novogradiščanin

24.06.2009., srijeda


Upoznajte Ronija
Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
Dugo me nije bilo, kad je riječ o pisanju postova za blog, a to znači da sam zapravo zadovoljan jer imam puno posla (iz raznih oblasti) pa nemam vremena baviti se sobom, svojim osjećajima, razmišljanjima. Ipak i rad je katkada bijeg od stvarnosti, a s druge strane opet mislim kako ne znamo zahvaljivati Bogu kad nam je dobro odnosno, često ne znamo cijeniti i uživati u onom dobrom, nego stalno kukamo i tražimo više i više. Priznajem da mi nije bilo drago kada sam se uvjerio da nisu niti svi posjetitelji moga bloga dobronamjerni, već ima i onih drugih kojima iskreno želim da im se duše oslobode mržnje i sujete i poručio bi im ako je moguće neka me zaobilaze u velikom krugu. Pa barem na Internetu ima toliko mjesta gdje će se takvi osjećati puno bolje, a ne ovdje gdje se ne događa ništa epohalno i posebno značajno. Ovdje iskreno „istresam“ misli kao da s prikolice prepune žita namjerno nešto bacim u stranu za golubove i druge ptice (pokoje zrno i nikne pa bude i više koristi). Ovih dana sam pomogao izvršiti ječam, bio sam u svatovima, u Sarajevu i u nekoliko drugih gradova, upoznao zanimljiva mjesta, ljude i događaje, ali i lijepe i pametne životinje (poput Ronija kojeg vidite na fotografijama). Družio sam se s pticama i sreo stare poznanike, započeo pripremu za pisanje jedne knjige i naučio sina kartati belu. Imam puno zanimljivih pa i atraktivnih fotografija koje ću vam rado pokloniti, ali prioritet mi je najprije osigurati moje najbliže (iz mog gnijezda). Sjetim se šale pokojnog dide Golubića koji je znao reći kada je kupovao toalet papir: „Dajte mi golub-papir za moje Golubiće“. Imao je smisla za humor i puno mudrosti koje je prosipao nenadano i onako u šali. Za kraj koja riječ o Roniju, psu koji živi u Zagrebu i kojem trenutno brine mlad i nadam se sretan i veseo par. Roni sluša naredbe: sjedni, lezi i slično i rado se igra s loptom, ali uglavnom ne troši energiju bez veze i smiren je i staložen pas. Pomalo su se čudili zašto je došao do mojih nogu i ponašao se kao da sam mu odavno poznat. Doticao me i tu i tamo mi zamahnuo repom. Kad je skužio da ću ga fotografirati prije odlaska, pravio se šašav, okretao glavu i blesirao (namjerno se izmicao). Divan pas. To je zapravo veliki kompliment za životinju, a kamoli za čovjeka. Životinje to lakše zasluže nego ljudi.
- 13:16 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>