Nymphea - luckasta mama https://blog.dnevnik.hr/nymphea
ponedjeljak, 25.10.2004.
Veliki Tabor i legenda o Veroniki
Ponekad, kad imam neobičnu moć uvjeravanja, uspijem nagovoriti šefa da poslovni sastanak održimo u manje krutoj i službenoj atmosferi. Obzirom da smo u petak imali poslovno ne previše zahtjevan dan, odlučili smo posjetiti Veliki Tabor, a sastanak održati u prigodnom ambijentu Grešnih gorica!!! Sam spomen potonjeg imena izaziva zazubice, a ima i zašto. Domaća obilna klopa, porcije za težake i ambijent za raskalašene popevke i vino u potocima (osim za vozače… hehehehe!). Vani je raj za obiteljske izlete uz špek i luk iz ruksaka. A klinci mogu uokolo naganjavati domaće životinje i maziti zekane. Za vikend posjete morate se najaviti ranije, u tjednu ima mjesta, a konobarica je bila toliko ljubazna da bi si ju uzela za po doma… da mi peče štrukle ;-))
Veliki Tabor utvrda je koja se sastoji od središnjeg 'grada' i pet manjih kula nekad povezanih zidom koji opasuje kompleks od više od 3000 ha. Sagrađen je već u XII. stoljeću i upisan je u UNESCO-vu baštinu. Cijeli kompleks utvrde dograđivan je tijekom kasnijih stoljeća, a njegovi su gospodari bili moćni grofovi Celjski, obitelj Ratkaj dugi niz stoljeća… Ovdje je živio i djelovao i Oton Iveković i drugi. Na fasadi ćete zamijetiti krasan gotički prozor i stari sunčani sat. Stupovi na galeriji na dva gornja kata izvrsno su očuvani, kao i većina prostorija, drveni pod, vinski podrum s bačvama i ogromnom prešom iz 19. stoljeća… Cijeli dvorac trenutno je podvrgnut opsežnim restauracijskim radovima.
Oko dvorca naravno luta i romantična legenda. Zagorska legenda o Veroniki Desinićkoj utemeljena je na stvarnoj priči o Fridrihu, sinu Hermana II Celjskog koji se zaljubio u Veroniku, plavokosu, jedru zagorsku pucu koja je dirinčila na posjedima oca Hermana, kao uostalom i ona u njega. Naravno da otac nije htio niti čuti o toj ljubavi te je sinu zabranio da je viđa. Usprkos očevoj zabrani, Fridrih je Veroniku odveo na svoj posjed u Sloveniju, kraj današnjeg Kočevja i tamo se njome oženio. Razjareni je roditelj, kako to obično biva, za neposlušnim sinom poslao vojnike. Sina su uhitili i zazidali u kuli Fridrihsteina (kula još i danas postoji i naziva se Fridrihov stolp) iz koje je nakon četiri godine izašao psihički i tjelesno slomljen, a Veroniku su priveli u Veliki Tabor gdje ju je Herman dao utopiti nakon kratkog suđenja. Njeno su truplo zazidali u peterokutnu kulu na ulazu i 1982., prilikom prvog većeg čišćenja dvorca, pronađena je ženska lubanja za koju se ne može pouzdano utvrditi je li Veronikina ili nije, ali… svakako je romantično-jezovito vidjeti je izloženu u staklenoj vitrini… Ne znam je li se sad njen duh smirio pa više ne plaši lokalno stanovništvo čudnim plavičastim svjetlima iz nenastanjenog dvorca i jezovitim zavijanjem… Zanimljiv je i podatak da je priču ispričao i objavio u Zagrebu još 1899. godine Hinko pl. Davila pod nazivom 'Zagorska ruža'. Navodno, jedan od najboljih povijesnih romana ikada napisanih u Hrvatskoj (morat ću to provjeriti ;-)).
Do Velikog Tabora stiže se na dva načina, možete preko Kumrovca, što je svakako brže ili lokalnom cestom, preko Krapine, što je daleko ljepši i slikovitiji put koji toplo preporučam. Od Krapine preko Pregrade i Desinića do Velikog Tabora (uz put je u šumi i skretanje prema Grešnim goricama, ali tamo se vratite okrijepiti nakon što vidite dvorac ;-)) Petak je bio pravi jesenski dan, pomalo maglovit, pomalo kišovit, ali je ta kišica tek tu i tamo orosila stakla našeg vozila. Kukuruz još stoji u polju, kokoši lijeno i gegavo pretrčavaju put, a guske se bijele tako nestvarno čiste, da je gotovo nevjerojatno da su netom izašle iz blatne lokve. Prijetile su se našim autima i gordo dizale vitke vratove ne bi li nas preplašile… Boje šume i bregova tako su nestvarne kao da ih je s palete oslikao kakav vrsni slikarski majstor. Narančasta boja uopće nije stvarna, nastaje u našim mozgovima kad se pomiješaju rujna boja listova loze s ogoljelih trsova, zeleno lišće bukve ispiknjano žutim i smeđim, žuti sunčani listovi javorovi i još tisuće i tisuće pretoplih boja koje su okitile raslinje. Dvorac se nalazi na uzvisini od nekih 300-tinjak metara i nećete ga vidjeti sve dok ne stignete ravno u njegovo podnožje. S ceste, na kratko, na jednom mjestu proviri jedna njegova sjeverna kula i to je sve. Snoliko. Pogled s utvrde na okolinu ili sa stepenica dvorca na brežuljke i polja opisuje scenu kakva filma. Gledajući kroz puščani otvor na drugom katu kao kroz dalekozor mogla sam si zamisliti kako je Fridrih odavde promatrao seljake kako u bijelim rubinama zamahuju teškim motikama. Snažan i upečatljiv trenutak. Sunce se na tren pomolilo i obgrlilo prirodu, tek na tren, poput kratkog i nestvarnog poljupca. I jasno mi je zašto se zaljubio u lokalnu djevojku, kao i u tu prirodu. Iza hladnih zidina dvorca, stupova na galerijama kroz koje je možda nekada i dopirao rijetki šušanj haljine kakvih dama, vanjski se zeleni svijet u kojemu su težaci pjevali činio mnogo toplijim i podatnijim, iskonskijim i ljudskijim.
A, da sam filmaš, ovdje bih snimila kakav romantičan film, prepun konja i helebardi, sjajnih oklopa, viteških igara i lijepih dama, duhova što brode po dvorskim odajama, jecaja iz dvorskog zatvora… i pjesme rumenih seljaka.
| < | listopad, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
'Malo sim, malo tam!' :-))
nymphea@net.hr
Linkovi
Blog.hr
Statistiku ne kužim i zato sam je uklonila. Tko šljivi brojke, dajte komentare :-))
Bloga mi moga, previše vas je... 
Brod je u boci
Čoravi udo - lud ko gužvara i s uvrnutom uškom!
Demjan - šije 'moher' haljine
E.P.
Herostrat
Hrundi v. bakshi
Jana s iglama
Jazzie
Jezdimirka
Scorpy The Jezikoslovac
Kućanica u Japanu
Lucy
Milou
Nemiri
Nixa
Porto
Suzy
Šanzelizee - još jedna Mama
Translatorica
Trillian
XXX(iola)