To je ono pravo!!sada znam..
Došao je taj dan..napokon sam mogla izvaditi onaj muški sat iz ormara i dati ga nekome..nekome ko je meni poseban..a to je on za mene i bio...probudila sam se relativno rano tako da sam odmah obavila dva poziva...nazvala sam Jeana..je da on inače spava dugo,ali nema veze..riskirala sam..iznenadila sam se kad mi je javio da dolazi u Hrvatsku,u Karlovac..naime,jedino sam njemu rekla za svoju bolest..želio je što više vremena provesti samnom...rekao je da sutra kreće iz Pariza..ta me vijest toliko obradovala da sam odlučila sama urediti onu gostinjsku sobu za njega..staviti sitnice za njega..jer ja sam to znala..znala sam što on misli i osjeća..ipak smo proveli toliko vremena skupa,pa bi bilo glupo od mene da to ne znam..kad sam završila s tim,nazvala sam Hanu..dobru staru frendicu..odlučile smo proći na kavu...odjenula sam se onako ležerno,jer nisam odmah ujutro pokazat svoje čari..ostavila sam to za navečer..za rođendan..Hana se jako obradovala kad sam joj rekla da Jean dolazi k meni..odlučila sam joj pomoći s njim pa sam joj rekla da par dana prespava kod mene..ona je naravno pristala...došla sam doma...počela sam se spremati..željela sam biti nešto glamurozno,ali opet s dozom seksipilnosti u sebi...obula sam visoke crvene potpetice,bijeli šos do koljena sa nekim crvenim cvjetovima i naravno bijelu majcu..nešto lepršavo..a i bijelo mi je dobro stajalo jer je isticalo moju preplanulu put...krenula sam,bez okljevanja..došla sam k njemu..svi su već bili tamo..doduše ja sam tamo samo znala Hanu..on me je pitao što radim tu..onako hladno,grubo je to rekao..pregrmila sam to i rekla dal možemo razgovarat..otišli smo u kuhinju..tamo smo se svađali..jako..u vezi onog pisma..no kad je došlo do kulminacije,grubo me primio,počeo onako nasilnički ljubiti i gristi..i ja sam njega tako..to je ono..ljubiti poslije svađe je najslađe!bacio me na krevet..sav uspuhan počeo je skidati odjeću s mene..sad i da sam htjela prestati,nisam mogla,bilo je prekasno..bili smo isprepleteni tijelima..to je zaista predivan osjećaj..pogotovo ako to prvi put napraviš s voljenom osobom..a ja sam tako..oči su mi se počele cakliti,bila sam najsretnija djevojka na svijetu..dala sam mu dokaz da sam bila samo njegova..ona crvena mrlja na plahti govorila mu je sve..bilo mu je drago..nije to skrivao..rekao je da sam sad njegova i ničija..i bila sam..prvi put otkrila sam pravu ljubav,prvi put nakon niza neuspješnih pokušaja,rekla sam si-to je to...
28.02.2007. u 23:13 | 2 Komentara | Print | # | ^Kobna vijest
probudila sam se u bolničkoj sobi..zatvorena u četiri zida..pogledala sam se u ogledalo..bila sam sva blijeda,ali još uvijek se u meni osjećao onaj mladenački bunt i želja za životom..izašla sam na hodnik.htjela sam vidjeti jel mi tko došao u posjet...al nikog nema..samo hladni hodnici na kojima stoji jedna obična 15-stogodišnjakinja,tražeći najnormalniju stvar na svijetu..svoje roditelje..ali njih nije bilo..tko zna možda me se nisu ni sjetili...onako tužna primila sam kvaku..no odlučila sam pogledati..krajičkom oka spazila sam nju..sijedu i pomalo mršavu staricu kako uplakano gleda u prazno..Loire-rekla sam..da to je bila ona..potrčala sam joj u zagrljaj..počele smo plakati..rekla sam joj što je uzrok svemu..ono pismo koje je netko sastavio želeći mi napakostiti..ali je Danijela iskreno volim,i nikad ga ne bi povrijedila..rađe bi da se meni nešto dogodi nego njemu..znala sam da će njegovi prijatelji povjerovati u tu priču u pismu,uvjeravajući ga da sam ja jedna obična..fufa..ne znaju,da svaki moj pokret,svaki moj pogled upućen njemu sadržava puno ljubavi i želje..nadam se da će jednog dana istina stići na vidjelo..no tad je došao onaj nezgodan trenutak..doktor je nosio bijele papire prema nama..bili su to nalazi pretraga..rekao je-sve će se to rješiti današnja medicina je daleko dogurala..nije mi bilo jasno pa sam pogledala..Bože,pa ja umirem! odlazim zauvijek...pitala sam ga koliko mi još preostaje..rekao je max. godinu dana..lice mi je poprimilo neku čudnu boju..sva sam bila u čudu..godina dana..godina dana jedne 15-stogodišnje djevojčice..pa svi moji snovi pali su u vodu..misao da ću jednog dana postati majka,neće se ostvariti...neću biti ničija žena..neću voziti auto...neću probati toliko toga..misao na to me plašila..otišle smo doma..sva izbezumljena otišla sam u svoju sobu..navukla sam zastore,zatvorila se..željela sam biti sama..patiti sama..osjećala sam da će mi srce puknuti..držala sam mobitel u ruci i htjela ga nazvati..ali nije bilo smisla..znala sam da je dobio pismo i da će povjerovat u to pa će vjerojatno misliti da je ovo sve moja smicalica kako da se opravdam..ali nažalost nije..Matija mi je doskočio na krevet..gledao me..suosjećao je samnom..zagrlila sam mekanu pudlastu vrećicu,kako ga ja zovem još,i nastavila plakati..no onda sam shvatila da sve to plakanje nema smisla..uzela sam rokovnik..nazvala neke najbolje doktore u Parizu,obišla sve web stranice o mojoj bolesti..ali spasa nigdje..počela sam razmišljati da će medicina zbilja napredovati u ovih godinu dana i da ću ponovno živjeti,ponovno disati i uživati kao do sada..ali što sam ja jedna mala djevojčica skrivila?nije mi bilo jasno..samo sam htjela da me neko voli,da i ja osjetim tu ljubav koju mi nitko do sada nije pružio..pa ni vlastiti roditelji...neću više..dosta je-rekla sam si..dosta više tih crnih misli i uživaj,sad šta je tu je..odlučila sam zaspati..sutra me čeka velik dan..Danijelu je rođendan...
27.02.2007. u 13:15 | 4 Komentara | Print | # | ^Nesvjestica...
Jedanaest je sati...došla sam iz šetnje s Danijelom tj.bolje rečeno iz Papasa...bilo mi je fenomenalno..našli smo se obližnjem raskrižju..bio je prekrasan..nosio je nekakvu smeđu kapu kakvu nose moji prijatelji u Parizu..cigareta je naravno bila u ruci...ja sam malo kasnila..tak mi je sluškinja rekla (kad već neće mama!) da inače cure trebaju malo kasniti na ovakve sastanke..Loire mi je ispeglala novu haljinicu nekakvu bijelu...lijepo me uredila,a sveže ošišana kosa još uvijek mi je pravila dojam sexi djevojke..našli smo se..prvih par minuta nismo ništa izustili..jednostavno smo bili u čudu vjerojatno kako se sve to zbilo..onda je rekao:"Ti si svakim danom sve ljepša i ljepša!" ...ja sam se samo nasmijala i naravno njega pohvalila..došli smo u Papas..nikad nisam bila prije u takvom lokalu..to je bar taman za ovakve sastančiće,prepun ljubavnih parova koji se ljube na sve strane..konobari su nas srdačno pozdravili i uslužili..tada smo počeli sa spikom..počeli smo priču o današnjem danu da bi nakraju završili s Anom..tada je otišao na Wc..vratio se nakon par minuta i rekao mi kako je sve rješeno..nisam ni uspjela pitati o čemu se radi a već me je strasno poljubio..nisam htjela prekidati romantičan trenutak pa sam to ostavila za kasnije...otišli smo iz Papasa prema doma..ne odmah direkt naravno...sjeli smo na klupu..rekao je da imam nešto u sebi što me čini posebno..ja sam to isto mislila za njega..samo nisam znala kako mu to reći..to priznati..činilo mi se malo prerano..ali opet znala sam da ću uskoro morati natrag u Pariz i da trebam uživati ovo malo vremena što mi preostaje tu sa njim..prekinuo je sa Anom..nisam znala kako bi se osjećala,ali ohrabrio me rekavši da ja nisam nimalo kriva za to i da se to jednostavno moralo dogoditi..i upravo tada skinuo je nekakav zlatni prsten s njegove ruke i stavio mi ga...ti zauzimaš posebno mjesto u mom životu-izustio je..tada mi je priznao da je još prije kad sam znala dolaziti u Karlovac mene potajno motrio i da sam mu se sviđala više od ostalih djevojaka..nisam odmah pala na tu foru,ali dao mi je prsten,to opet nešto znači..ma to će mi Loire pomoći dokučiti-mislila sam...naš susret bližio se kraju..otpratio me do kuće..te njegove kestenjaste oči još su dugo,dugo ostale urezane u mom sjećanju...sva sretna,otišla sam u sobu i zgrabila telefon..nazvala sam Jeana...nisam mu ni dala da išta reče dok ja ne ispričam doživljaj...onda mi je rekao da slušam..netko je poslao pismo Danijelu da sam spavala s Jeanom..poslao ga je u Karlovac,uvjeravao me..to će mu biti isporučeno sutra..kroz glavu mi je jednostavno prošla slika kako ga nikad neću više moći zagrliti,osjetiti njegove tople usne na svojima...netko mi je odlučio gadno napakostiti,nadala sam se jedino da Danijel u to neće povjerovati..ali nisam se mogla oduprijeti nemilom osjećaju straha...pala sam u nesvjest....
26.02.2007. u 23:05 | 1 Komentara | Print | # | ^ja ljubim!!!
jutro je..probudila sam se s nekom posebrom vedrinom,svježinom..sve one lose stvari koje su mi se događale sad su se činile kao jedna kap u moru..osjećala sam se zaljubljeno..počela sam pjevušiti ljubavne pjesme što inače nikad ne činim..svaka moja radnja izazivala je nešto nepoznato do sada,nešto potpuno strano..obuka sam se i odlučila pomoći svojoj sluškinji Loire..ponudila sam se da odem u kupnju..obukla sam haljinu koju je moja stara dobila na tjednu mode u Parizu...željela sam zablistati,ali sva ta odjeća bila je premalena u odnosu na sjaj koji je izvirao iz mojih nebeskoplavih očiju...prije odlaska u kupnju nazvala sam Jeana..obećala sam mu se javljat svaki dan..ne znam zašto ali osjećam da s njim mogu razgovarati o ovakvim stvarima..doživljavala sam ga kao brata kojeg nikada nisam imala...dao mi je par savjeta ali opet bilo mi ga je žao..dok je to govorio u glasu mu se osjećala tuga..tuga što me nema..malo sam ga obradovala pitavši ga za Mariette..i tad sam morala ići..otišla sam u kupnju..svi su me gledali,i poznati i nepoznati...valjda sam bila strankinja u vlastitom gradu!prodavačica mi je prokomentirala haljinu i rekla da imam dobar ukus..to je bio dodatni plus ovom danu..preko puta trgovine bio je frizerski salon..budući da svaki dan imam privatnu frizerku doma,danas sam odlučila uzeti nešto novo..ušla sam u frizerski i susrela nju,Anu..stala je kao ukopana..prvo me je odmjerila od glave do pete i stala na Pradinim cipelama..rekla je:"Bok!Nisam znala da si se vratila,baš si zgodna danas" na te njezine riječi nasmijala sam sam se onak kako me mama naučila kad se moram smijat nečemu sto mi ne paše..rekla sam frizerki da mi napravi nešto šik..i počela je..moja predivna duga kosa lagano je počela nestajati..sada je to bila nova Carmen..s kratko ošišanom kosom kakvu je željela a nije se usudila tražiti od svoje frizerke..napokon sam se osjećala starije..kao da mi je 17..moje lice došlo je do izražaja,a i moje grudi činile su se veće nego ikad..do sada su bile skrivene iza te duge,duge kose..s oduševljenjem sam se zahvalila frizerki,ostavila joj poveću napojnicu i izašla van..Ana je to sve promatrala i kiselo se smijala..meni to nije smetalo,jer se nisam željela zamarati s takvim osobama..otišla sam doma..sluškinja je bila poludjela od brige,ali se obradovala kad je vidjela Carmen onako ženstvenu,s visokim potpeticama kako korača prema njoj.."Prekrasna si "-rekla mi je..nešto sam na brzinu pojela i otišla u wellness..nisam željela koristiti naš bazen doma,jer tamo bi bila sama..uzela sam Matiju da mi ne bude dosadno..došla sam na bazen..stavila sam sunčane,obukla Valentinov novi kupaći koji mi je poklonio za rođendan i krenula..iznajmila sam si ležajku,naručila martini..i uživala..prošla su sat vremena i spremila sam se doma..vozač je već došao..pričekala sam Matiju..Ajme kojeg li iznenađenja..vidjela sam Hanu..ona vam je,bila kod mene u Parizu i zaljubila se..u Jeana..a on naravno nije želio propustiti jednu slatku hrvaticu i što je najbolje moju frendicu..rekla sam joj da moram ić al smo se dogovorile da ćemo sutra otić skupa u šetnju..otišla sam..na putu do doma,srela sam Danijela..Ovaj put se nisam uplašila..uspravila sam se u autu i vidio me..on je išao s dečkima haklat na obližnje igralište..rekla sam vozaču da stane..izašla sam van..bila sam još u kupaćem a njegovi prijatelji stali su mi davati komentare..rekao je da sam seksi i da bi mogla poći sutra s njim u obližnji kafić Papas..majka me inače nije puštala u kafiće,ali ću je lijepo zamolit da me pusti..namignuo mi je ..sjela sam natrag u auto..
26.02.2007. u 12:50 | 5 Komentara | Print | # | ^dolazak
evo me...stara mi je rekla da je dobila 15 dana odmora i da ćemo to provesti u Karlovcu...odmah sam se spremila i vozač me odvezao u zračnu luku..mama je htjela da se prije puta vidim sa Jeanom..ajde,pristala sam na to..dala sam mu par pusica u lice i krenula u avion..sjela sam se do prozora da se još osvrnem na ovaj surovi grad..ali vidjela sam nešto zanimljivo..došla je Mariette(Jeanova bivša cura)...zbilja je prekrasna..poluduga plava kosa,mršava,visoka i što je najbolje još mi je i frendica...ali koliko poznajem Jeana(a poznam ga poprilično dobro) taj susret mu još uvijek puno znači..i krenuli smo...napokon..odlučila sam zadrijemati..u glavi mi je bila slika Danijela koji dolazi k meni doma...iznenadio me,jer sam zapravo bila sama doma..on je to znao jer je bio u dosluhu s mojom sluškinjom..obradovao me kao nikada do sada...ušao je u moju sobu,spustio zastore i..uh,evo nas u Zg-u..kako je brzo prošlo..na zračnoj luci me dočekao moj tata koji je 2 dana prije nas došao...za manje od sata bili smo u Karlovcu..nazalost onaj kog sam tražila nije bio tamo..