Nymphea - luckasta mama https://blog.dnevnik.hr/nymphea

srijeda, 23.11.2005.

Rijunjon

Pišem još pod dojmom jedne i pol crne pive i dvadesetak lica koja nisam vidjela skoro 17 godina. Osim sporadično neke ljude, usput i na kratko. Čak se i moja najbolja prijateljica povukla u neke slijepe ulice i skrivene kutke pa je i ta komunikacija polako zamirala.

Prošli sam petak u svoj zgužvani raspored uspjela ugurati još i tzv. rijunjon. Rijunjon je ono kad se nakon tri stoljeća (kako vrijeme brzo leti ;-) nađete s hrpom ljudi s kojima ste nekada išli u osnovnjak. Ne znam radi li se o nekom sadom-mazo porivu da se uspoređujete s curama iz osnovnjaka s kojima ste dijelili prve crne olovke za obrubljivanje očiju ili da s tim istim, sad već ženama, razmjenjujete horor priče s poroda ili tko je dobio koliko kila u trudnoći.
Ili možda ona tračersko-alapačka crta koju zanima tko se to udao, oženio, dobio klince i koliko su isti pametni (klinci, hoću reći), a najviše naravno, tko je to posrnuo do granica razvoda ili nedajbože završio u kakvoj komuni.
Mislim, mogu se ja furat na neku cool tetu koju najviše zanimaju njena djeca i obitelj i posao i slično, ali... neću nikada odbiti sočan trač. Isključivo radi sjajne zabave.
A kad smo jedan preko drugog sipali dogodovštine koje smo proživjeli prije 17 godina, stolom nisu tekle samo salve cuge nego i smijeha. Evo, ocijenite sami:
- recitiranje pjesmice na engleskom zatvorenih očiju
- zatreskanost u profu iz francuskog (citiram: "Ona je bila tak profinjena!")
- pad sa švedskih ljestava na satu tjelesnog
- razbijeni prozori (nekoliko komada i više puta)
- tamburice i prof iz glazbenog koji dan-danas drži satove u istoj školi, za veterane (samo što nisam otrčala) i to s istim kačketom na glavi (Amen!)
- zadaćnica na temu prva ljubav (buahahahaha!)
- frendica koja je nosila crveni pulouver i zelene tajice iz Trsta
- nadimak kojim me nisu zvali već ohohohooo godina i zbog kojega mi se steglo nešto tamo oko prsne kosti
- profa iz matike koju smo zvali Štrumfeta, vikali za njom na hodniku ti-dam-ti-dam i kojoj smo brojali koliko puta tijekom sata stavi pramen kose iza uha
- raska koja nas je nemilosrdno drilala u pravopisu i gramatici i za koju ne znamo niti je li živa (sram nas bilo!)
- espadrile
- zepe
- crna olovka za oči
- pofrknuti rubovi nogavica na trapkama
- skakanje preko balkona i kupanje pod munjama na maturalcu u Puli
- Žiga (profa iz kemije koja je urlala na nas, savijala nokat da nam pokaže kako je elastičan i gasila požar na klupi svojim dlanom)
- profač iz povijesti koji nam je obožavao davati nadimke (jedan takav je meni ostao i dugo nakon osmoljetke): Pepa, Jura, Štefa i sl.
- i... mogla bih tako ispisati stotine stranica...
Mislim, bilo je i ozbiljnih tračeva, od onoga da se netko udao za nekoga (isusek.... straaaašnooo) ili pak razveo u rekordnom roku (isusek... straaaaašnooo), ili je otišao "s one strane granice" u vrijeme rata (isusek, isusek... straaaaašnooooo), pa čija to sestra po Italiji glumi manekenku i teve voditeljicu (isusek.... pa ona se slikala goooolaaaa) i tako nadalje. Doista, koga to uopće briga – osim mene i mojih šul kolega koji smo se sočno tomu cerekali i ponosno hvalili svojim podmlatkom i svojim uspjesima i neuspjesima.

Kad čovjek skuži koliko mu je toga tih sedamnaest godina donijelo, dođe mu da zaurla, netko od sreće, netko od plača, iako mi se čini da smo, ako već ništa drugo, barem odrasli. Svako sa svojom naprtnjačom iskustava.

I na kraju, kad se kroz priličan broj alkoholnih para provuklo i pitanje kad ćemo se naći opet, meni se činilo kao da će me sutra opet šarafati u želucu jer imamo kontrolni iz matke ili ću morati čitati sastavak pred cijelim razredom ili ćemo se šminkati u veceu ne bi li prije čage prikrili prve pubertetske prištiće!
Sladunjavo, zar ne?
Jedva čekam opet!

petak, 18.11.2005.

