novogradiščanin

12.12.2012., srijeda


Anja, Diana i ja
Oduvijek je bila plaha, nježna djevojčica, majčinog osmjeha, osjećajna i draga. Ovih dana ima promociju jer je završila faks i definitivno kreće u osamostaljenje i neki drugi puno ozbiljniji život. Ona je kći moje najmlađe sestre koja je dan danas šutljiva i na svoj način nedokučiva, zagonetna i šutljiva. Sličimo si ali smo ujedno jako različiti, svatko u svom svijetu briga, strahova i ružnih i lijepih sjećanja iz djetinjstva. Ovo je godina kad smo doživjeli veliki gubitak u obitelji, pa razmišljamo o tome u samoći i znamo kako nismo i ne možemo ništa promijeniti kada je riječ o sudbini, životu i smrti. Teže je živjeti sa živima nego s mrtvima. Što će nam se još dogoditi ne znamo no opet osjećam potrebu susresti se sa samom sobom da se pitam mogu li si kako pomoći. Možda sam pogriješio kada sam donosio neke važne odluke u svome životu, no kako kažu ljudi ponekad je svako zlo i za neko dobro. Ova fotografija me sjetila da sam nekad bio mlad. To je automobil kojeg sam jedinog iskreno zavolio, žrtvovao se za njega, a on mi pomagao otići k djevojci, na pecanje, na posao, na sviranje. Nevjerojatna bezbrižnost kada ga bilo gdje parkirate, ne zaključate. Popravite ga kada se nešto pokvari, a na kraju kada se više ništa nije isplatilo ulagati u njega, ostavite ga da skonča u dvorištu, da se u njega zalegu ose i obraste ga korov. Po njega su došli i odvezli ga jednog dana, isčupali mu motor i napravili nekakav čudan stroj za jurcanje po polju. Ja se još držim, nisam još istrunuo. Okusio sam što znači voziti novi dobar auto, pa sada na ovaj gledam sa sjetom ali ne bih više ponavljao takve avanture. Sada sam više za komfor, udobnost i sigurnost. Predbožićno je vrijeme, snijeg je sve okovao, a ja bih toplinu i razumijevanje umjesto svađa i nemira, hladnoće i zapuha zločestoće, zlobe i smrti.


Image and video hosting by TinyPic
- 23:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>