novogradiščanin

30.05.2007., srijeda


Golman
Image Hosted by ImageShack.us
Ponekad mi se čini daje cijeli moj život nekakva utakmica u kojoj sam ja golman, a tako bih zapravo htio biti prvi strijelac. Dok drugi napadaju, ja se stalno branim i nekako sam u okvirima svog branjenog prostora. Kad malo izađem izvan njega, kao da to nije uputno i čak mi kažu moji „pa možda bi bilo bolje da ostaneš?“. Cijeli život neki obziri. Ne mislim na neka moralna i slična načela, s tim nisam nikad imao problema, nego mislim na neke oblike životnog avanturizma. Mogao sam svojedobno otputovati i živjeti u SAD, u Italiji i drugdje, no ja sam stalno mislio da imam ekipu u kojoj moram igrati obrambenu ulogu bez nekih ekshibicija, sigurno i pouzdano. To sam mislio i dok još nisam osnovao svoju obitelj. Otkad se to dogodilo postao sam još bolji golman spreman i za reprezentaciju. Ako treba, ne prezam niti od grubljih startova, a život me naučio da idem koljenom naprijed, da se čuvam povreda i što jednostavnije rješavam i najsloženije probleme (nabi loptu što dalje od sebe). Teren na kojem igram svoje utakmice nije idealan i daleko od toga, više liči na drndavo grbavo seosko igralište u kojem se u jednom poluvremenu „tepe“ uzbrdo, a u drugom nizbrdo. Nisam nešto naročito spretan, ali imam i neke urođene osobine (visina, pronicljivost i strah od poraza). Imam puno lijepih osobina koje mi u mojim utakmicama nimalo ne koriste. Kad moji postignu zgoditak ja se veselim, no oni u tome ne vide niti malo moje zasluge. Kad primim gol, svi pogledaju prema meni, namršte se i najlakše im je svu krivicu svaliti na mene. Ponekad za društvo napravim koju paradu, tek tako da dobijem pljesak publike. Oni nemaju pojma da ja odavno više ne uživam u onim stvarima koje sam u mladosti obožavao. Sada to radim rutinski, s jednom trećine snage. Sad više koristim mozak, pa se i manje znojim i mislim si „s energijom racionalno“. Najgluplje je kad mi zabiju gol izdaleka, dok sam zamišljen i nisam koncentriran na igru. Ipak oproste mi jer izgleda da nemaju bolju zamjenu za mene. Katkada obranim nemoguće, poberem ovacije, a kasnije u samoći zahvalim Bogu što mi je pomogao kad sam se iznenada našao u naizgled bezizlaznoj situaciji.
- 11:14 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>