Srpanj 2008 (1)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (2)
Kolovoz 2006 (2)
Srpanj 2006 (2)
Svibanj 2006 (1)
Travanj 2006 (8)
Srpanj 2005 (3)
Lipanj 2005 (1)
Ožujak 2005 (3)
Prosinac 2004 (3)
Studeni 2004 (3)
Listopad 2004 (1)
Rujan 2004 (2)
Kolovoz 2004 (4)
Srpanj 2004 (2)
Lipanj 2004 (2)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Free Hit Counter
''Svijet nije samo čudnovatiji nego što ga zamišljamo- on je čudnovatiji nego što ga možemo zamisliti!!!
J.B.S. Haldanea
LJUDOVI KO JA
Charles Fort je rođen u New Yorku u kolovozu 1874.g. Cijeli svoj život posvetio je prikupljanju izvještaja o bizarnim događajima. Nakon bezuspješnog bavljenja novinarstvom, počeo je kopati po znanstvenim listovima i novinama u potrazi za izvještajima o nečemu što se nije moglo lako objasniti ili se nije uklapalo u prihvaćenje kategorije znanosti. Iz tih istraživanja nastale su knjige: Knjiga prokletih, Nove zemlje, Gle čuda i Divlji talenti. Te u knjige u Fortovu čast nazvane Forteana. Na stranicama Knjige prokletih bilježi kišu crvene prašine, žaba, mane, želatine, žita, povrća, natrijeva karbonata, dušične kiseline, vapnenca, soli, koksa, pepela, zmija, mrava, crva i topovskih kugli. Neke od knjiga sadrže i izvještaje o NLO-ima prikupljene desetljećima prije nego se počelo koristiti riječima leteći tanjur ili NLO.
U petak, 9.veljače 1855. stanovnici sela i gradića uz rijeku Exu(UK) probudili su se i zatekli okolicu izgaženu neobičnim tragom. Tragovi su se nizali jadan za drugim u ravnoj crti , u obliku malog kopita , ali su se u njemu nazirali tragovi pandža. Mnogo ih je bilo po krovovima kuća, prelazili su zidove više od 3m i zaključane ograde, čak je tragova bilo i po tavanima i prozorskim limovima. Jedva da je postojalo polje, vrt ili voćnjak u kojemu tragovi nisu pronađeni. Bilo je mnogo nagađanja o tome čiji su to tragovi, mačji, ptičji, jazavčarevi, vidrini… čak su mislil da ih je osobno posjetio Sotona. No, tragovi su najviše podsjećali na magareće otiske. Samo što postoji niz argumenata koji to negiraju. Naime, kako je jedan magarac mogao hodati, a da mu tragovi nogu budu u jednom redu? Magarci su četveronožne životinje i hodaju tako da su im lijeve i desne noge usporedno! Dalje, tragovi su preskakali preko vrlo visokih zidova, hodali po krovovima kuća i prozorskom limu. Nemoguće! Nijedna poznata životinja nije mogla u jednoj noći pregaziti toliko područje, jer su mnoga okolna sela i gradovi bili zasuti tragovima. Čiji su to tragovi bili, magareći, mačji ili Sotonini, još i danas nije poznato. 
Istražujući o neobičnim kišama pronašla sam i ove bizarne podatke: 1977. Bristol je pogodila jaka kiša lješnjaka i to u ožujku, a lješnjaci dozrijevaju tek u rujnu i listopadu; Gusta kiša haringa poharala je New York 1879; kiša riba, među kojima je bila i jedna sipa od 25cm spustila se je 1841. na Boston; kornjača obložena ledom pala je 1894. u Bovini u Mississippiju; na jedan grad za kojeg nikad nisam čula 1933. pale su zaleđene patke… Još je mnogo zabilježenih kiša vodenih gušterica, somova, grgeča, žaba, a čak se s neba spustio jedan aligator. Stvarno ne znam kaj bi mislila o tome…
Jednog jutra oko 9.30, 12. veljače 1979. tihu i sasvim običnu ulicu u predgrađu Southamptona pogodila je kiša sjemenka gorušice i kiselice. Potpuno su zatrpale dvorišta triju kuća. Nitko od susjeda nije imao pojma o čemu se radi. Sutradan ih je zapljusnula kiša graška, kukuruza i graha. Bez obzira što su te godine imali sjajan urod graha, sve je teže bilo živjeti s činjenicom da kad otvore prozor ili vrata dobe nove pošiljke sjemenki.