...sam došao do kompa. Ono malo vremena što sam budan obično me izvode u šetnju ili mama sjedi za računalom, a ja nikako da dođem na red. Evo me sad za tipkovnicom i kunem se, neću se maknuti dok ne napišem sve što mi se roji po glavi.
Što se čudite? To sam ja, Guzonja! Tj. prvo sam bio Fetus, pa Guzonja, pa Jan, nedavno sam u matične knjige upisan kao Jan Kristijan, a mama me sad zove i Smjehuljak. Malen kakav jesam i gotovo stalno u carstvu snova pronašao sam najbolji mogući način da ih natjeram da plešu i obigravaju oko mene: tu i tamo se nasmiješim i iako sam bezub kao senilni starac, kunem vam se da sam pritom tako sladak da mi ne mogu odoljeti. Mami se tada obično oči napune suzama, tati čudno podrhtava glas, a seka... seka je jedina imuna na moje fore. Barem zasad. Još sam mali i nisam isprobao sve taktike i strategije zavođenja bližnjih, ali kad se izvještim, i nju ću skuhati. Doduše, ona je sada toliko zabavljena slovaricom i crtančicama, velikim i malim tiskanim slovima i engleskim pjesmicama, da me rijetko i primjećuje. No... kad budem dovoljno velik da je dohvatim, nema joj spasa. Zasad mi je dovoljno da mogu obrlatiti mamu i tatu po potrebi.
U posljednje vrijeme mama valjda trenira za maraton pa smo puno vani, a kad se kolica drndaju ja blaženo drijemam. Samo ne volim pse koji histerično laju bojeći se valjda da ću im ući u dvorište. Staza oko jarunskog jezera će nam uskoro postati prekratka, a tada ćemo, kako je krenulo, put pod noge pa do Samobora...!
A mogu vam reći da sam već sad prava zvijezda. Nema te osobe koja se nije iskreno iznenadila ugledavši me i ostala očarana mojim urođenim šarmom. Bez lažne skromnosti, mislim da sam najljepši beban u kvartu (a možda i šire) a kad dobijem zube imat ću i najljepši osmijeh u ovim krajevima. Oči su mi još uvijek plavosive i iako ne znam kakve mi je Majka Priroda namijenila, tata kaže da će cure padati u nesvijest. Hmm, ona bebanica u rodilištu me nije primjećivala ni pol posto, no sve to dolazi s iskustvom. Bar tako kažu.
Tek sam 40-ak dana na svijetu a već sam toliko toga naučio. Evo, na primjer:
- Odrasli ne vole kad ih budiš usred noći. Loše izgledaju, čupavi su i neuredni, imaju smiješnu odjeću za spavanje, žmirkaju i usporeni su.
- Sestre/braća su malo manji od odraslih, smiješni gotovo kao oni, iako manje slatki od nas bebana. Njihovu ulogu još nisam shvatio, iako je moja seka zasad prilično korisna osim što ne želi nositi moje smrdljive pelene u smeće.
- Najljepše je voziti se u kolicima punog želuca i s čistom pelenom.
- U stvari, kad bolje razmislim, najljepše je UVIJEK imati pun želudac i čistu pelenu!
- A da bi imao čistu pelenu i pun želudac, ponekad je potrebno derati se iz petnih žila, pa i koju suzu pustiti!
- Pritom ipak riskirate da vas ne shvate dovoljno ozbiljno i da hranjenje odgode za koju minutu. Tad se možete još jače derati, a najbolje je pocrvenjeti u licu i na kratko izgubiti dah! Onda se jaako uplaše i problem je riješen.
- Ipak, najnajljepše je zaspati nekome u naručju, a osobito mami. Ali, da bi vam to uspjelo, morate imati posebnu taktiku zavođenja: kombinacija neutješnog ridanja s pokojom suzom što klizi niz obraz i nevjerojatno očaravajući osmijesi uslijed kojih mama, garantirano, pada na koljena!
- Mi maleni volimo kad nam se pjeva, ali uvriježeno mišljenje da nam nije važno imate li pritom sluha ili ne, zastarjela je teorija koja nema veze s istinom. Malo smisla za glazbu stvarno nije na odmet, tek toliko da Zeko i potočić ne bi zvučao poput slavonskog drmeša!
- Zvuk usisavača dobar je za uspavljivanje, samo izbjegavajte nagle prekide i područje ispod krevetića!
- Ja još ne jedem mlijeko i kekse, ali vjerujem seki koja kaže da je to najbolja večera!
Budući da mi se mama opasno približava pa sam u cajtnotu jer, pogađate, sad na red dolazi presvlačenje, moram vas brzo ljubnuti i pozdraviti. Pa, do sljedećeg čitanja!
Ostajte mi veseli i zdravi i nedajte magli da vas odnese!
Moram priznati da me već fata apstinencijska kriza.
U proteklih ijuhuhu dana svratila sam na net ravno pet puta ili metaforički koliko je prstiju na jednoj ruci. Nekoliko puta više ili manje, nemojte me baš držati za riječ. I to iz razno raznih konkretnih razloga koji se uglavnom svode na zajednički nazivnik: moj sin. A i tada sam samo virnula u inbox, škicnula pozdraviti neke ljudove na ICQ i na brzu brzinu sročiti par mejlova. Iako ja osobno to niti ne ubrajam pod definiciju e-mail: manje od deset redaka tek je usputna porukica. Ali, što ću kad ne stignem više. U stvari, ne stignem se mentalno prešaltati van konteksta dječjeg plača, gugugu-gagaga, problema s kolicima, pokakanih pelena i Pavlovićeve masti, odabira odjeće za izlazak u šetnju i peglanja pelena (pranih bez omekšivača, pa da vas vidim!!). Plus toga, Pametnica je počela rušiti koncepcije obrazovnog sustava u RH uz svesrdnu podršku svojih učiteljica, pa i tu imamo posla!
Dovoljno da vam kažem da mi ponekad treba i cijeli dan da odgovorim na neki SMS - bošsačuvaj!
Prošle sam subote, kad smo napokon izašli u šetnju, nakon tirade raznih posjetitelja, očajnički zavapila da si idem kupiti nekakve novine da ko čovjek napokon pročitam pisanu vijest. Mislite da mi je uspjelo? Prolistala sam ih u trku, na stojeći, čitajući samo naslove.
Ali, da ne bi netko pomislio da ja to kukam nad sudbom svojom, reći ću vam samo da bebe stvarno super mirišu i ne znam kako im to uspjeva, osim ako je tajna u svim onim uljima, puderima i pomadama kojima ih se tracka od glave do pete pa i po kosi.
Reći ću vam i da se male bebe smiješe, uglavnom u snu i nenamjerno ali je svaka mama nepobitno uvjerena da je taj smješak upućen baš njoj i nikome više (i kaj mi morete!).
A onda ću vam reći i to da je najbolji način da kikače uspavate tako da ih do iznemoglosti truckate u kolicima uzduž i poprijeko uličica i stazica u susjedstvu. A dobro čini i liniji (onoj okologuznoj, ako netko nije shvatio!).
Voljela bih vam reći i da ujutro dugo spavam i da ljenčarim, ali to bi već bila laž iz super teške kategorije pa se ne usudim. No, ipak se ne smijem žaliti jer smo se 'dogovorili' za samo jedno noćno buđenje između 21h30 i 6h30 ujutro, oko 3! Dakle, ipak se koliko-toliko naspavam iako još uvijek nisam, a niti ću ikada biti jutarnji tip. Sva sreća da novorođenčad ne govori, jer ja ionako nisam od priče u to gluho doba dana.
A reći ću vam i da mi stvarno falite i da se trudim svraćati do vas (vaših blogova, tojest) ali jednako tako znam i da ćete mi oprostiti što me nema tako dugo!
A imam puno priča i planova za pisanje, ali će se sve to još malo strpiti.
Inače, Jan alias Guzonja raste ko gljiva jednakom brzinom kao i njegovi nokti i ako nisam dovoljno brza da mu ih potkrešem, a nađem se u situaciji da ga držim na rukama dok kaka, obavezno mi ih zarije od muke u nadlakticu (a budući da su mi se mišići na tom mjestu nešto olabavili u posljednje vrijeme, boli ko sam vrag!). Teta doktor nam je na prvom pregledu potvrdila da smo zdravi i da je sve u redu, a ako budete dobri, stavit ću i neku slikicu da vidite kako smo obumbarili (čitaj, udebljali se!).
I, btw, ja još uvijek nisam shvatila zašto mame imaju potrebu govoriti u prvom licu množine kad govore o svom djetetu. Iako ova opaska ima za svrhu tek razdvojiti imenicu Mama od glagola obumbariti ;-))), tek toliko.
Sad gibamo u šetnju i nadam se da vam bar malo falim.
Pusa svima koliko vas ima!
| < | rujan, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
'Malo sim, malo tam!' :-))
nymphea@net.hr
Blog.hr
Statistiku ne kužim i zato sam je uklonila. Tko šljivi brojke, dajte komentare :-))
Brod je u boci
Čoravi udo - lud ko gužvara i s uvrnutom uškom!
Demjan - šije 'moher' haljine
E.P.
Herostrat
Hrundi v. bakshi
Jana s iglama
Jazzie
Jezdimirka
Scorpy The Jezikoslovac
Kućanica u Japanu
Lucy
Milou
Nemiri
Nixa
Porto
Suzy
Šanzelizee - još jedna Mama
Translatorica
Trillian
XXX(iola)