Nymphea - luckasta mama https://blog.dnevnik.hr/nymphea

srijeda, 24.08.2005.

Hej škvadro, bok!

Da se predstavim, ako netko još uvijek ne zna tko sam: moje je novo ime Jan, a inače su me zvali Guzonja (moram ozbiljno porazgovarat s mamom zašto mi je dala takav nadimak!). Ovdje smo se družili neko vrijeme dok sam još bio u trbuhu i mogu vam reći da mi je tamo bilo najbolje. Hoću reći, nedostaje mi to vrijeme bezbrižnosti, ljenčarenja, primanja bez davanja, koprcanja bez posljedica i slobodnog pada. Uopće mi nije jasno zašto sam se odlučio izaći van kad je unutra bilo tako dobro. Sad se za sve moram truditi: te siši, te prihvati dojku, te gledaj uokolo, te se poslije podrigni, te čeprkaj prstima po nosu i ušima (a unutra nema ničega – pih!), te slušaj sve neke čudne zvukove, te me okreću na bok sad na jednu, pa na drugu stranu, pa mi se sfrče uho, pa me mackaju i trackaju, mažu me odozgora i odozdola, ne daju mi niti da se pokakam u pelenu do kraja nego me presvlače u pola posla...
Toliko se žure u tom penzlanju da sam im se jedan dan za kaznu popiškio preko glave. Ha, na kraju sam i sam imao tople tekućine u uhu, ali je mama to spretno izvadila vlažnom maramicom.

E, da... i sve te mirišljave kremice i ulja, pa maramice i slične stvari. Mislim stvarno... pa nisam ja neka curica da me toliko trackaju! Čak je i patronažna sestra rekla da sam stvarno njegovan dečko! Ih, pokazat ću im ja tko je njegovan. Tek bildam mišiće na nogama, ali kad prvi put zaorem po blatu ili pijesku, neće me ni tona tih vlažnih mirišljavih maramica očistiti.

A moja se Blog-kumapita kako je sve prošlo u rodilištu. E, pa... strašno je bilo. Prvo su me probudili neki grčevi oko 4 ujutro koji su stezali moju postelju svakih pet minuta. Onda su nas odveli u bolnicu gdje su nas priključili na svu silu monitora i aparata, mjerili nas, ogledavali i slušali moje srce kako tuče. Kako je bilo jako rano, ja sam odlučio odspavati još par sati. Mislim, da ne bi! Roditi se u cik zore? Pa gdje to još ima? Međutim, dok sam ja tako nevino sanjao, liječnici su odlučili da je vrijeme da izađem. Ja ne znam koji je razlog tom nestrpljivom iščekivanju mog rođenja, možebit sam ja neka buduća velika zvijezda ili poznati političar ili utjecajni tajkun to be... ali, stvarno su me potjerali da se rodim. Rekoše da je vrijeme jer mi moja posteljica-hraniteljica više nije u najboljem stanju. Bilo nam je malo teško, i meni izaći a i mami izgurati me. Ali ona se hrabro držala, cmoknula me onako golog i sluzavog u čelo moje ćelavo a onda su me zamotanog u deku odnijeli na proučavanje. Sve neki ljudi u bijelom, s maskama na licu i rukavicama, vadili mi krv, pipkali me, štipkali, okretali, a ja sam im svima za inat držao oči čvrsto zatvorene i ni makac. Pregledavali su me ko Elijena. A ne znaju oni da se pravi Marsovanci i Svemirci dobro prikrivaju u sasvim običnim ljudima/djeci. Nakon svih tih opita, napokon su me obukli, smotali me u onaj jastuk ko štrucu kruha i odnijeli mami. Ona je ležala u nekoj ljubičasto-žutoj sobi na roza posteljini i ja sam samo proškiljio na jedno oko da provjerim da me nisu odnijeli nekoj drugoj teti. Kad sam se uvjerio da je sve u redu, zaćorio sam snom pravednika i odahnuo malo dušom.

Bili smo u toj bolnici tri dana i bilo mi je toliko dosadno da sam samo spavao i nešto malo jeo. Baš mi se nije dalo ništa drugo raditi mada je oko mene bilo puno zgodnih Bebanica i kršnih Bebana. Malo smo popričali moj susjed i ja, ali on je stigao kasnije od mene pa je prvu noć samo cendrao i spavao. Susjeda s lijeve strane bila je neka crnokosa Beba koja mi se često smiješila u snu, pa sam se onda i ja njoj počeo smiješiti. No, prije no što sam joj uspio išta predložiti, odnijeli su je! Valjda je otišla doma. Cura koja je došla poslije nje odmah je okrenula glavu na drugu stranu i nije me fermala ni pol posto. Tjah, onda sam i ja odlučio okrenuti njoj drugi obraz i zatvoriti oči pred neminovnim. San liječi, a kažu i da bebe spavajući rastu. Bila je tamo i neka zgodna Sestra u plavom koja me je stalno ljubila i govorila mojoj mami da sam baš dobar dečko. Ona nije došla pozdraviti se sa mnom zadnji dan i da sam malo veći rekao bih da je ona prva žena koja me iznevjerila. Budući da sam tada imao tek 4 dana, samo sam načubio usta u protestu i zaklopio kapak.

Kad su nas u nedjelju pustili da idemo doma, doživio sam pravi šok. Vani me čekala moja seka koju sam baš tako nekako zamišljao iako mi se malo bojažljivo primaknula, kao da ću je ugristi. Ne još, sekice! Tata je bio zbunjen i držao je onu košaru tako ukočeno kao da ću iskočiti iz nje. Ne još, tata, još sam prelijen za bilo kakve akrobacije. Dok se malo nabildam i udebljam! Za koji mjesec!
I tako... ovih dana uglavnom jedem i spavam, osobito kad pada kiša. Skužio sam da kiša super uspavljuje dok onako bubnja po krovovima. Tu gdje živim sve je puno različitih zvukova i šumova, od drndanja i šuštanja u kupaoni, rondanja u kuhinji, zujanja u dnevnom boravku, pa onda po zidovima neka čudna svjetla šaraju i dok sam, onako rijetko, budan, širim oči u čudu od sve te kakofonije. A tek mirisi. Recimo, kad tata kuha, onda obično miriše na meso, posteljina miriše na 'bijelog medu', pelene mi šnjofaju po lavandi, a najljepše ipak miriše moja mama.
I znam se jako derati, iz petnih žila, kad ne skuže odmah što hoću. No, naučit ćemo brzo i oni moje fore i ja kako ih navući da me slušaju. Tvrdoglav sam ko jarac i kad se razljutim odmah im pokažem stisnute šake, izujem si čarapu u znak protesta i zajapurim se od deranja na 300 decibela. Podrigujem ko svaki pravi muškarac poslije dobrog piva s tom razlikom što ja pijem isključivo mlijeko! Još!
I to bi uglavnom bilo to! Zasad!
Pozdravljam vas sve po redu gdje god bili i što god radili!

Ah da, jučer smo imali vrlo važan događaj zbog kojeg su i mama i tata vikali bravo i jupi i super i sve u tom stilu: otpao mi pupak! Nisam znao da je to baš tako bitno, ali ako oni ovako reagiraju, mora da ćemo za godinu dana slaviti i prvu obljetnicu sretnog ispadanja pupčanog batrljka.
Sad idem malo ubiti oko. Imajte se živo i zdravo!

subota, 13.08.2005.

daje se na znanje....

cijenjeno pučanstvo,
poštovane blogerice i blogeri
štovane vile, vještice,goblini,gremlini, štrunfovi i ostala rodbino
daje se na znanje da se neobičan događa dogodio u našoj femili.
Dana 11.08.2005.g. u 16:50 rodio JAN (zvan guzonja)

Mama (prepredena blogerica) je dobro i osjeća se super,
Tata ( tj.ja ) sam sretan i zbunjen, dok pametnica još pametuje.
na uvid vam dajem prvu fotku cijenjenog guzonje

tata

p.s.blogerica se osobno javlja vrlo uskoro

srijeda, 10.08.2005.

U očekivanju...

Evo jedan apdejt, samo za vas mile mi blogere koji vjerno svraćate ovdje provjeriti situaciju.

Dakle, napravila sam veliko spremanje po kući, preuredila kuhinju i presadila svo cvijeće po balkonu kojemu je trebalo friške zemlje. Oprala sam i opeglala sav veš (pa i šire) koji bi nam mogao zatrebati, pripremila ama baš sve za bebu (pa čak i stvarčice koje vjerojatno neću trebati prva tri mjeseca), jedino još bočice treba sterilizirati, ali to se ionako napravi po potrebi u zadnji čas. Odrezala sam nokte, stavila kanu na kosu, iznijela torbu sa stvarima za bolnicu u dnevni boravak da ju ne moram tražiti ispod kreveta ili po ormaru, pripremila čak i par smrznutih obroka koji se mogu podgrijati ako moji budu previše uzbuđeni da si kuhaju dok sam ja u bolnici, obavili smo i veliki šoping (da nešto ne usfali u friđu, odnosno da se zaliha tjestenine i riže ne bi drastično smanjila), pozdravila se sa svim frendovima i svečano im obećala SMS 'sa mjerama' a po mogućnosti i neku frišku sličicu (ako uspijem sa svojim mobitelom napraviti nešto što se zove fotka), napravila veliko spremanje u kupaoni koje je uključilo i bacanje nekih kozmetičkih pripravaka, hrpe testera i lijekova kojima je istekao rok trajanja...

