28.11.2004., nedjelja
FANTOMSKA KUĆA
Geoff i Pauline Simpson i Lan i Cynthia Gisby putovali su automobilom kroz Francusku na praznike u Španjolsku. Navečer su odlučili pronaći hotel u kojem bi mogli prespavati i večerati. Došli su do hotela Ibis, ali sve su sobe bile zauzete, pa su tako krenuli dalje. Nakon kratke vožnje došli su do dugačke dvokatnice okrenute pročeljem prema autoputu. Putnici su se parkirali, a Len Gisby je prvi ušao u hotel. Našao se u dugačkoj prostoriji u kojoj je bio smješten bar. Onda se pojavio patron i rekao im da ima slobodnih soba. Hotel se parovima učinio dražesno, gotovo smiješno, starinski. prozori nisu imali stakla, plahte su bile od teškog platna, a umjesto jastuka podmetači. Sve je bilo uredni i čisto. Nakon večere - biftek, pommes frites i pivo - pošli su na spavanje. Ujutro su doručkovali, a u hotel su ušli žena s psom i dva policajca. Žena je imala dugu haljinu, a policajci su nosili gamaše, plašteve i visoke šešire. Uniforme su bile različite od onih koje su viđali putem kroz Francusku.
Račun ih je šokirao, ali u pozitivnom smislu. Bio je nevjerojatno malen. Za večeru, pivo, noćenje i doručak za četiri osobe, platili su svega 19 franaka (manje od 2 funte).
Ne vjerujući takvoj sreći nastavili su prema Španjolskoj.
Na povratku su se parovi opet tamo zaputili. Prošli su istom cestom, kraj hotela Ibis, isto onako kao i prije petnaest dana, ali ovog puta kao da je čitava zgrada nestala.
Tri puta su se provozili tom cestom, ali ni traga hotelu. Morali su se zadovoljiti hotelom blizu Lyona koji ih je stajao 247 franaka - realna cijena za 1979, ali trinaest puta veća od one koju su platili u onom ljepšem hotelu, a sada, čini se, tajanstvenim.
Tjedan dana kasnije, kad su filmovi iz aparata vratili s razvijanja, parovi su se još više začudili. I Geogg i Len su sigurni da su slikali žene na prozorima tog hotela, ali tih slika nije bilo. Nije bilo ni praznih kvadrata na filmu i brojevi su tekli bez prekida.
Slika koji su slikali u tom hotelu nije bilo. Nestale su. Jesu li oni nekako otputovali u prošlost? Cynthia kaže da su joj mnogo ljudi govorilo da rupe u vremenu postoje i da se to baš njima dogodilo.
1983. Gisbyjevi i Simpsoni vratili su se u Francusku kako bi organizirali temeljitu potragu za nestalim hotelom. O tome su obavijestili mjesno turističko društvo. Njihov predstavnik je pročešljao čitavo područje i obavijestio da je našao kuću koja donekle odgovara njihovom opisu. Vlasnicu su M. i Mme Judges i ,premda to nije hotel, znali su primati putnike. Kasnije se taj predstavnik odvezao s jednim istraživačem, a on je zapisao da su išli istim putem kao i parovi. Zaustavili smo se kod benzinske pumpe i on mi je pokazao zgradu s druge strane ceste, koja se nije poklapala s opisom parovima. A ako je ovo ta kuća, gdje je onda odmorište i kameni zid koji bi morao nasuprot.
Na ta su nam pitanja dali odgovor vlasnici benzinske pumpe. Pumpa je tek nedavno podignuta, a cesta je znatno proširena prije dvije godine.
Ušli su unutra i počeli proučavati unutrašnjost kuće. Par je rekao da je kameno stubište s desne strane, a bio je u sredini između dvije prostorije. Na katu su bile dvije spavaće sobe s prozorima bez stakla, kupaonica s metalnim drškama za sapun, točno kako je bilo 1979. Što se tiče smiješno malog računa, Mme Judges rekla je da vole pomagati i da ne vole biti sami, pa naplaćuju samo neznatnu, simboličnu svotu.
Tada su bračni parovi povedeni u kuću, ali su oni nakon pričanja s vlasnicima i razgledavanja zaključili da to nije hotel u kojem su proveli noć, te se vratili u Englesku, a misterija je i dalje ostala neriješena.
Ako se dokaže da hotel u kojem su proveli noć ne postoji, to će biti jedan od najzanimljivijih slučaja u analizama psihičkih istraživanja.
Ako se, pak, hotel pronađe, bit će to još jedan slučaj "mislokacije", odnosno kad vidimo neko mjesto, a poslije ga ne možemo pronaći.
|
24.11.2004., srijeda
ATENODOV DUH
Izvještaj o opsjednutoj kući, koji je u trećem licu napisao grčki filozof Atenodor:
'' Kad je pao mrak, on zatraži da mu u prednjem dijelu kuće pripreme ležaj i nakon što je zaiskao još i svjetiljku, te pisaljku i pločicu, zamoli sve prisutne da se povuku… Prvi dio noći prođe bez događaja, no onda se začu zveckanje nožnih okova. On, međutim, niti podiže pogled niti spusti pera, nimalo se ne obazirući na tu upadicu. Sad se buka, međutim, približi i pojača, dok ne stiže i na vrata, te napokon i u samu sobu u kojoj je bio. On se osvrnu pa ugleda duha baš onakva kakvim mu ga opisaše. Duh je stajao i mahao rukom kao da ga doziva. Atenodor mu dade znak da malo pričeka pa se opet nagnu nad svoje spise i pero, dok je duh stajao i lancima mu zveckao iznad glave. Atenodor se osvrne i opazi da ga doziva kao i prije, te stoga bez daljnjeg odlaganja dohvati svjetiljku i pođe za njim. On je pak gazio polako, vidno otežano od lanaca, da bi potom, skrenuvši u dvorište, najednom nestao. Atenodor je označio mjesto na kojem se duh bio izgubio. Sutradan je otišao do gradskih otaca te i posavjetovao da to mjesto prekopaju. Kad su to učinili, pronašli su ljudski kostur okovan lancima…''
|
03.11.2004., srijeda
Iako je, tvrdi se, većina duhova krotka, mnogo je i priča koje dokazuju da postoje iznimke. Tako su, primjerice, u nekim narodnim predajama duhovi i opako zloćudni, sposobni da se i fizički osvećuju svojim preživjelim neprijateljima.
Postoje i opisi prikaza u liku divljih životinja, fantomskih vozila pa čak i čitavih kuća, a takve se zacijelo ne mogu povezati s krotkim preživjelim dušama umrlih ljudi.
Tijekom godina, skupljali su se i izvještaji o ljudima ni mrtvima ni na samrti, nego itekako živima- iako obično usred nekakve teške emocionalne krize. Priča se da su se takvi ljudi, u obliku prikaza, ukazivali obitelji i prijateljima udaljenima stotinama milja, upuštajući se s njima ponekad i u duge razgovore.
Pokušaji znanstvenog razumijevana duhova i srodnih pojava traju već preko 100 godina, a nisu prekinuti ni danas. Ozbiljni izvještaji o pojavama duhova- za razliku od senzacionalističkih, užasavajućih ''priča o duhovima''- pristižu i bilježe se već preko 2000 godina.
U Europi se dugo vjerovalo da su duhovi ''nespokojne duše'' pokojnika i to najčešće ljudi umrlih nasilnom smrću, tako da su s ovog svijeta otišli bez valjana sakramenta i pravog pokopa. Tako se priča da Maratonsko polje, gdje su Grci 490.pr.Kr. potukli perzijske osvajače, i danas opsjedaju duhovi na njemu izginulih boraca. Godine 150. Pausanije je, u svojem turističkom vodiču po Grčkoj, to bojno polje opisao riječima: « Na tome mjestu noću se čuje rzanje konja i borba ljudi. Nikome tko je ovdje ostane samo zato da to doživi taj čin neće izaći na dobro, no duhovi se ne ljute ni na koga tko se tu zatekne slučajno i bez vlastite volje.»
|
|
