Nymphea - luckasta mama https://blog.dnevnik.hr/nymphea

utorak, 21.12.2004.

Green thumb - PSMTR

Ja sam nepopravljiva ljubiteljica biljaka i cvijeća. Toliko da to ponekad izgleda smiješno i bolesno. Znam ko iz topa ispaliti većinu neuobičajenih (latinskih) naziva ukrasnih biljaka i iako se stalno žalim kako mi već na živce idu te biljke o koje se spotičem svuda po stanu, to baš i nije potpuna istina. Potpuna istina je da meni uvijek možete pokloniti kakvu rijetku ili egzotičnu kućnu biljku i iako ću ja učiniti baš sve da ona NE preživi, ista će se u mom domu osjećati kao u svom (bilo da se radi o Amazonskoj prašumi, afričkim visoravnima, meksičkoj pustinji ili crnogoričnim šumama). I usprkos preklinjanju mojih ukućana koji se o biljke spotiču na svakom koraku, a moja Pametnica ne može vježbati karate na tepihu dnevnog boravka jer je iza prvog ugla čeka posuda s dvije ogromne afričke ljubice, ja se nikako ne uspijevam riješiti svoje opsesije. I stalno pronalazim nove...
I stoga se samoj sebi smijem svaki put kad odem u neki šoping centar u kojem postoji i odjel s kućnim biljkama u koji se zakopam s željom da ih sve ponesem doma. Na stranu to što mi kuća već liči na prašumu i što mi većina biljaka raste ko šašava. Evo, na primjer, uvijek kad mi dođu neki gosti (nebitno kojih godina i spola), iščuđavaju se kako moje afričke ljubice imaju ogromne cvjetove. Onda ja priđem bliže i lakonski odgovorim da to nije ništa čudno jer imaju takve od kad su prvi put procvjetale u mojoj kući. A ja tada na svojoj kralješnici osjetim urokljivo oko i strelice jala kako me probijaju. Kućna srećica (znate to je ona zelena puzavica što ima narančaste kuglice kad cvate, a zovu je i soleiroila) je već odavno ispuzala van granica police na kojoj stoji a listići su joj tako veliki da više nema koristi od ovog deminutiva, sad bi se mogla nazvati i srećetina! Pa sam onda na sveopće oduševljenje mojih ukućana ljetos s Lastova dovukla nekoliko pelcera nekih neobičnih sukulenti čija imena nisam mogla pronaći u knjigama o kućnom bilju koje posjedujem. Kupila sam najveću plitku teglu od terakote koju sam mogla naći i u nju nagruvala nekih 6-7 biljaka: havortiae, aloe vera, novčić drvo (kažu da donosi novac u kuću: oujea, moje je valjda još premalo rastom da bi počelo donositi plodove!), čuvarkuću i slično... Frend mi je savjetovao kakvu zemlju da kupim i otad moje sukulente rastu ko lude... (thanks, Foto!). Sad im je nastamba već malo pretijesna, pa ću ih morati presaditi. No, strpit će se do proljeća. Imam ja i neobičnih primjeraka kućnog bilja kojima proriču vijek trajanja od par mjeseci jer su, kao, jaaakooo osjetljivi. Aha, da... kak da ne! Npr. kroton koji sam od dragog dobila prije skoro 4 godine, ne samo da neće uginut, nego raste kao da smo u njegovoj domovini. Jedno vrijeme su mi tako ljudi o razno-raznim prigodama poklanjali samo biljke a ja sam ih preklinjala da prestanu jer ću uskoro s biljkama morati i spavati (a u krevetu je obično uvijek premalo mjesta!). Svi moji pokušaji nezalijevanja, nebrige, nepričanja i ostalih 'provjerenih' taktika koje su uzrok svih neuspijeha kod uzgoja kućnog bilja kod mene imaju posve suprotan učinak. Kad se moj fikus pumila malo stuži i naheri od zanemarivanja i suhih nogu ja mu kapnem malo vode a on poskoči kao da sam mu dala eliksir života. Tko kaže da se zemlja u teglici ne smije osušiti? Pouzdano znam da su svi moji prijatelji/poznanici/gosti uvjereni kako ja sa svojim biljkama pričam, gnojim ih, prihranjujem, prskam posebnim otopinama preko lišća, njegujem izboje i redovito im presađujem zemlju... a to sve uopće nije istina! Onda sam čula i gluposti tipa da ne smiješ dozvolit da ti netko dira biljku, jer će 'odnijeti' sa sobom njen rast! Je, baš sam primijetila, otišao im rast u vražju... visinu! Najgore je od svega kad dobijem ili kupim tzv. božićnu zvijezdu. Svaka normalna božićna zvijezda traje dva do tri tjedna, crveni se oko blagdana i nakon toga krepa! E, a da ne bi... ove moje su valjda neke izdržljive sorte i ne samo da prezime već na proljeće izrastu barem dvostruko više od prvotne, razlistaju se kao da su čarobne i jesen/zimu dočekaju u punom sjaju. Ja jedino nemam živaca stavljat ih pod crnu vreću ne bi li dobile ponovno crvene brakteje. I potajno se nadam da će uginuti, ali one smutljivice žive i rastu i šire se i, na očigled, uživaju!
I tako jučer gledam u neke krasne žute orhideje (baš kao ova na slici) koje su se u cvjećarnici razgranale na sve strane i sve si planiram kud bih još i to uvalila. Blago-prijekoran pogled mog dragog upozorio me da to ipak ne bi bilo najpametnije... Osim što mi je palo na pamet da još uvijek imam šanse stavit mu to na popis poklona! He, he, he...

<	prosinac, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

'Malo sim, malo tam!' :-))

nymphea@net.hr

Linkovi

Blog.hr

Statistiku ne kužim i zato sam je uklonila. Tko šljivi brojke, dajte komentare :-))

Bloga mi moga, previše vas je...

Brod je u boci
Čoravi udo - lud ko gužvara i s uvrnutom uškom!
Demjan - šije 'moher' haljine
E.P.
Herostrat
Hrundi v. bakshi
Jana s iglama
Jazzie
Jezdimirka
Scorpy The Jezikoslovac
Kućanica u Japanu
Lucy
Milou
Nemiri
Nixa
Porto
Suzy
Šanzelizee - još jedna Mama
Translatorica
Trillian
XXX(iola)