

A je pripržilo kod nas u Slavoniji ovih dana, a okolni susjedi su totalno poblesavili, pa predvečer i rano ujutro stalno nešto pale, pa zasmrde i onako težak zrak po ovoj sparini. Koji komunalni redar, pa naši ljudi totalno nemaju osjećaj za zaštitu prirode i zraka, pa se vole trovati raznim dimovima (cigarete), kad god treba i ne treba. Dišem na škrge i pomišljam kako na moru bar ima ozona i mirisa crnogorice (a nemam ništa niti protiv mirisa ribe na gradelama, školjki na buzaru, škampa, maslinovog ulja i crnog vina). Atipični sam Slavonac jer sam radeći dvije godine na moru (prije više godina) isprobao i zavolio i školjke i rakove i sve moguće vrste svježe morske ribe. Što sam stariji sve sam veći gurman i priznajem da volim uživati u jelu, ali ne se samo „nabacati i nažderati“ nego i guštati u pravom zalogaju, pa i u dobrom piću (a ne nekakvom jeftinom gdje je važnija količina). Eto more mi se vrti po glavi, pa evo vam darujem još malo motiva sa Hvara (gdje sam se već okupao ove godine). Uslikao sam ondje i neobične svatove (bogate jahtaše, svitu i elitu). Kod nas u Slavoniji u svatovima „se krkaju pečenke, sarma, kuhano meso i rakija, vino i pivo „teku potocima“ i većina na kraju „zakrmači“. Pitam se kako to rade oni prebogati koji su na vjenčanje na Hvaru stigli s više luksuznih jahti, a za svadbenu svečanost su rezervirali jednu hotelsku terasu i bar pored mora (sve sa stilom, sve u bijelom kao što vidite na jednoj od fotografija). Pašo i njegova obitelj osvanuli su danas (preko Bosne) u Splitu (kod njegovog brata). Moramo i mi zbrisati i bućnuti se u to plavetnilo, i nadisati se tog predivnog zraka za kojim žude naša pluća. Moram puno plivati da „stepem“ stomak za koji je posebno krivo dugotrajno svakodnevno sjedenje pored PC-a, ali pomalo i moj konjski apetit (a što da te jedem koliko bih mogao?).
|