01.07.2006., subota
Spomen obilježje
Ovo je pogled kroz rupu visoke žičano-plastične ograde kojom je ograđena travnata površina između Relkovićeve ulice na zapadu, parkirališta ispred zgrade „Croatie“ na južnoj, zgrade Društvenog doma na sjevernoj strani, te još jednog parkirališta s istočne strane u našoj Novoj Gradiški. Postavljanjem te ograde zapravo su započeli radovi na izgradnji spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima u našem gradu. Domovinski rat je započeo 1990.-te, a danas smo u 2006. godini. Očito ne da se nije žurilo s izgradnjom spomenika, nego se otezalo u nedogled. Malo je reći da su održane na stotine sastanaka predstavnika udruga i raznih drugih foruma, mijenjale su se vlasti (stranačke i koalicijske), no eto konačno se sad započinje. U medijima je i ovih dana frka jer se navodno udovice poginulih branitelja ne slažu s idejnim rješenjem spomenika. One kažu da izgled skulpture ( ranjeni vojnik koji u polu-ležećem položaju ima glavu podignutu kao da gleda prema nebu) ničim ne asocira na hrabrost, nego baš suprotno. O autorskom umjetničkom doživljaju teško je i nezahvalno raspravljati. O ovoj temi mislim da sam već napisao jedan post na ovim stranicama. Osobno mislim da je važnije koliko je ljudima u srcima i duši osjećaj da treba poštivati ljudsku žrtvu za nekoga. Spomenici su se gradili i rušili iza svih ratova ako gledamo kroz povijest, i uvijek su na neki način bili povod za različita tumačenja i suprotnosti. Tko bi nama ljudima ugodio, taj se nije rodio. Sto ljudi sto ćudi. Trag u vječnosti naizgled se ostavlja kamenom i mramorom. Mislim da nam je svima sjećanje jako krhko i da ružne slike iz sjećanja namjerno potiskujemo, a drage ljubomorno čuvamo i katkada im se u snovima vratimo. U mojim snovima ima puno spomenika i dragih likova koje više nije moguće vidjeti u stvarnom životu. Umjesto spomenika nakon svoje smrti volio bih ljudima ostaviti neki trag koji bi svjedočio da nisam bez veze protračio ovozemaljsko vrijeme. Te tragove ostavljam zapravo svaki dan, i slijedeći ih, do mene će prijatelji dolaziti (ako budu htjeli) i kad me ne bude. |
| < | srpanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Što se to događa u malom gradu daleko od metropole?Da li smo provincija? Da li nam je stalo do glazbe, kulture, umjetnosti, informacija?
Kad će nam biti bolje?
Što je bitak?
"život na sjeveru" na slavonski način
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr