|
|
Dnevnik.hr
<
listopad, 2007
>
P
U
S
Č
P
S
N
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Design by ZOKA
Noćas želim plakati
suzama utopiti svoju bol
Dok sjećanja nadiru
njihov sjaj mi pali dušu
Podivljala mora osjećaja
kao vjetrovi dok pušu
Zovem tvoje ime
preklinjem ti hladno srce
Zagrli me još jednom
zatim poljupcem ubij me
(by: eye from street)
-većina ovih ljudi nisu stalni.. dođu i odu po potrebi..
A bit insane
Baby blue
Butterflydust
Emotional girl
Freedom of Heart
M@l@ uspomena
Sound Of A Child
Ljudi koji su otišli i za koje se nadam da će se vratiti:
Amberline
Djevojčica na visokom odru
Eye from street
H.A.N.N.A.H.
Leah Day
May
Mindtraveller
Nikad nemoj ostaviti onog koga voliš
Pain_soul
PerseNeph
Shiza
Sweet dreams are made of these...
Vera
White wave
Život je duga cesta...
Is it...
...
...LoVe?!?
...hmmm...
Maybe not.
Većina slika preuzeta je sa stranice DeviantART
Hvala ti na ovome Baby blue...
Dakle ... krenimo:
SAVRŠEN DAN
Prohladan, jesenski dan… Vjetar, lišće… S frendicama sjedim u parkiću na klupici i pričamo...
ŠTO ME NA LJUDIMA PRVO PRIVUČE
Oči
DA MORATE, BISTE LI UZELI ULOGU ČOVJEKA KOJI IMA NOVAC I KARIJERU , NEMA VOLJENU OSOBU PORED SEBE ILI ULOGU ČOVJEKA EKA KOJI NEMA U IZOBILJU, ALI IMA KRAJ SEBE VOLJENU OSOBU?
Čovjeka koji nema u izobilju, ali ima kraj sebe voljenu osobu.
KOJE JE IME UPISANO U TVOM RODNOM LISTU
Ana
NADIMAK
MalaAna, Anči, Ančica
KOLIKO ĆE BITI SVIJEĆICA OVE GODINE NA TVOJOJ ROĐENDANSKOJ TORTI?
18
KOJEG TI JE DATUMA ROĐENDAN?
05. svibnja
KOJA TI JE NAJDRAŽA ŽIVOTINJA?
Sve vrste mačaka…
KOJE SU TI BOJE OČI?
Zelene
KOJE TI JE BOJE KOSA?
Aj… Neznam… Svjetlosmeđa ..valjda…
IMAŠ LI NEGDJE NA TIJELU PIERCING?
Ne.
IMAŠ LI NEGDJE NA TIJELU TETOVAŽU?
Ne.
KOJE SU TI BOJE ČARAPE?
Crvene s crnim, plavim i sivim prugicama
IMAŠ LI SRETAN BROJ?
Ne.
GDJE BI VOLJELA PUTOVATI?
Skandinavske zemlje, Norveška, Švedska, Finska...
OMILJENI FILM
Underworld, Van Helsing, Kraljica prokletih… Sve u tom stilu…
OMILJENO MJESTO ZA ODMOR
Krevet.
OMILJENO JELO
Plodovi mora…
DA LI NEKI DAN U TJEDNU POSEBNO VOLIŠ?
Petak.
ŠTO U ZADNJE VRIJEME NAJVIŠE SLUŠAŠ OD PJESAMA?
Plain White T’s -Hey there Delilah, A lonely September, Our time now…
Sonata Arctica – My Selene, The Cage, Mary Lou…
My Chemical romance – album The Black Parade
Hladno pivo – cijela Knjiga žalbe I Desetka
Nightwish...
… puno, puno toga…
KOJU PASTU ZA ZUBE KORISTIŠ?
Colgate.
OMILJENI RESTORAN
Zlatna školjka
OMILJENI CVIJET
’’Pernille Poulsen’’ (vrsta ruže)
KOJI FAST-FOOD RESTORAN NAJVIŠE VOLIŠ
McDonalds
OMILJENO PIĆE
Kava
KAKO SI IZGLEDALA KAD SI IMALA 10 GODINA?
Nemam blage… Bila sam malo manja I nerazvijenija…
OD KOGA SI DOBILA ZADNJI MAIL?
Od Martine
U KOJEM BI DUĆANU VOLJELA IMATI KARTICU OD 75% POPUSTA?
Dallas records ili Aquarius records…
ŠTA RADIŠ KAD TI JE DOSADNO?
Crtam, pišem, slušam muziku, čitam, šetam, palim cigaru za cigarom (!)…
KOJI OD TVOJIH PRIJATELJA ŽIVI NAJDALJE U km?
Lidija iz Splita
ŠTO JE TRENUTNO NAJBOLJE U TVOM ŽIVOTU?
Frendice M.K., A.M., S.O., B.R.(poredane abecednim redom), mačak, kolege blogeri...
TKO ĆE TI PRVI ODGOVORITI NA ŠTAFETU?
Nebih znala…
KOLIKO JE SATI U OVOM TRENUTKU?
17:47
ZADNJE PITANJE, ČOKOLADA ILI VANILIJA?
Čokolada
ali je tu naravno nastavak...
LJETO ILI ZIMA
Zima
TOPLO ILI HLADNO
Hladno
CRNO ILI ROZO
Crno
NARODNJACI ILI METAL
Metal
MOTOR ILI AUTO
Motor
KOJA TI JE NAJDRAŽA BOJA?
Crna, crvena
KAKVE LJUDE VOLIŠ?
Iskrene
ŠTO MISLIŠ O PETKU 13-OM?
Petak- to je dovoljno
DA LI SI PRAZNOVJERNA?
Ponekad
Ovu simpatičnu štafeticu predajem... hmhm..
Amberline
Alkoholičarka s razlogom
pain_soul
Sound of a Child
To je to od mene za danas...
Bila je vedra, zvijezdama prošarana noć. Osjećala sam se veoma dobro iako sam znala da moramo razgovarati i riješiti neke stvari.
Pogledom sam te tražila u masi. Nije te bilo... Unutra je bilo jako zagušljivo, vrućina je isparavala iz bujice ljudi koji su se kretali u ritmu. Izašla sam i sjela za stol na terasi.
Palila sam treću cigaretu kada sam te ugledala. Nasmješio si se i ušao unutra.
Netom što sam ugasila spomenutu cigaretu, došao si isjeo pokraj mene.
''Moraš mi reći što će se dogoditi s nama... Hoće li se išta dogoditi?''- upitala sam vješto izbjegavajući tvoj pogled.
Usljedila je kratka... zapravo , malo duža tišina...
''Neznam... Stvarno neznam...''- napokon si progovorio.
''Okej... samo saznaj.... Čim prije tim bolje...''
Nismo više doticali tu temu. Nismo imali što reći...
Primaknuo si se bliže meni. Zagrlila sam te. Glavu sam naslonila na tvoje rame, prstima ti mrsila kosu... Uzvratio si mi zagrljaj. Tvoje ruke... Dok si jednom opušteno obgrlio moja ramena, drugom si se poigravao sa sjenom na mojim leđima.
Nisam razmišljala.
Jedva da sam i disala.
Ponovo sam se prepustila osjećajima.
Nisam te namjeravala pustiti.
Nisam te htjela pustiti.
Ali pustila sam te.
Nisam te poljubila, iako sam to željela više no išta drugo u životu. Duboko u meni gorjela je slika, vizija nas... Zajedno, zauvjek...
No, nisam mogla zaustaviti vrijeme. Trenutak je otišao u nepovrat. Ustao si i otišao unutra...
Sjedila sam još neko vrijeme vani, a potom sam se i ja izgubila u vrevi ljudi.
Plesao si s njom. Vidjela sam te.
S još jednom svojom ''prijateljicom'' (?)... Povrijedio si me...
''Između nas nema ničeg. Sve je to samo zajebancija'' - govorila mi je.
Da, neslana šala na moj račun.
Nakon nekoliko dana dogodilo se ono čega sam se pribojavala. Odlučio si.
'' Sviđaš mi se, ali nemogu nas zamisliti kao par''
''Prijatelji?'' – znatiželja prošarana povrjeđenim egom progovarala je iz mene.
''Pa...da...'' – tvoje riječi danima su mi odzvanjale u glavi, iako ih nikad nisi izgovorio. Napisao si ih.
Samo prijatelji – sve što ćemo ikada biti.
Danas, mjesec dana nakon tih događaja još uvjek čujem odjek neizgovorenih riječi.
Samo prijatelji.
Zašto nisam imala hrabrosti poljubiti te kada je trenutak bio savršen. Imala sam priliku, propustila sam ju. Zauvjek ću se pitati da li bi ishod bio isti da sam to učinila?
Dali bi i tad bili SAMO PRIJATELJI ?
Probudila sam se u 2 sata iza ponoći. Izvukla sam se iz kreveta, skinula pidžamu i obukla trenirku.
Još snena koračala sam pustim puteljkom. Bilo je mračno. Na nebu ni zvijezda ni mjeseca. Puteljak me vodio u šumu. Svjetlost ulične svjetiljke jedva je dopirala do mene. Natavila sam hodati. U toj tami oči su mi bile potpuno beskorisne. Morala sam se osloniti na ostala osjetila. U početku sam teturala, šarala s jedne strane puteljka na druguu. Nakon nekoliko minuta konačno sam se opustila i počela vjerovati svojoj intuiciji.
Zatvorenih očiju, potrčala sam. Provlačila sam se kroz drveće bez ikakvog napora. Čula sam vjetar, kako se diže negdje u daljini. Potrčala sam još brže. Uskoro sam došla u podnožje nekog brda. Nastavila sam trčati uzbrdo. Bilo je naporno.
Počelo je kišiti. Svejedno sam nastavila. kada sam već gotovo bila na vrhu, zastala sam, otvorila oči i ogledala se oko sebe. Ništa nisam vidjela.Kišne kapi su tvorile ''željeznu'' zavjesu ispred mojih očiju. Vjetar je već toliko ojačao da me umalo srušio. Ponovno sam zatvorila oči i poočela trčati, ovaj puta silaznom putanjom.
Dok me vjetar nemilosrdno bičevao, kiša kao da je ispirala rane na mojoj duši...
Posrtala sam, ali nisam odustala. Nastavila sam se boriti protiv vjetra, kiše, drveća, kamenja na putu... no, najteža bitka odvijala se u mom umu.
Borila sam se protiv sebe, Razum protiv osjećaja.
Kao i uvjek, prepustila sam se osjećajima. Konačno sam se probila na cestu, ali nisam otvorila oči. Kiša je i dalje padala nevjerovatnom žestinom. Svjetlost ulične svjetiljke pokušala se probiti kroz moje sklopljene vjeđe. Unatoč svemu, više sam vjerovala svojoj intuiciji nego svojim očima.
Konačno sam stigla kući. Otušisrala sam se i legla u krevet.
KATARZA. Pročišćenje osjećaja.
Nisam mogla zaspati. Još me uvjek držao adrenalin. Razmišljala sam o svojoj maloj noćnoj avanturi, kako sam se opet prepustila osjećajima. Ma koliko Se moj (koliko-toliko zdrav) razum borio protiv osjećaja, ishod je uvjek isti. Osjećaji su oduvjek vladali mnome. Razum preuzima kontrolu tek u kritičnim situacijama, kada je ugroženo , ne moje fizičko, već psihičko zdravlje. Tada pokušavam racionalano objasniti postupke ljudi (u ovom slučaju jednog čovjeka) koji me na bilo koji način povrijede. U tome rijetko uspjevam.
Emocije me preplave brže nego moj mali, ograničeni razum može doći do nekog iole smislenog zaključka, i ja im se prepustim.
Na kraju opet postanem shrvana, depresivna i krajnje autodestruktivna.
Osjećaji...
Ti prokleti imperijalisti!
NAPOMENA: Ovaj događaj je stvaran, iako malo preuveličan radi simbolike samog događaja. Uklopio se savršeno, savršena metafora kaosa u meni... Obećala sam istinu...
