
Kažu da su nekad davno i neki dinosauri letjeli zrakom. Krila imaju i slijepi miševi, mnoštvo kukaca i dakako ptica, pa čak i neke ribe. Ljudi su maštali o njima dok nisu smislili avione. Kažu da nam i svemira raznim letjelicama dolaze zasad nepoznata bića (koja su dakle svladala tehniku letenja) „…eh da imam krila laka…“-spominje se često u pjesmama. U Indiji i na Istoku znaju za moći levitacije i lebdjenja iznad tla, a u visoko razvijenim zemljama ljudi avionima i helikopterima čak svakodnevno odlaze i dolaze s posla. Kad smo jako sretni znamo reći: „ mogao bih poletjeti od sreće“, a kad imamo problem da bi smo htjeli pobjeći od opasnosti znamo kukati: „e najradije bih odletio na sigurno“. Lete i granate i bombe, i rakete i razni razarajući projektili, i špijunske bespilotne letjelice i avioni od papira i misli prema drugim ljudima. Kažu u šali i da je pad let (primjerice kada se samoubojica baci sa zgrade ili s mosta ili kad učenik ponavlja godinu). Lete i ptice grabljivice i ptice pjevice, lete i vrijedne pčele i mravi, ali i debeli bumbari i trutovi. Letim i ja kad god hoću, dakako u mislima i ne treba mi niti letački ispit niti padobran. Lete mi misli kad spavam, pa obilazim kao od šale po nekoliko kontinenta za svega par minuta. U zraku je gužva jer tu su i valovi mobitela, poruka MMS-a i SMS-a, razna zračenja. I vjetar katkada oteža let letačima, a i oblaci što nose ledi i kišu u tom prostranstvu postavljaju prepreke. Lete i meteori i padaju zvijezde, a i i mi svi skupa i lebdimo i letimo istovremenu u svemirskom prostranstvu gdje se sve to množi u beskonačnost. Sve ove rečenice zbog odbačenih lažnih krila novogradiških maturantica.
|