novogradiščanin

04.09.2006., ponedjeljak


Pile moje ...
Pile moje, dobit ćeš ti svoje, kaže se u šali, a ovom prigodom glavom je patilo cijelo jato, da bi se nahranila poveća ekipa u lovačkoj kući u „Radinju“, nekada omiljenom obitavalištu bivšeg predsjednika SFRJ Josipa Broza. Nakon njega evo ovdašnjih političara i raznih dužnosnika u razno raznim prigodama na pravi „krkanac“. Nekada Tito i njegova svita, a sada razni „Titići“ poslije sastanaka, svečanih otvaranja, polaganja kamena temeljaca ili tek ukazivanjem svoje veličine među običnim pukom, rado u okružju šumske ljepote slavonskih hrastova (često neumjereno) pretrpavaju svoje želudce mesetinom, čobancima, vinima i ostalim delicijama. Kaže se da se može saznati puno o čovjeku kada vidite kako jede, pije i veseli se. Neki to rade umjereno, a neki budu gori od svinja koje ruju po blatu svoga tora. Više se dogovora i poslova sklopilo za stolom „u nekoj bajti“ nego na dugim radnim sastancima po uredima i firmama. Kažu da su to radili i stari Rimljani čak i ležeći, umjesto sjedeći za stolom. I u Radinju katkada „pokoji zalegne“ ili „hvata zraka“ držeći se za stabla kraj puta. Sve je to dio priče o povratku prirodi i iskonskim nagonima, a to često najbolje odgovara gradskim ljudima koji kad dođu na selo i prirodu kao da polude i ponašaju se „kao psi pušteni s lanca“. Bivši drugovi političari iskazivali su svoju moć ubijanjem kapitalnih primjeraka divljači, a sve je ovjekovječeno fotografijama, od kojih neke i sada vise na zidovima u toj lovačkoj kući koja je sada, kao i cijeli kompleks, u vlasništvu „Hrvatskih šuma“. Ipak ih nisu ni oni bivši ni sadašnji „trofejaši“ uspjeli istrijebiti svu divljač, pa vam se tako ondje može dogoditi da imate bliski susret s krdom divljih svinja ili pak pokojim jelenom i srnom. Ipak ono što je zamjetno kada dolazite u Radinje iz smjera sela Siče, to je užasno loša neasfaltirana cesta. Pa mislim si ja kako ih nije sramota, sve te političare i bivše i sadašnje? U Radinju su požderali stada janjaca, prasaca i ostalog, a nisu mogli tih kilometar, dva izasfaltirati? Pitam se i da li su primijetili ljepotu šume? Da li su bili na Vlakancu (gdje „radi“ štuka“, na starom i novom šlajsu, na ušću Crnca u Savu (gdje „ide“ smuđ)? Da li su poželjeli doživjeti jutarnje svitanje u ranu jesen kada iz magle na nasip izlaze jeleni? Čak su i seljane znali angažirati da im kroz šumu natjeruju divljač na nišan. Slavonija i Slavonci neće se vjerujem nikad dati doista ponizi takvima.
Za kraj ipak malo vedrije.Ovi pilići na ražnju (ipak skromnija gozba) bili su namijenjeni mladim folklorašima iz inozemstva. Znate što se dogodilo? Zbog bojazni od ptičje gripe više do pola servirane hrane nisu niti taknuli.

- 10:17 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>