Znam da sam dosadna s tom poviješću, Rusijom i Romanovima al ima samo još jadna mala stvar koju bi vam htela reći a to je Rasputinova smrt! O Rasputinu ste mogli čitat još kod saje(sajo, nadam se da se ne ljutiš kaj sam ti ideju uzela) a ja ju samo nadopunjavam.
O životu Grigorija Jefimoviča prije njegove pojave u Sankt Petersburgu 1903. godine znalo se malo ili ništa. U to je doba imao između 33 i 40 godina, u svom selu poznat kao Rasputin tj. raspusnik. Ime se često s ruskog prevodi kao 'razuzdan', ali čini se da to nije točno. Iako su njegova opijanja, tučnjave i bludničenja s lakim ženama ušla u legendu, ipak je u jednom trenutku ušao u mjesni samostan i u njemu proveo nekoliko mjeseci, pa nakon toga preuzeo ulogu lutajućeg svetog čovjeka koji živi u siromaštvu i samoći, posvećujući život drugim ljudima. Nije prošlo dugo, i Rasputina su već bili prihvatili u dvorskim krugovima, a 1905. dvije su ga nadvojvotkinje već i predstavili samom caru i carici(Romanovima).
Sad bi vam mogla nabrajati ljude koje je spasil na čudesan i misteriozan način svojim molitvama iz koma, od unutarnjih krvarenja,… al mislim da vas to tolko ne zanima.
Važno je samo reći da je nekoliko puta spasil Alekseja Romanova( o njemu ste čitali u onim dugim postovima, ak ste čitali) i zato je Romanove u prvi čas zanimala samo Rasputinova čudesna sposobnost liječenja njihova sina, ali Nikolaj i Aleksandra su uskoro počeli prihvaćati i njegove savjete o upravljanju državom. Kad više nije bilo moguće skrivati skandaloznu Rasputinovu moć nad carskim parom, Rasputin je bio prognan iz carske prijestolnice. Taj tzv. Božji čovjek je uspio nagovoriti Nikolaja da s Njemačkom sklopi mir.(ona neka spika iz 1.svjetskog rata) I tada su neki visoki plemići odlučili osloboditi Rusiju od tog sotonskog redovnika. Vođa urote je bio 29-godišnji princ Feliks Jusupov. Koncem prosinca 1916. Jusupov je pozvao Rasputina u svoj dvorac na ponoćnu večeru. Kad je, međutim, stigao na Jusupovljev dvor, princ ga je odveo u podrumsku prostoriju. Gore su pak četvorica urotnika vrtjela gramofon stvarajući dojam zabave na kojoj se, kako rekoše Rasputinu, privremeno zadržala domaćica. Dok su tako čekali, princ Feliks je nudio staraca kolačima punog cijanida, te ga pozivao da ih zalije vinom, koje je također bilo otrovano. Rasputin, međutim, na prinčev užas i prepast, nije pokazivao baš nikakve znakove da mu je naškodila doza dovoljna da ubije nekoliko ljudi. Nakon dva i pol sata princ se ispričao, jer da mora pogledati što se zbiva gore na „zabavi“. Uslijedilo je savjetovanje s ostalim urotnicima, poslije čega se Jusupov vratio sa skrivenim pištoljem iz kojeg je upucao Rasputina. Kad se Rasputin svalio na pod, u sobu su upali i drugi urotnici. Jedan je od njih, inače liječnik, žrtvu svečano proglasio mrtvom. Kad su se ubojice već počeli čestitati, starac je otvorio oči, skočio na noge i uza stube otrčao u dvorište. Prije no što je stigao do vrata ograde, u nj je zapucao još jedan urotnik, pa ga još jednom pogodio u leđa i u glavu. Zatim su ga umlatili toljagama, umotali su ga u platno i kroz rupu u ledu bacili u Nevu. Kad su poslije tri dana našli njegovo truplo, otkrilo se da su mu pluća bila puna vode. Dakle, u trenutku kad su ga bacili u rijeku, bio je još živ. Na vijest o Rasputinovoj smrti na ulicama je Sankt Petersburga zavladalo veselje.
|