Zašto me nema na blogu?

iliti

Već se dugo spremam napisati nešto.
I taman krenem, kad me presiječe krik mog tromjesečnog mališe koji "opet" nešto ište. Ne bi vjerovali, ali ja već prilično točno razlikujem akh, eeeuueeeiii,akhm,eeeuaeueeeiii plač zbog gladi od onog dosadno cendravog uuuiiii,eeeaaauuuu zbog toga što mu je dosadno. Kad je pelena uneređena to je krik kojima se obično označava kraj jedne civilizacije. Vjerujem da su Pompeji nestajali pod pepelom i takvim krikovima. Zato mi ga je i nemoguće transkribirati. Zamislite si sami.
Dakle, nakon što odradim nekoliko krugova Zeke i potočića, Visibabe i ptice ševe (sram vas bilo ako niste odmah skužili da se radi o ptičici!), Tašun, tašun, tanana i još nekoliko francuskih u istom revijalnom tonu, nakon što razgibamo ruke i noge, propješačimo par kilometara po nevelikom stanu uzduž i poprijeko i slično, nahranim svoje nejače i ušuškam ga u postelju... sjednem pred tastaturu i već me zasvrbe prsti... kad eto, zazvoni telefon.

Klafr, klafr, brblj, brblj, rješavanje problema gulećeg laka s noktiju moje dobre frendice, ili traženje rješenja za starog psa koji prdi, poteškoće s mijenjanjem guma ili izlizanim volanom, meteo boljke, alergije, prehlade i histerija zbog nadolazeće pandemije ptičje gripe tek su neki od sastojaka gulaša koji svakodnevno kusam putem telefonskijeh slušalica neumorno tražeći rješenja, strpljivo slušajući i nudeći sugestije. Stigne tako i vrijeme za sljedeći obrok, a nakon istoga valja mi uključiti nožni pogon i podesiti brzine i kočnice na dječjim kolicima i krenuti u šetnju. Kraća varijanta sastoji se od kilometar do dva do obližnjeg placa i nazad, naravno, svim zaobilaznim cestama koje možemo naći. Dulja varijanta ide oko cijelog jarunskog jezera pa pijemo kavu kod terena za odbojku na pijesku. I promatramo labudove. One bijesne, tj. prehlađene. Ili lude? Što već jesu! Ne hranimo ih salatom jer istu više volimo začinjenu za objed.

Po povratku s takvog pješačkog maratona nisam baš za pisanje. Više za vješanje veša ili trpanje mašine drugom turom šarenoga uz neminovno otklanjanje fleka s kćerinih hlača. Sreća je da klinci tako brzo rastu pa nema bojazni da fleku od trave nosi na istim roza hlačama i sljedeću sezonu. Sve do večeri mi niti ne padne na pamet komp jer imam nebrojeno mnogo drugih obaveza i to-doova.

Dođe napokon i ta večer pa pod uvjetom da nemam neka preča posla u vidu kakvog štiva, važnih razgovora s kćeri oko rješavanja razrednih svađa i raspetljavanja složenih odnosa tko-s-kim-ne-razgovara-i-tko-se-duri-zbog-puknute-špice-na-lila-bojici, pečenja kolača, pekmeza, ajvara i sličnog, štrikanja, heklanja i ostalih srcu milih aktivnosti*, bacim se na kauč za žudnjom pogledati koji CSI ili slične istražiteljsko-kriminalističko-zavrzlamateljske uratke. Obično to popratim surfanjem. Po dasci za peglanje!

Eh, kad i to svrši, a ja sam već tako daleko od bilo kakvih orgazmičkih radnji, onda imam vremena i za blog. Ovdje se pripovjedačica previja u struku, pljuje po tastaturi već hladni čaj od mente i briše slapove suza od smijeha. Dakle, imati vremena je u mom sadašnjem stanju OKSIMORONČINA. Nije da se ne bi našlo i tema i želje da nešto napišem, but... Pa mi je palo na pamet i da si kupim diktafon, još samo kad bi bloghaer imao kakvu opciju da svoj glas prebacim u pisani oblik! Gdje bi mi bio kraj.
Sigurno ne u krvavim očima umorna pogleda koje previde tonu tipfelera i inih grešaka u pola jedan u noći. A već sam stisnula objavipost gumbić.
Na svu sreću, sin mi je shvatio da se sa mnom nije za igrati u rano jutro pa srećamamina spava do osam. Ili barem do sedam.
I nek me sad još netko pita zašto ne pišem... Pa, hajte vi ;-)))


*nit pekmez, nit ajvar, nit heklam, nit štrikam...

P.S. Pusa svima, koliko vas ima! :-)

<	studeni, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

'Malo sim, malo tam!' :-))

nymphea@net.hr

Linkovi

Blog.hr

Statistiku ne kužim i zato sam je uklonila. Tko šljivi brojke, dajte komentare :-))

Bloga mi moga, previše vas je...

Brod je u boci
Čoravi udo - lud ko gužvara i s uvrnutom uškom!
Demjan - šije 'moher' haljine
E.P.
Herostrat
Hrundi v. bakshi
Jana s iglama
Jazzie
Jezdimirka
Scorpy The Jezikoslovac
Kućanica u Japanu
Lucy
Milou
Nemiri
Nixa
Porto
Suzy
Šanzelizee - još jedna Mama
Translatorica
Trillian
XXX(iola)