Čula sam da ima neku curu..to me je opet na neki način zaintieresiralo,jer željela sam vidjeti jesam li ja još u njegovom srcu..pripada li mi on...dala sam torbu sluškinji i otišla u šetnjicu..moji mi doduše nisu dali da idem ali ja sam se iskrala kroz prozor i izašla van..odlučila sam prošetati do njegove kuće..Danijel je stajao tamo..bio je u dvorištu i razgovarao na mobitel,a cigareta mu je naravno bila u ruci..nisam znala što da radim,da li da odem ili mu se javim..odlučila sam da odem..ali nažalost,primjetio me..okrenula sam se i pogledi su nam se ponovno sreli..kao nekada..njegove prodorne smeđe oči navele su me da drhtim...on me je primio za ruku i osjetio ono što i ja..cigareta je jednostavno ispala iz njegovih usana...osjećala sam se njegova,potpuno njegova...bojala sam se takvog osjećaja jer nisam željela nikome priznati što je tu kad ni sama nisam znala,a nisam ni znala osjeća li on to "nešto" što i ja...nažalost sjetila sam se još nečega..on ima curu Anu..znala sam ja prije da je on ženskar i frajer da je imao pol Karlovca ali to mi nije smetalo sve dok je samnom,dok dijeli ove rijetke trenutke koje mogu provesti s njim..spomenula sam mu Anu..razgovarali smo o njoj ali iz njegovih radnji i govora zaključila sam da to nije ono pravo..možda ni ja sama ne znam,pa tek mi je 15 ali nas dvoje činilo se kao da smo jedno..morala sam otići..tek što sam se okrenula primio me za ruku i naglo okrenuo prema sebi..njegove usne su se priljubile uz moje i dugo očekivani trenutak napokon je došao..inače sam sramežljiva dosta što se tiče tih stvari,pa sam jednostavno zbrisala...ušla sam u sobu i hvala Bogu,nitko nije ništa primjetio..samo sam se legla na krevet maštajući da ćemo jednog dana nas dvoje tu zajedno spavati...
25.02.2007. u 15:03 | 4 Komentara | Print | # | ^pozdrav!!!
Tek mi je 15...znam da sam relativno mlada,ali za razliku od svojih vršnjaka izgrađena sam ličnost..proputovala sam svijet,dobila nova iskustva...Trenutačno živim u Parizu..mama mi je dizajnerica,tata producent..nemam braće ni sestara ali imam njega..malog Matiju kojeg mi je poklonio moj prijatelj (simpatija!)za rođendan kad sam još bila u rodnom gradu..ovakav život kakav ja vodim vjerojatno bi se svima vama na prvi pogled svidio,ali da ste u toj koži punih 15 god. promijenili bi mišljenje...družim se s poznatim facama koji su otprilike 20 god.stariji od mene budući da me moja mama stalno vodi na te neke domjenke..želi me nagovoriti da se družim s Jeanom..on je sin jednog od najmoćnijih ljudi u Parizu..nažalost,njemu se ja sviđam ali on je u mojim očima samo prijatelj..moja prava ljubav je kilometrima daleko,u gradu na četiri rijeke,ali ja ga relativno slabo posjećujem jer dolazim svaka 3 mjeseca..zove se Danijel...volimo se zezati i kao da mi se čini da me on jedini razumije u ovom "mom" svijetu....joj,moram ići zove me sluškinja da se idem spremat..znate ovaj tjedan je glavna modna pozornica Pariz..pa ja kao kćer uglednih ljudi moram zasjati u punom svijetlu..a te kremice,ti parfemi sve to nabacaju na mene,čini mi se kao da sam lutkica koja jedva čeka da izađe iz sve te prividne ljepote..idem,ljudi oko mene su počeli histerizirati,treba to sve biti na mjestu...pozdravljam vas i čujemo se uskoro..
24.02.2007. u 16:15 | 0 Komentara | Print | # | ^
