Utorkom i četvrtkom znojim se po sat vremena na Tae-bo vježbanju u fitness centru u kvartu (vidi dole... malo niže, priča o muskulfiberu!). Od osam do devet.
Budući da je jesen već ugazila u grad, u vrijeme kad se vraćam kući već je mrak. Kvart u kojem živim, u zapadnom dijelu grada, pun je obiteljskih kućica a tu i tamo kočoperi se i pokoja nova zgrada ne viša od 4 kata. Uglavnom naseljen dedekima i bakicama, raštrkanim rijetkim obiteljima s pokojim djetetom (jer nam je natalitet u kukcu!) i pesekima i macama. Ulice su u to doba uglavnom puste. Kad se u dvorani dobro oznojim, za mnom tu i tamo u zraku ostane oblačić pare od litara znoja s moje odjeće. Hodati tim loše osvijetljenim ulicama i nije baš ugodno.
Hodam ja tako jučer, žurim koliko mi moji drveni mišići koje pokušavam otkraviti, dozvoljavaju. Prilično nečujno grabim a prati me neki nelagodan osjećaj. Prelazim cestu, izbjegavam auto koji se žuri i ulazim u mrak na desnoj strani ulice u kojoj nema rasvjete. Nesigurno kročim na šljunak parkića s dvije klackalice i jednim vrtuljkom. Netko me gleda. Žurim i još čvršće stišćem naramenicu ruksaka. Odjednom iz mraka, iza ljuljačke, ispada neka prljava pojava: siva trenirka s kapuljačom nabijenom do obrva, ruke skrivene u džepovima, bijeli vrhovi tenisica ispod traperica. To je sve što sam uspjela vidjeti. Baca se na mene i lovi me oko ruku. Šokirana, isprva mi zastaje dah u grlu, pokušavam viknuti, stavlja mi ruku na usta. U panici mozak mi radi ko parna lokomotiva i sjetim se pokreta s vježbanja: treba brzo djelovati, na prepad – nagli pokret udesno, laktovi gore, lijevi aperkat, desna blokada, okrećem se ko Đeki Čen, lijevi kick, desni mae-geri i počnem vrištat iz petnih žila: Aaaaaaaiiiii!!! (ostalo što sam vikala ne smijem napisat, nešto onako kao u crtanim romanima: lubanja, uskličnik, munja i sl.). Tip je ostao stajati i jaukati. Onda je podigao pogled i kroz zube procijedio: Mala, PSMTR, svaka ti čast, di si to naučila. Jebo sve... ovo je bilo mrak! Eee, jesi faca... Ajde, imaš pivo!!!
Podižem svoj ruksak, stresam s njega pijesak, popravljam jaknu i pramen iza uha, frknem nosom... okrećem se i bacam mu jedan preziran pogled: pljunem u šljunak i krenem svojim putem. Ostao je stajati! Odlazim u mrak! Doma!
Boli me šaka, skoro sam polomila zglobove, istegla sam preponu okrećući se da mu zadam svoj smrtonosni mae-geri i nabila lakat u njegovu bradu. Nek sam proba još jednom!!
A što će tek biti za koji mjesec kad pohvatam sve borilačke pokrete a mišići mi budu kameni?
Jel da vam kažem??
Hmmm… naravno da nije istina, osim scenografije, niti jedna jedina riječ, samo mi mozak pod navalom endorfina i adrenalina radi ko blesav pa mi svašta na putu kući padne na pamet! Imajte se dobro, ljudi!
| < | rujan, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
'Malo sim, malo tam!' :-))
nymphea@net.hr
Blog.hr
Statistiku ne kužim i zato sam je uklonila. Tko šljivi brojke, dajte komentare :-))
Brod je u boci
Čoravi udo - lud ko gužvara i s uvrnutom uškom!
Demjan - šije 'moher' haljine
E.P.
Herostrat
Hrundi v. bakshi
Jana s iglama
Jazzie
Jezdimirka
Scorpy The Jezikoslovac
Kućanica u Japanu
Lucy
Milou
Nemiri
Nixa
Porto
Suzy
Šanzelizee - još jedna Mama
Translatorica
Trillian
XXX(iola)