Nomen est omen - prijava bebe
Moram priznati da smo muž i ja imali dosta muka oko odluke koje ime dati Drugoj. Od samog početka po glavama su nam se motala dva ali nikako nismo mogli odlučiti koje bi odabrali. Jedno mi se sviđa već jako dugo, ali u zadnje vrijeme je postalo nekako isfurano. Drugo je pomalo egzotično za naše podneblje ali opet, nadam se, ne do te mjere egzotično da onome tko ga nosi radi probleme. Kažem 'nadam se' jer smo se na kraju odlučili na to drugo ime.
U rodilištu joj ime niti jednom nisu spomenuli. Ona i ja dobile smo narukvice, obje s istim troznamenkastim brojem, koje nismo smjeli skidati do odlaska kući. Njoj je na ajpendeklu u kojeg su je umotavali pisalo naše obiteljsko prezime i – moje ime. Kada su liječnici i medicinske sestre imali što za reći o njoj, ona je bila 'žensko dijete gospođe X, rođeno tog i tog datuma.'
Malo više od 24 sata nakon poroda, u moju bolničku sobu ušla je namrgođena gospođa s kemijskom olovkom vrha nagrižena od zuba (od njenih ili tuđih, ne znam) i s hrpicom papira. Postavila mi je neka pitanja na koja sam spremno odgovorila, a sjećam se da sam odgovarala na njih i kad se Prva rodila.
- Jeste li rodili žensko dijete na taj i taj datum u toliko i toliko sati?
- Jesam.
Ko što vidite, beba je kraj mene, a ako želite vidjeti je li žensko, skinite joj pelenu.
- Na kojoj adresi sada živite?
Dala sam adresu. Točnu.
- Tko s Vama živi na toj adresi?
- Suprug i starija kći.
Priznajem, bila sam nekih pola sekunde u dilemi da kažem i 'mačka', ali i ta mala dramaturška pauza bila je dovoljna da me gospođa prostrijeli pogledom pa sam odustala. Nadam se da mačka nikad neće doznati da nije spomenuta.
- Hoće li beba živjeti s Vama?
- Da, naravno.
'Ne, kokošo, beba će živjeti u hotelu Dejana Lovrena na Zrću i o njoj će se brinuti hostese.'
- Jeste li vjenčani?
- Da.
'Halo, rekla sam 'suprug' malo prije.
- Gdje ste se vjenčali?
- U Zagrebu.
- U crkvi ili kod matičara?
- U crkvi.
- U KOJOJ crkvi?
'WTF...?!' Odgovorila sam na pitanje jer mi nisu bile potrebne dedukcijske sposobnosti Sherlocka Holmesa da shvatim da gospođa neće odustati dok ne dobije odgovor.
Potom sam dobila upute da sa suprugom i Drugom moram, unutar 30 dana od njenog rođenja, poći u točno određenu općinu Grada Zagreba i tamo je prijaviti. Općina u kojoj prijavljujete dijete ne ovisi o tome gdje vi stanujete nego kojoj općini pripada bolnica u kojoj se rodilo. Bolnica, naime, šalje podatke o svoj djeci koja su se u njoj rodila gore spomenutoj općini i na taj način vas sprječava da eventualno zatajite činjenicu da je vaše došlo na svijet. Ako ga ne prijavite u roku od 30 dana, policija vam kuca na vrata i prvo što će pitati bit će 'gdje je dijete i je li živo i zdravo?'
Dakle, država vam daje punih 30 dana da se predomislite ako shvatite da ste se možda zajebali jer ste djetetu dali to i to ime. Tako, na primjer, Ronaldo Nejmar Petričević može lako postati Marko Petričević, a Deneris Jurčević Jasna Jurčević. Računa se tek onda kad klinac dobije domovnicu, rodni list i izvod iz Matice rođenih, a sve to dobit će u općini. Dakle, TO je trenutak kad fakat, ali zbilja fakat, fakat, fakat morate dobro promisliti kako će vam se klinac zvati, kako vas ne bi mrzio do kraja (vašeg) života jer ga frendovi zajebavaju.
U općini ćete dobiti i zapisnik o postupku, isprintani elektronički zapis o prebivalištu i upute o korištenju potvrde o OIB-u kojeg beba također ima na domovnici, a općina će također poslati nalog HZZO-u da Vam na kućnu adresu pošalju zdravstvenu knjižicu bebe, a na broj računa kojeg odaberete novčanu pomoć. Ponekad se događaju čuda pa se tako malo čudo dogodilo i ovaj put.
Birokracija je uradila korak naprijed.
Naime, kad je Prva došla na svijet (2015.), trebali ste još posebno otići na MUP u Petrinjskoj kako bi prijavili njeno prebivalište te na HZZO kako bi zatražili zdravstvenu iskaznicu. Sad se sve to radi na jedno mjestu – u općini. I još bolje – sve skupa se može obaviti i elektronskim putem, preko sustava e-Građani. Koga zanima više, neka gugla. U svakom slučaju, manje šetanja, i to je dobro.
Nama je cijeli taj birokratski posao, uz odgovore na par sitnih pitanjca koja smo imali, obavio jedan ljubazan tip (ah, evo i drugog čuda – ljubazan tip u općini!) u nekih desetak minuta. Bilo je to dan nakon što smo pobijedili Englesku na jedanajsterce pa se čovjek požalio da je legao u pet, a digao se u šest. Ja na njegovom mjestu ne bih ni išla leći, ali dobro... Usput, cijeli ovaj postupak košta vas 30 kuna u taksenim markicama.
U svakom slučaju, Druga sada postoji u evidenciji državljana Republike Hrvatske. Gore navedena priča ipak sadrži jednu majušnu laž. Nije baš točno da možete čekati 30 dana da prijavite novorođenče. Naime, s cca 30 dana vaša beba mora na prvi sistematski pregled kod pedijatra. Da bi beba mogla na pregled, mora imati otvoren zdravstveni karton. Da bi mogla imati otvoren karton, morate pedijatru dostaviti bebino otpusno pismo iz rodilišta i zdravstvenu knjižicu – u našem slučaju, pedijatar (kod kojeg već ide i Prva) je to tražio cca tjedan dana prije prvog pregleda. Da bi beba dobila zdravstvenu knjižicu, treba je prethodno prijaviti na općini, a onda se ta ista knjižica čeka do dva tjedna. Pa vi računajte do kada je pametno prijaviti bebu.
Ako ste u Zagrebu, možete još posebno otići u gradski ured u Vodnikovoj ulici, za dobivanje novčane pomoći Grada. Mi to još nismo obavili za Drugu ali znamo da imamo vremena dok ne napuni šest mjeseci. Isti postupak prošli smo iz Prvom. Ne sjećam se detalja (srećom, tu je blaženi Google) jer je to muž radio bez mene ali se zato dobro sjećam da je prva rata pomoći – od dvije - stigle tek nakon nekih godinu i pol. U trenutku kad smo na to već potpuno zaboravili. Ajde, barem smo se ugodno iznenadili. Nadajmo se da će ovaj put ići brže.
I da nam Druga neće previše zamjeriti zbog imena koje smo joj dali.
Oznake: beba, Birokracija, ime
25.07.2018. u 13:32 | 0 Komentara | Print | # | ^