Da ne duljim, napravila sam sve što sam mislila da bi moglo pripomoći što ranijem porodu. Uz to što pijem i ljekoviti čaj koji pospješuje i olakšava porod od majčine dušice i redovito šećem, čak i noću (od wc-a do kreveta i nazad, barem jednom svaka dva sata!). Čak je i Herostrat napisao motivacijsku pričicu od koje sam se previjala od smijeha.
No, Godot, tj. Guzonja još nije odlučio 'pokucati' na vrata. Ne znam je li to zbog toga što su dečki malo teži za izaći (da ne kažem da su ljeniji) ili zato što se prema statističkim podacima bebe najčešće rađaju kad se vrijeme mijenja na bolje. Mislim, temperatura posljednjih dana raste i meni se čini da se vrijeme promijenilo na bolje još prije dva dana... ali... budući da ja nisam meteorolog, što bih ja o tome znala!

Danas je dan D i iako je (još uvijek) prijepodne i teoretski imam vremena još do ponoći... ja sam nekako nestrpljiva (doduše, to me stanje drži već par tjedana!). I kad kažem nekako, mislim vraški sam nestrpljiva i već mi je svega 'pun kufer'! Nije sad da ja imam neke specijalne smetnje, ali bi mi nevjerojatno olakšalo da mi se pritisak na mjehur smanji sa svakih sat i pol na barem dvostruko toliko, da se ne uspušem ko maratonac pri kraju trke nakon uspona od samo dva kata do stana i da se ne osjećam bespomoćno noću kad se poželim okrenuti na drugi bok! Osim toga, znatiželjna kakva jesam, jedva čekam vidjeti na što će ličiti ta mala štruca koja me još uvijek redovito zvekne pod rebra ili glavom zavrti po mjehuru, te hoćemo li se dobro slagati nas četvero. Pa onda i sve one radosti oko dizanja noću, podrigivanja i presvlačenja pelena... jedva čekam (ma zaozbač!). Osim toga, toliko mu toga imam za ispričati i s toliko ga ljudi upoznati, predstaviti mu blog i moje blogerske frendove... Čeka nas mnogo posla, a ja ću se već početkom sljedeće godine morati vratiti na posao.
Daklem... ovo je definitivno posljednje javljanje prije poroda. Budući da ste odradili odličan posao s plesovima za kišu - HVALA VAM NAJDRAŽI MOJI, OVAKO KIŠNO LJETO SAMO JE VAŠA ZASLUGA!!! - bilo bi dobro da danas svi usuglasite svoje pozitivne misli na to da se ja tijekom dana i porodim! Jeste već počeli mantrati?
Unaprijed hvala.

Mogu vam obećati i da će netko ubaciti i vijest ovdje, možda ne baš isti dan, ali svakako skoro nakon što Mališa zaarlauče po prvi put. Bit će to friška novost. A tko zna, kad jednom stigne kući, možda se Guzonja i sam javi, glavom i bradom. ;-)

Još nešto: pitaju se neki kakvo ćemo mu ime dati. Hmmm, pa, budući da ste gotovo od samog početka sudionici ove trudnoće (makar na virtualan način), otvaram glasovanje: Jere, Here, Jan, Benjamin ili Kai. A za početak morate izbaciti uljeze, samo ih je tri. Od preostala dva imena, glasujte za ono koje vam se najviše sviđa.

Eto tako... grlim vas i ljubim sve, imajte se dobro i najbolje, vi koji se kupate u moru okupajte se i za mene, vi koji uživate u dalmatinskom suncu i klopi sjetite se i mene koji put, vi koji se znojite u Zagrebu s ispitima ili na poslu, tješite se da se ja znojim više od vas i... držite fige da se sve desi još danas do ponoći ;-))

<	kolovoz, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

'Malo sim, malo tam!' :-))

nymphea@net.hr

Linkovi

Blog.hr

Statistiku ne kužim i zato sam je uklonila. Tko šljivi brojke, dajte komentare :-))

Bloga mi moga, previše vas je...

Brod je u boci
Čoravi udo - lud ko gužvara i s uvrnutom uškom!
Demjan - šije 'moher' haljine
E.P.
Herostrat
Hrundi v. bakshi
Jana s iglama
Jazzie
Jezdimirka
Scorpy The Jezikoslovac
Kućanica u Japanu
Lucy
Milou
Nemiri
Nixa
Porto
Suzy
Šanzelizee - još jedna Mama
Translatorica
Trillian
XXX(iola)