28.09.2006., četvrtak
Grk, eko-etno, psi i mačak
 Sinoć sam večerao u Staroj Kapeli u pomalo neobičnom društvu u kojem je čak bio i jedan pravi pravcati Grk. On je kako kažu predstavnik Europske unije i odlučuje uz ostalo o tome gdje će ta bajna zajednica država (kojoj mi težimo) ulagati kad je riječ o perspektivnim turističkim projektima i ruralnom razvoju Hrvatske. Bilo je sve na odgovarajućoj kvalitativnoj razini, od video projekcija, ljubaznosti, obilaska terena, do razgovora s mještanima i potom izvrsne večere. Ipak sve je bilo nekako više ljudski a manje formalno i uštogljeno. Prevoditeljica je bila simpatična trudnica a njene prijateljice koje su (kako kažu) spadale s nogu taj dan od ranog jutra, a i dobro su svi ogladnjeli, pa su bili i spremni za večeru. Njihov sadašnji šef nekada je bio moj nadređeni. On je bio vrlo duhovit pa su morale Grku prevoditi te dobre viceve na engleski. Večera je započela uz tamburašku glazbu ( pa normalno) s CD player-a, no kako je razgovor tekao, u jednom trenutku dosjetili su se da bi smo mogli u čast gostu slušati grčke hitove (sirtaki). To je bio pun pogodak ( Djeca Pireja, Gorka rijeka, Teodorakisovi hitovi) i sve se uklopilo uz gutljaje malo crnog vina, a na stolu poslije jela ispod peke naše su se veće količine crnog i bijelog domaćeg grožđa i dakako razne pite vrijednih domaćica. Taj Grk je jednostavan mršaviji čovjek četrdesetih godina s kosom uvezanom u poduži rep, jednostavno obučen, druželjubiv i simpatičan. Ispričao nam je više o filmu iz kojeg je kao svjetski hit proizašla jedna od spomenutih pjesma, te građanskom ratu u Grčkoj 50.-tih godina koji se spominje u jednoj od pjesama. Sve je više ličilo na ugodno čavrljanje o glazbi, filmovima, Olimpijadi, sportu nego na nekakva nagovaranja da daju novce. Kao nekad stari Grci, imali smo u jednom trenutku obilje divne hrane na stolu, a oko nogu ispod stola osjetili smo da nam se nešto migolji. Bila su to dva lijepa lovačka psa ( brak jazavčari crni i jelenje bolje i jedna mača). Nisu bili dosadni nego su eto tek tako dali do znanja da bi i oni komadić hrane ili kost sa stola. Na njih su se starosjedioci tu već navikli, te životinje su drage, smirene i vole se maziti. Dao sam mačku komadić mesa, a on mi je malo za tim zario šapu u nogu i kao da traži još. Netko je dobacio:“Tako ti je to, kad si mu dao, sad će samo tebe napadati da mu daš još.“ „Ma nema veze, dat ću mu, ima za sve, ali najprije jedno poziranje na moje prijatelje s bloga“- rekoh ja i bljeskalica sjevnu. |
| < | rujan, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Što se to događa u malom gradu daleko od metropole?Da li smo provincija? Da li nam je stalo do glazbe, kulture, umjetnosti, informacija?
Kad će nam biti bolje?
Što je bitak?
"život na sjeveru" na slavonski način
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr