novogradiščanin

30.07.2007., ponedjeljak


Drž' gaće i krov (i to s osmjehom)
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Mišja groznica vreba iz prašine, a ja sam se danas nagutao tih zrnaca. Dok ovo pišem ne mogu se načuditi koliko prašine imam u kosi, ušima, odjeći od glave do pete. Žureći oko 13 sati iz SB jednostavno nisam smio voziti brže od 100 km/h jer je bočni vjetar bio „koma“ i zabacivao me skupa s autom kao od šale. Nakon kraćeg pribivanja (pazi koja smiješna riječ) na sjednici u županijskoj Velikoj vijećnici (i ugodnog razgovora s nekim ljudima koji mi zahvaljuju na korektnim prijašnjim zajedničkim poslovima) vozeći se kasnije kroz grad NG i vidim srušena i polomljena stabla. Ozbiljnije sam trebao shvatiti nevrijeme u kojem sam proveo nekoliko sati. Dakle u SB na otvaranju radova novog trgovačkog centra na sjevernoj obilaznici, je bilo kao u dokumentarnim filmovima o američkoj vojsci u azijsko-afričkim pustinjama. Žućkasti oblaci pijeska kovitlali su se u krug i samo su se još trebali koturati oni okruglasti pustinjski grmovi, pa bi dojam bio potpun. Vjetar je stalno jačao. U toj „idili“odoh tamo (da me vide) i da napravim posao, jer je riječ o novim poslovnom partneru s kojim valja imati dobre odnose jer dosta ulaže u marketing i svjestan je koliko je u poslovnom svijetu važna uloga medija. Na parkiralištu iz jednog auta izlazi župan Šima Đurđević, a iz drugog nevoljko profirujem glavu ja. „Župane, što je ovo? Ko' u pustinji.“ –dobacim mu ja (jer znam da će Šima (bećarina) već nešto „fletno“ odbrusiti ili pak nešto sočno „kresnuti“). „Prijatelju, pokvarili se ljudi, pokvarilo se vrijeme“- reče on meni a ja se „zacenim“ od njegove mudrosti i pomislih da li mi to imamo nekog indijskog gurua za župana ili grčko-antičkom mislioca ili u najmanju ruju nekog od aktualnih njemačkih ili američkih filozofa? Prolazimo zajedno kraj radnika koji grčevito pridržavaju limene krovne ploče (da ne odlete tko zna kud)- Šima opet „prospe“ zafrkanciju: „Dečki , kako je ? Radite s osmjehom, bit će vam lakše.“-reče on a ja u prvi mah ne skužih. Kasnije vidim moto iliti slogan tvrtke „Pevec“ glasi „Kupujte s osmjehom!“. U sebi se nasmiješih i sjetih se kako je Šima nedavno u Cerniku (kad je bila sjednica Županijskog poglavarstva) onako iznerviran vrućinom i činjenicom što nije bilo klime u prostoriji, u jednom trenutku „poludio“ i počeo galamiti: „Šta mrcvarite u toj raspravi. Pogledajte na sat. Već smo sat i pol na prvoj točki Dnevnog reda, šećer mi je na 25 i kuham se. Zvat ću vozača da me odveze na željezničku stanicu i idem kući, ako vi ovako nastavite“. I tada mi se svidio njegov blago rečeno neformalan stil komunikacija kada neki počnu previše fantazirati i filozofirati. I tako eto radnike vidite na fotografiji, a od toliko prašine „zablesirao“ mi se srećom samo nakratko moj mali fotić. Već sam se uplašio da neću imati s čim fotkati na moru koje me nadam se ovih dana čeka (neohlađeno od ove nove današnje bure).
Iz Nove Gradiške za blog www.novogradiscanin.blog. Vaš plavi (lutajući ) golub.

- 17:49 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>