Vitomir Jovičić Simke (1973-2009)
Drage drugarice i drugovi!!!!!!
Neizmjerno zgroženi kukavičkim činom kojim je ni kriv ni dužan smaknut naš sugrađanin Vitomir Jovičić zvan Simke ili Cobra, odlučili smo mu posvetiti post.
Mene i drugove posebno je šokiralo ovo saznanje da uistinu u ovoj usranoj Rijeci ima takve đubradi, takvih kurvinih sinova, gadova, šljama i ološi, takvih kukavica koji su sposobni iz zabave, izazvani apsolutno ničim, napasti i ubiti nedužnog čovjeka. Grozi nas još veća pomisao, da mi pošteni, koji smo ipak većina, takvu Rijeku moramo dijeliti sa takvim govnima koji su sposobni činiti takve stvari.
Posebno zato što smo ja i mnogi moji drugovi pokojnog Simkea osobno poznavali. Bio je dobar, miran i povučen čovjek, ružno je o pokojniku tako govoriti, ali bio je čovjek s posebnim potrebama. Da, bitno je to naglasiti, bio je osoba s posebnim potrebama, veoma krhke fizičke konstitucije i kao takav nikad nikome nije učinio nažao, niti je to mogao. Bio je riječka legenda, sa svojom je obitelji živio od socijalne pomoći, mirno i povučeno. Poznavala ga je cijela Rijeka i nema kome nije bio drag i simpatičan. Ja i moji drugovi smo mu uvijek dali koju kunu ili cigaretu ako bi nam prišao i pitao nas, a često smo ga viđali po kafićima po Korzu i oko njega. Samo saznanje da je umro bio je ogroman šok i tuga, iako se prvotno mislilo da se radilo o nesreći. No, ono što smo saznali nekoliko dana kasnije bio je za nas uistinu ogroman šok i nevjerica. Čovjek kojeg mnoge generacije Rječana pamte i poznaju na svirep je i kukavički način ubijen.
Ta spodoba, ili da budem precizniji – klasični produkt bolesnog hrvatskog društva kojeg je vlastita mater trebala pri samome porodu udaviti pupčanom vrpcom, zvan Arnold Uremović ničim je izazvan u noći 8. travnja na Titovom trgu u Rijeci, ispred hotela Kontinental nedužnog Simkea prvo izvrijeđao, pretukao, pa potom bacio u nabujalu i hladnu Rječinu prepunu jakih struja zbog čega se nesretnik utopio. Što je najgore, nesposobna hrvatska policija i ostale nadležne službe, kad ih moram tako nazvati, nisu se ničim potrudili da se to djelo spriječi, a kad se već i dogodilo, nisu se previše potrudili da se ubojicu fino uhvati, makne s ulice i spremi u Via Romu. Počinitelj ovog gnjusnog i kukavičkog čina već je otprije poznat po svojem rabijatnom ponašanju. Radi se o kukavici koji je zlostavljao koga god je stigao, bilo mu je bitno samo da je žrtva slabija od njega, kao što je nesretni Simke bio. Bio je u više navrata osuđivan za nasilničko ponašanje, premlaćivanje, prijetnje i teške krađe. Prema tome, što su nadležne službe ove posrane države svo ovo vrijeme radile, meni i drugovima uistinu nije jasno. Unatoč tome što je policija znala tko je ovo uradio, isti im je čak i uspio pobjeći i to ni manje ni više nego u susjednu Italiju. No, tokom srijede 29. travnja je ipak uhićen zahaljujući Interpolovoj tjeralici. Da je pravde u ovoj državi, taj kukavički gad bio bi pronađen u roku od odmah jer mnogo ljudi ima koji ga znaju i štite, a da je ova policija prava brzo bi svi pjevali i rekli gdje je. Nema dovoljno velike i pravedne kazne s kojom bi se bezdušnog gada kaznilo za nedjelo koje je počinio nad nedužnim čovjekom, ali s obzirom da čovjek kao Arnold Uremović nije jedan, u ovome gradu i državi ima ih još mnogo, čak i previše, za primjer svim tim posranim pasjim skotovima uremovićima bio bi javno spaljen na lomači nasred Korza i to naopako okrenut da bi mu prvo glava gorjela a mozak zakuhao, i to uz prethodno mučenje, puštanje krvi, mučenjem predmetima od užerenog čelika, pijenje kiseline iz akumulatora i sredstava za čišćenje odvoda, te grozne batine, kakvih se ni srednjovjekovna inkvizicija ne bi posramila.
