16.05.2007., srijeda
Sjećanje uz Dan grada Slavonskog Broda
 Evo baš danas Sveti Ivan Nepomuk i Dan grada Slavonskog Broda. Morali smo ondje baš danas u bolnici riješiti neku sitnicu na Odjelu uho grlo nos. Bojali smo se da će boljeti, no hvala Bogu prošlo je sve kako treba. Gledam djecu u brodskoj bolnici i sjetim se nekih teških dana. I ove godine su u Brodu polagali vijence i cvijeće kraj spomenika u znak sjećanja na branitelje. Svaki puta me se posebno dojmi odavanje počasti poginuloj djeci u Domovinskom ratu i cvijeće na spomeniku podignutoj stradaloj djeci u ratu. Svi kretenski likovi zločinaca i njihove izjave na televizijama i radiju, opravdanja političara, sva pozivanja na domoljublje i međusobne optužbe, razni ratni profiteri, kojekakav šljam kojeg je rat bio izbacio na površinu, sve mi se to uzmuva po glavi pa si mislim: „ali njih više nema“. Baš sam pokraj tog mjesta i ja prolazio kao dijete, po toj livadi između stadiona na Klasijama i osnovne škole. Tu mi stanuje teta Ana i tetak Ivo koji nažalost nisu mogli imati djecu, ali eto i mi i sva djeca iz tog susjedstva smo ih voljeli. Tetak je iz svoje rodne Bosne dobio tih dana ogromanjski geler koji mu je rasturio vrata na južnoj strani stana na Plavom polju i porazbijao namještaj. Baš su tada izginula djeca u blizini tog stambenog bloka. Sjećam se tih dana i ja sam morao dolaziti relativno često u Brod, a jednom kad je grunula nekakva „luna“ od detonacije sam skupa s tabureom preletio preko sobe za djelić sekunde. Mislim si: „Jedva glavu izvukoh u Novoj Gradiški, a sad da zaglavim u Brodu? E pa neću!(tješio sam i ohrabrivao sam sebe)“. U našim gradovima su tada bili Ljudi i Djeca koja zaslužuju da im se ime uvijek piše velikim slovom. Što je grad bez ljudi i djece? Oni su tu bili i grad činili gradom i zbog te ljubavi prema gradu ili jednostavno zato što nisu imali kamo, poginuli su mučeničkom smrću. Slavonskom Brodu ću se uvijek diviti i voljet ću ga dok sam živ, jer jako dobro znam zašto. Ne pale tu velike riječi i spominjanje imena nekih boraca i postrojbi. Najhrabriji Brođani bila su ta djeca koja su se čak usudila i igrati dok su granate padale ili eto tek tako biti uz svoje. Ne pogađa svaka, ali nažalost njih je pronašla, a druge poštedjela. Ne ponovilo se nikada i nikome. |
| < | svibanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Što se to događa u malom gradu daleko od metropole?Da li smo provincija? Da li nam je stalo do glazbe, kulture, umjetnosti, informacija?
Kad će nam biti bolje?
Što je bitak?
"život na sjeveru" na slavonski način
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr