|
Događaj iz 7. poglavlja Jošuine knjige vrlo je zanimljiv. Naime ono o čemu biblijski pisac izvještava jest da je zbog pohlepe nekolicine (stih 13 i 19) nevolja došla na cijeli narod.
"I zato Izraelci ne mogu izdržati pred svojim neprijateljima, okreću leđa pred protivnicima jer su postali ukleti. Ja ne mogu više biti s vama ako iz svoje sredine ne maknete proklete." (Jošua 7,12)
Bog je u retku prije objasnio zašto su postali prokleti:
"Izrael je sagriješio: prekršili su Savez kojim sam ih vezao. Zaista, uzeše ukleto, porobiše, posakrivaše i prisvojiše." (11. stih)
Jošua je vjerojatno u revnosti za Boga odlučio pobiti one koji su učinili zlo, ali i sve što im pripada, njihove obitleji, pa čak i njihove životinje, iako Bog to vjerojatno nije izričito tražio.
Zašto? Zato da postupak prema ljudima zbog kojih je nevolja došla na Božji narod bude primjer i za sve ostale koji bi se polakomili i tako opet izazivali Boga. Na taj način Jošua je barem zakratko uspio ponovno uvesti red u Izraelskom narodu i zadržati ga u Božjoj zaštiti.
Vrlo sličan događaj nalazimo i u "knjizi o Brojevima" u 16. poglavlju.
Tamo naime Bog izvještava o pobuni gupe ljudi na čeli sa bezbožnim Korahom (stih 1), koji su optužili Mojsija i Arona ne samo za to da se uzvisuju iznad cijele zajednice (stih 2), već i za to da ih želi sve pobiti u pustinji i nasilu zagospodariti nad njima (stih 13).
Nakon kraće prepirke između Korahovih ljudi i Mojsija , Bog zapovjeda Mojsiju i Aronu:
"Odvojite se od te zajednice da je odmah satrem!" (stih 21), na te riječi Mojsije je zavapio Bogu riječima "Bože! Bože životnog duha u svakome tijelu! Zar ćeš se razgnjeviti na svu zajednicu kad je samo jedan sagriješio!" (stih 22).
Bog potom kaže Mojsiju: "Reci toj zajednici: 'Uklonite se iz okolice prebivališta Koraha, Datana i Abirama!" (stih 24), Mojsije to čini te potom objašnjava kako će narod moći provjeriti da li on govori sam od sebe ili u ime Boga.
"Po ovom ćete vidjeti", reče Mojsije, "da me Jahve poslao da vršim sva ova djela, a da ih ne činim sam od sebe: ako ovi ljudi umru kao što umru i svi ljudi; ako ih pohodi sudbina kakva pohodi sve ljude, onda me Jahve nije poslao. Ali ako Jahve učini nečuveno: ako zemlja rastvori svoje ralje i proguta ih sa svim što je njihovo te živi siđu u Šeol (Podzemlje ili grob), onda znajte da su ovi ljudi prezreli Jahvu." A kad on završi sve te riječi, tlo se pod njima raspukne; zemlja rastvori svoje ralje i proguta ih s njihovim domovima, sa svim Korahovim ljudima i svim njihovim imanjem. Živi siđu u Šeol, oni i sve njihovo. Onda se nad njima zemlja zatvori i oni iščeznu iz zbora." (stihovi 28-33).
Dakako, uspavana ekipa koja je u tek u tom trenutku shvatila ozbiljnost Mojsijevih riječi i da Mojsije "ne govori sam od sebe", počela je bježati uz riječi "Da i nas zemlja ne proguta!" (stih 34), ipak Božja je kazna bila do kraja izvršena nad tim "opakim ljudima".
"Ali sukne oganj od Jahve te proždre dvjesta i pedeset ljudi koji su prinosili tamjan." (stih 35).
Bog je u ovom slučaju djelovao na način da je ne samo izvršio pravdu, već im je dao i pouku tako da shvate da ako će se buniti protiv njega, nastradati će ne samo oni nego i njihove obitelji, na kraju u zadnjem stihu Bog na nadnaravan način ubija i one koji su mislili da mogu pobjeći od kazne iako su imali udjela u pobuni protiv Tvorca.
Ovaj događaj imao je izniman učinak na cijelu Zajednicu (tj. na Izraelski narod), tako da je Mojsije, kao i u Jošuinom slučaju, barem na neko vrijeme uspio uvesti red u Izraelski tabor.
Pouka za nas je sljedeća:
1. Bog je ozbiljan i kada nešto kaže to i učini
2. Neposluhom i pobunom protiv Boga možemo naštetiti ne samo sebi nego i našim bližnjima
3. Boga treba shvatiti ozbiljno, poslušati ono što kaže i vršiti ono što zapovjeda bez prepirke, opiranja, mrmljanja i izvrtanja njegovih riječi.
Žalosna je činjenica da će na samome kraju vremena većina ljudi završtiti kao i "dvjesta i pedeset ljudi koji su prinosili tamjan", o tome možemo čitati u Otkrivenju 20,9.
"Skupiše se na prostrano polje zemlje i opkoliše tabor svetih i ljubljeni grad. Ali oganj siđe s neba te ih proguta.".
Bog Starog Zavjeta i Novog Zavjeta isti je Bog. Bog koji se objavio Mojsiju i prorocima, isti je Bog koji se objavio apostlima. Bitno je napomenuti da će Bog na kraju vremena izvršiti pravdu i napokon završiti pobunu koja na zemlji traje već 6000 godina, nad svima onima koji su se opirali njegovom autoritetu i bili mu neposlušni, uključujući i one koji su mislili da mogu izbjeći njegovoj pravdi i pravednom Sudu.
|