No, s obzirom da smo svi svjesni u kakvoj posranoj i nepravednoj državi živimo, državi koja uglavnom tolerira ovakve kukavičke činove osoba devijantnog ponašanja, ne može se očekivati nekakva dugotrajna zatvorska kazna, 10 godina uvrh glave ako je suditi po praksi hrvatskog pravosuđa, odnosno 5 godina ako je suditi po postupcima naših zatvora i raznih komisija za pomilovanja. Jer nažalost, zbog ove sjebane države i njezinih institucija, Simke je žrtva upravo ovog bolesnog sustava i države u kojoj obitavamo. Zapravo, koliko je žrtva pomahnitalog krebilčine koji ga je ubio da bi zadovoljio svoje sadističke nagone, toliko je žrtva ovog sustava, suda, policije i socijalnih službi, kao i zakonodavne i izvršne vlasti koji sve ove godine, pored tolike statistike nedužno poubijanih hrvatskih građana, apsolutno kurcem ne mrdaju da se stanje popravi i koliko-toliko dovede u normalu.
Sve navedene službe godinama su tolerirale ponašanje ovog debila na čije ime više ni ne želim uništavati tipkovnicu, a da nisu ništa poduzele da ga na koju godinu više spreme u Lepoglavu. Da su to napravile, Simke bi sada bio živ. Također treba navesti da je na Simkeovom mjestu mogao biti bilo tko, bilo čije dijete, pa čak možda i ja ili netko od mojih drugova, i da se uistinu ovakve stvari mogu zahvaliti ovoj posranoj državi i njezinim sjebanim institucijama. Jer ova država od svojih građana traži apsolutno sve, ponajprije novac na sve načine, da li direktno kroz poreze ili indirektno kroz visoke cijene proizvoda i usluga, no zauzvrat apsolutno ne daje ništa, pa čak ni ono najosnovnije, a to je sigurnost na ulicama.
Može se slobodno zaključiti da je ova država ubila Simkea, no ne jednom, već dvaput. Prvi put ga je ubila zato jer ga je čovjek kojeg je odavno trebala spičkati u pržun bacio u Rječinu, drugi put 10-ak danakasnije, kad je njegovo beživotno tijelo nađeno u blizini Porto Baroša. Prema zakonima ove sjebane države, nad bilo kakvim pronađenim tijelom obvezno treba obaviti obdukciju i na taj način otkriti točan uzrok smrti. Kakve mi to stručne mrtvozornike i sudske medicinare imamo, koji nakon obdukcije (koju su valjda obavili) nisu uspjeli ustanoviti da li se radi o nesretnom slučaju ili ubojstvu meni i drugovima stvarno nije jasno, a ni policija nije puno bolja kad su njezin posao radili hrabri ljudi sa jedne Facebook grupe. Ne preostaje ništa nego zaključak da ako si bijedan i jadan, siromašan i ništavan, u očima ove države ne zaslužuješ ni da se dostojanstveno provede pravda. No, ako nema pravde u ovoj državi za nedužno ubijene i njihove obitelji, ja i drugovi se nadamo da će bolesnog sadističkog gada stići kazna na ovaj ili onaj način. Nadamo se unatoč našem pravosuđu, da će dobiti dugogodišnji zatvor i da će mu cimer biti neki poremećeni psihopat seksualni manijak koji će ga svakodnevno sa svojom ogromnom kurčinom silovati dok god mu crijeva ne poispadaju van kroz guzicu. Nadamo se da če nakon toga pobrati neku zajebanu gljivičnu infekciju i da će krepati ko stoka u najgorim mukama.
Obitelj pokojnog Vitomira Jovičića Simkea živi veoma skromno i siromašno. Tko im želi pomoći, može svoj doprinos uplatiti na broj žiro računa u PBZ-u, 2340009-3102924863.
Na sam praznik rada, 1. svibnja, u 10 h (ujutro!) na Titovom trgu ispred hotela Kontinental organizira se okupljanje i paljenje svijeća za pokojnog Simkea.
DRAGI NAŠ SIMKE, LEGENDO NAŠA, NEKA TI JE VJEČNA SLAVA. JA I DRUGOVI I SVE ONO ŠTO ČINI POŠTENU RIJEKU TE NEĆEMO NIKAD ZABORAVITI.
Vitomir Jovičić Simke (1973-2009)
|
