novogradiščanin

27.07.2007., petak


Bus do "zemlje sreće"
Free Image Hosting at www.ImageShack.us„Ima jedan vlak koji vozi do zemlje sreće,…“ pjevao je Jura Stublić sa svojim „Filmom“ prije dvadesetak godina, i tako alegorijski prikazao kako svi čeznemo za boljim životom negdje drugdje (gdje nam se nalazi sva sreća ovoga svijeta). I kako to kod ljudi biva, netko pod „zemljom sreće“ podrazumijeva se mjesto gdje ima ljubavi, seksa, svekolikog blagostanja, novaca, posla, moći, materijalnih zadovoljstava,… ili već nešto treće. Zašto nam ne bi bilo lijepo i tu gdje jesmo, pa da nam tu bude i zemlja sreće? Tako to biva kad pojedinca kada želi ostvariti svoj san ili jednostavno preživjeti, pa primjerice ode i do Amerike zaraditi svoj prvi milijun dolara (ili tek koju tisuću) i slično. A što ako država u ovom slučaju Hrvatska želi ići „u zemlju sreće“ (EU)? O tome bi se dalo sada nadugo i naširoko, tko koga tu treba i zašto, kakvi su međunarodni odnosi, interesi velikih svjetskih sila, globalizacija??? Da li su plavi baloni koje su dijelile lijepe djevojke na izlasku iz EU-busa simbol da je cijela ta priča napuhana i da ju tek jedan mali „boc“ može probiti i rasplinuti? Da bi ste komunicirali s drugim ljudima (pa tako i s onima iz EU u kojoj želimo biti) trebali bi znati više jezika, a prema zajedničkom Ustavu (koji to zapravo nije) i naš hrvatski bi postao jedan od punovrijednih jezika EU (dakle ne gubimo taj a niti većinu drugih oblika identiteta). Meni su razumljivi (i simpatični) i jedni i drugi, i žestoki zagovornici i kruti protivnici ulaska Hrvatske u EU. Onaj svakodnevni život i naše egzistencijalne potrebe zapravo negiraju i jedne i druge i mislim da će inercija napretka naše države u ekonomskom i političkom smislu (nadam se u mirnodopskim uvjetima) donijeti jednu prirodnu integraciju sa razvijenim svijetom. Naravno da ima i ZA i PROTIV. Ako ste tolerantni u odnosu prema drugim nacijama, narodnostima, ljudima drugačije vjeroispovijedi od vaše, ljudima drugačije boje kože i razmišljanja, onda vam je u jednu ruku lakše, a u drugu i teže (jer na sebe navlačite gnjev neistomišljenika). Ako ste protivnik udruživanja s drugima, onda ste neminovno za izolaciju, a ne znam koliko je to baš dobro eto ako baš hoćete i u vrijeme Interneta (globalne mreže) koja na neki način dokazuje da je besmisleno se začahuriti i reći da smo u svemu najbolji i najpametniji i da nam ne trema s nikim surađivati. Iz ovih naših krajeva (pa tako je i moja rodbina) moralo se odlaziti u SAD, Njemačku i drugdje zarađivati i boriti se za goli život. Ne bih imao ništa protiv da naši ljudi ostanu u Hrvatskoj raditi i solidno zarađivati za život tako da ne moraju nigdje ići. „Zašto brdo ne bi došlo Muhamedu, umjesto što je obratno?“. Vidite ovaj bus sa fotografije. Recimo da bi za taj put trebalo kupiti i kartu (ako nije preskupa), švercanja tu nema, a nema niti previše mjesta. Put može biti udoban, ali ne daj Bože i opasan. Krajnja destinacija nije daleko. Da li ćemo se ondje provesti ili ne? To ćemo vidjeti. Iz EU možemo izaći ako zatreba, kad god nam je volja. Istina do sada to nitko nije učinio (valjda im se ondje svidjelo). O tome ćemo odlučiti kada dođe do referenduma. Do tada, tada, a i kasnije, a i inače, razmišljajmo svojom glavom i ne dajmo da nas instrumentaliziraju niti lijevi niti desni. Mislimo svojom glavom i donesimo pravu odluku. Čovjek ipak mora znati što želi u životu, ali nije nužno drugima nametati svoje mišljenje.
- 13:27 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>