08.07.2006., subota
Susret s neznancem
Ovih dana trebao bih se susreti s čovjekom s kojim sam vrlo uspješno surađivao izvjesno vrijeme, i koji me upoznao isključivo preko onoga što sam pisao i objavljivao. Razmijenili smo nekolicinu mail-ova, no fizički se nikad nismo susreli, vidjeli, pogledali u oči. To me potaklo da nešto napišem. Svatko o sebi u javnosti htio ili ne , stvara ljepšu sliku od realne.. Svi mi koji pišemo postove, primjerice pišući o raznim temama odajemo jedan prikaz o samom sebi. Neko voli biti pametan, netko mudar, netko voli da o njemu sude dobro, da kažu o njemu da je „baš simpa“ i slično. Ne znam da li netko baš želi da nakon pročitanog posta netko o njemu pomisli: „O vidi budale!“? Druženje s virtualnim znancima (razmjena komentara) također puno otkriva, no dosta i sakriva. Može li se kakav luđak, perverznjak, možda i sadist, kriti iza slatkorječivosti i uljudnosti? Pa naravno da može. Ja to volim nazvati zmijskim karakterom. Čak mislim da takvih (malo je reći dvoličnih) osoba ima jako puno, a mnoge od njih uspješno žive pored nas od tih i takvih manipulacija. Pamtim jednog bivšeg kolegu s posla, koji je naprosto „prštao“ od duhovitosti, slatkorječivosti i dodvoravanja (posebice autoritetima) no u stvarnom životu bio je oličenje razvratnog života, amoralan, nasilan i nehuman. Mene nije mogao smisliti, pa mi je radio niz pakosti. To je za mene tada bila novost zbog koje sam se sekirao i čak gubio nadu i vjeru u ono što radim. Izdržao sam, a njemu se sada ne zna niti gdje je niti što je s njim. Možda jednoj od zadnjih faza svoga života došao me je moliti za 50 kuna da ima što jesti. Ja sam, što kažu, „otkinuo od svoje sirotinje“ i dao mu, ali sam ga zamolio da me više ne traži novac jer imam obitelj i dijete i moram za njih brinuti. Rekao sam mu ako želi jesti, može uvijek sjesti za naš stol dijeliti s nama kruh. Nikad više nije došao. Doživio je da se njegov život uruši do temelja. On je sam indirektno pridonio da drugi dožive nevolje i tome se radovao, a život mu je naplatio s kamatama. Priznajem, skeptičan sam prema neznancima, a još više prema onima koji sebe izravno ili posredno „hvale na sva usta“. Volim iskrenost, pa ma kakva ona bila. Imam puno mana, a i sam nisam zadovoljan svojim životom jer mislim da zaslužujem više (u smislu egzistencijalne sigurnosti za moju obitelj). Ne znam kako si pomoći. Ispada da kao od šale pomažem drugima, a sam sebi ne mogu. Moram biti strpljiv, no to nije lako. U petak ili subotu najvjerojatnije ću sresti čovjeka kojeg spominjem u prvoj rečenici posta. Zapravo ne očekujem ništa posebno, čak dapače, mislim da će mi biti nelagodno. Ovo sučeljavanje će biti zapravo razgovor uz piće u središtu našeg grada. Najvjerojatnije ćemo se sresti u „Staklenjaku“, pa evo pogledajte na fotografiji kakav ćemo nas dvojica otprilike imati pogled na Grad. |
| < | srpanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Što se to događa u malom gradu daleko od metropole?Da li smo provincija? Da li nam je stalo do glazbe, kulture, umjetnosti, informacija?
Kad će nam biti bolje?
Što je bitak?
"život na sjeveru" na slavonski način
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr