17.07.2006., ponedjeljak
Zaustavljeno vrijeme
Na utrci ubrzanja koja je u subotu vožena u sklopu 9. bajkerskih susreta u organizaciji novogradiškog moto kluba Strmac-Diablo, postignut je rekord od 229 km/ h (na dužini od 400 metara trase). Motori su bili brži od ptica i bilo ih je teško uloviti u objektiv foto aparata. Poznanik mi kaže.“Ma možeš im staviti soli na rep, a ne ih uslikati pri toj brzini“, ja mu kažem:“okinut ću par puta, pa možda mi se posreći“. I gle čuda ulovio sam ih dok su jurili oko 200 na sat. Pomislio sam kako bi to mogla učiniti i policija kad primjerice hvata dilere droge oko osnovnih i srednjih škola, kriminalce u pretvorbi i privatizaciji, razne korumpirane političare i ostale smutljivce. Ovih dana im se preko medija naveliko prijete, umjesto da konkretno nešto poduzmu. Dobro da nisu najavili i dan i sat kad će im doći pretres ili ih pokušati uhititi po kafićima. Pola viđenijih gradskih faca ovih dana je zbrisalo na more, a druga polovica će to učiniti ovih dana. Košarkaškim rječnikom time-out do jeseni će si priuštiti mnogi, a onda će orni za posao i preplanuli od mora i sunca prionuti na posao, žešći nego ikad. Da ne bi bilo da će svi ljenčariti, ovih dana otvoreni su redovi na izgradnji spomen obilježja poginulim i umrlim hrvatskim braniteljima u našem gradu.Domovinski rat je započeo 1991. godine, a sada smo u 2006. godini. Natezanja oko spomenika, mudrovanja i kojekakvih genijalaca smo se naslušali, nagledali i eto konačno smo dočekali da se to počne graditi. Skeptici bi rekli „bolje ikad nego nikad“, a naše šokače snaše:“valjda im je Bog pamet prosvilio“. Spomenik koji bi trebao prije svega biti pitanje časti i ponosa, pretvoren je vremenom u prvoklasno pitanje međusobnih prepucavanja, dnevnu politiku, predizbornu i postizbornu promidžbu, interes pojedinih skupina i lobija, pri čemu su se mnogi bez sustezanja pozivali na sveta imena poginulih itd. Godine su prolazile ništa nije napravljeno. Stvarno su probijene sve granice tolerancije. Sve nas skupa može biti sramota što još do sada nemamo mjesto gdje bi u u dane sjećanja na te žrtve mogli zapaliti svijeću. To smo svih ovih godina činili pored središnjeg križa na gradskom groblju, što je ipak za ovu prigodu pričuvno rješenje. Koliko se samo novca potrošilo na čašćavanja u prigodi raznih obljetnica svih ovih godina? Mogli smo već odavno imati taj spomenik, no eto dali smo prostora za guštanje onima koji i onako ništa hrvatsko ne mogu niti smisliti, a kamoli spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima. I danas od tog pridjeva „hrvatsko“ bježe kao vrag od tamjana i kad god mogu, nastoje ga izbjeći. Eto tekst je otišao u krivom smjeru jer po običaju ne volim nepravdu. Zajednička poveznica ovih dviju tema mogla bi biti: Zaustavim vrijeme barem na trenutak, i otrgnimo od zaborava neke trenutke. Život je prolazan i brz, treba živjeti časno, pošteno i žrtvovati se za druge. Uživajmo u tom miru kao ptice u letu. Ta sloboda je skupo plaćena. |
| < | srpanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Što se to događa u malom gradu daleko od metropole?Da li smo provincija? Da li nam je stalo do glazbe, kulture, umjetnosti, informacija?
Kad će nam biti bolje?
Što je bitak?
"život na sjeveru" na slavonski način
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr