17.05.2007., četvrtak
Neprekidno učenje
 S obzirom koliko tehnologije napreduju i skraćuje se vrijeme promjene životnog znanja, za ono što nam je trebalo primjerice 4 godine, sada možemo najnovijim metodama naučiti za svega nekoliko mjeseci. Čovjek završi srednju školu, fax, magistrira, pa onda što? Čeka posao i u međuvremenu „zahrđa“, pa dok dobije posao zaboravi i ono što je znao? Zaposli se, baci knjige i obrazovanje u koš i ne radi „na sebi“ i što se dogodi? Dođu mlađi, brži , pametniji , bolji. Ako si „zadrt“ pa kažeš: „Ma što će meni znanja o novim tehnologijama i metodama? Pa ja sve znam.“ Tada činiš strašnu pogrešku i samo je pitanje vremena kada ćeš sam sebe „nogirati“ iz svijeta znanja i napretka. Ovo je nemilosrdno vrijeme stjecanja znanja ali ne samo u obrazovnim institucijama nego je posebno značajan individualni rad, a Internet je po mom mišljenju gotovo nepresušno vrelo informacija i mogućnosti komuniciranja i razmjene znanja. Jednoj mlađoj kolegici (koja više ne radi kod nas) pokušao sam doista prijateljski objasniti da svaki dan mora pročitati nekoliko dnevnih novina, pregledati nekolicinu web-stranica i obvezno pohađati gotovo sve seminare za dodatnu edukaciju u struci koji joj se ponude. „Solio sam joj pamet“ s tim kako se znanje suhim zlatom plaća, itd. Nije vrijedilo, sada se bavi nečim znatno lakšim, što ne treba toliko dnevne preokupacije i svakodnevnog učenja. I to je OK no ja s tim ne bih nikada mogao biti zadovoljan. I u Europi kojoj je eto teži sve veći značaj daju cjeloživotnom učenju. Što znači diploma? Posjedovanje korisnog papira koji vas vodi u svijet akademskih građana? Pogledajte tko sve oko vas ima taj papir, no koliko njih misli da to nije dovoljno? Da otvorimo pitanje još tko je na kakav način došao do te iste diplome doista bi otvorili „Pandorinu kutiju“ i došli do poražavajućih rezultata. Mogu li ambiciozni i željni svekolikih znanja primjerice za svega nekoliko godina nadmašiti znanja spomenutih “akademaca“ koji su diplomirali prije 5 godina a primjerice niti se PC-em ne znaju služiti? Pa naravno da mogu (ako to doista žele). Apsurd je primjerice da diplomiraš ekonomiju za vrijeme bivše „Juge“ (kada se učio marksizam a za demokraciju i te iste PC-e gotovo da se nije niti čulo), a sada na tržišnim principima kao menadžer vodiš malu poduzetničku tvrtku(!?!) To možeš raditi samo ako si u međuvremenu opasno „radio na sebi“. Za kraj jedan još drastičniji primjer. Zasigurno poznajete jednog ili nekoliko liječnika i medicinskih djelatnika. Koji od njih na poslu ili kod kuće koriste PC-e da bi se informirali, dodatno obrazovali i bili u tijeku s aktualnom medicinskom znanošću? Prepisuju li možda zamjenske lijekove onih firmi koje su im platile skupa ljetovanja i seminare u inozemstvu, a suštinski ih uopće ne zanimaju ta nova znanja zbog kojih su pozvani? Njihove greške se skupo plaćaju ili možda naši životi tako malo vrijede zbog njihovog neznanja ( isključujem časne iznimke)? Svi smo krivci, svatko za svoj dio posla ukoliko ne želimo učiti svaki dan. |
| < | svibanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Što se to događa u malom gradu daleko od metropole?Da li smo provincija? Da li nam je stalo do glazbe, kulture, umjetnosti, informacija?
Kad će nam biti bolje?
Što je bitak?
"život na sjeveru" na slavonski način
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr