
Opet sam bio u gužvi, među uglednicima ali i jako siromašnima. Moj let, u misli mi uvijek donese i radost i tugu, pa bivam psihički izmoren toliko da mi tek poduži san donese okrjepu. Na blagdan Spasova imao sam neobičan i neočekivan susret sa jednim svećenikom Razveselio me i opet probudio nadu da treba vjerovati u istinu i ne klonuti duhom kada izgleda da su u prednosti oni koji se služe lažima, prevarama. Sve dođe na svoje, pa mada se nije znalo tko se kome ispovijeda, ovaj događaj zauvijek ću pamtiti kao simpatičan i drag. Nije mi samo jasno kako je u meni prepoznao osobu od povjerenja i istomišljenika mada se nikada do tada nismo sreli. I on je na strani Svjetla, pa čak je spomenuo i autoritet kojeg izuzetno poštujemo obojica. Kao da je pročitao jedan od mojih postova o tome kako od svećenika očekujem duhovnost a ne bavljenje politikom, gramzljivošću i spletkama. Neobično ali ujedno lijepo i nezaboravno i drago mi je što imamo za budućnost takve mlade nadasve duhovne i visoko učene i časne ljude poput njega. Ovih par uvodnih rečenica nema veze s ovom fotografijom koja (nadam se da se slažete) ipak govori više od tisuću riječi. Niti jedan pas u tom naselju nije na mene zalajao (dapače), nitko me ružno nije pogledao, a s mnogima sam srdačno razgovarao. Kad sam odlazio čak su mi i mahali i lijepo me pozdravljali smiješkom i srdačnošću. Katkada zahvaljujem Bogu što nisam do te mjere materijalno siromašan da moram djecu odgajati u takvoj bijedi. Ja ne moram iz kontejnera vaditi hranu, prati ju i čistiti i davati svojoj djeci da to jedu, kao što to mnogi od njih čine. Imam poznanike Rome iz Zagreba koji predaju u jednoj njihovoj osnovnoj školi. Jedan od njih čak je uspio napraviti i slikovnice za male Rome. Ovi iz Broda, njih oko tisuću i dvjesto (u Romskom naselju pored Mrsunje, prije Migalovaca kod ušća u Savu) imaju tri pumpe za vodu i struju iz žica koje vise po nekim „sklepanim“ banderama. Kada padne kiša sve je u blatu, no kuće su ipak solidne, zidane blokom i ciglom, a gotovo ispred svake gomile sekundarnih sirovina koje se u zadnje vrijeme dobro prodaju. Neki su se i „spickali“ za dolazak ministrice, pa su stavili i razne „originalne“marke sunčanih naočala i „vjerne“ kopije trendovske odjeće. Ipak to kao da je bio susret dvaju svjetova. Sit gladnom uglavnom ne vjeruje. U misli mi doleti stih Džonijeve pjesme „.. mi smo ljudi cigani sudbinom prokleti…“. Gospođa Kosor je došla u dobroj namjeri, u to nećemo sumnjati, no ona njena lekcija odmah po dolasku „ da bi i djeca i odrasli trebali popravljati zube i češće se prati“, baš nekako i nije bila po meni umjesna, jer ta djeca i ti roditelji nažalost nemaju riješeno pitanje zdravstvenog osiguranja ( a to je jedna od stvari koju upravo njeno ministarstvo tim ljudima trebalo pomoći riješiti). Netko je doviknuo:“..ali proteza za zube košta 3oo eura, a ja to nemam!, baš je stigla u pravi čas da se promijeni tema razgovora. Drago mi je što sam imao priliku biti među tim ljudima barem jedno popodne, da se malo i ja „spustim na zemlju“ na pravi način.
|