, a prošle je godine putovao i s nama na more.
Kad nešto poželi, toga se drži.
Nije jedno od one djece koja se bacaju po podu u dućanu, dobiju igračku, a onda dođu kući i shvate da je zapravo nisu htjeli.
Ili one koja igračku odbace nakon dva dana.
Prva se s igračkama koje dobije igra mjesecima, s nekima čak i godinama. Često starije igračke integrira u igru s novijima.
Što se toga tiče, priznajem da je ona divno dijete. I isto tako priznajem da ja baš nemam previše s tim.
Jednostavno se takva rodila - zahvalna i skromna.
Kvragu, još ću početi vjerovati u horoskop i priče o racionalnim Jarcima...
Da, ona je Jarac. O njenoj epskoj tvrdoglavosti ćemo neki drugi put.
Trenutno želi dvije stvari, i zna će ih morati čekati 'kad mama i tata budu imali novca.'
Sirenu i blender.
Općenito od igračaka najviše voli one 'tipične za curice'.
Pribor za uljepšavanje.
Nakit.
Kuhinjski pribor.
Kalupiće za pečenje kolača.
Lutkice kojima glumi mamu.
- Ne misliš li da je previše spolno tipiziraš kroz igračke? - upitala me je jedna dušebrižnica ne tako davno.
- Ne mislim. Zapravo, uopće me nije briga - odgovorila sam.
Hereza.
Ženskom djetetu kupujem 'tipično ženske' igračke.
Nisam se ni trudila pojasniti da Prva također ima i 'tipično muške' igračke kao što su bager, kamion za prijevoz automobila i pet autića.
I da obožava te autiće.
I da bi se vrlo rado, da joj dozvolimo, igrala s muževim hobi-alatom za kućanske popravke.
Nda, sve su to 'muške' stvari, ne?
Da ne kažem da mi zapravo nije jasno po čemu bi, recimo, kuhinjski pribor bio 'tipično ženska 'igračka kad danas i muškarci kuhaju.
Kad su najveći svjetski kuhari muškarci.
No dobro...
Stvar je u tome da sam ja jedna zatucana, neprogresivna mama koja kad Prvoj kupuje igračke uopće ne razmišlja o tome jesu li to 'muške' ili 'ženske' igračke i jesu li dovoljno u duhu feminizma.
Kupim joj igračku jer znam da joj se sviđa.
Ako još kroz igru njome može nešto naučiti, tim bolje.
Evo, ti zloglasni kalupi za kolače koji je 'previše spolno tipiziraju' su joj pomogli da neki dan potpuno sama speče svoje prve čokoladne mafine.
Da. Potpuno sama. Ja sam joj samo čitala količine s vage.
I ispali su joj super. Davili smo se u njima naredna dva dana.
Ne opterećujem se udovoljavanjem spolnim ulogama, niti bježim od njih.
I ne namjeravam ni Prvoj ni Drugoj držati nekakva dosadna predavanja u feminizmu. Cveketati o tome kao se suvremena žena treba ponašati, i što treba raditi, a što ne.
Radije pokazujem primjerom.
Prva vidi mene kako kuham, ali jednako tako viđa i svog oca za štednjakom.
Tata vozi auto, ali jednako tako ga vozi i mama. I nije tata taj koji joj auto odveze na pumpu i kod mehaničara. Mama to radi sama.
I tako Prva vidi da će i ona jednog dana, ako bude željela, moći voziti svoj auto i da joj ne treba osoba s Y kromosomom da joj napuni benzin i odvede ga mehaničaru.
Promatra i upija ponašanje koje joj želimo usaditi kao 'normalno'.
Ona sama je, eto, ono što bi ljudi koji spolne uloge trpaju u ladice rekli 'tipično žensko'.
Jučer mi je čak rekla:
- Znaš, mama, ja sam dama.
- A što ti to znači da si dama? Što dama radi? -. upitala sam je.
- Časti pićem. - odgovorila je.
Dovoljno feministički?
Oznake: odgoj djece, feminizam, djevojačka
27.09.2018. u 10:57 | 2 Komentara | Print | # | ^