novigradsko 2008

Piše u toj knjizi, pa ne znam smijem li je uopće spominjati, da se za bilo kakvo korištenje i citiranje mora imati suglasnost izdavača, nadam se hrvatskog izdavača.

A koriste i mentalne mape. Nisam siguran da sam vidio da se pozivaju na to da su i mentalne mape zaštićene.

Autorska prava o radu s darovitom i talentiranom djecom.

Platio sam knjigu.
Ostaje, za sada, samo njihovo i moje vlasništvo.

Smijem li zapamtiti ono što sam pročitao, pa onda pisati o tome?

Nije mi lako.

Određen je i potvrđen datum početka i datum završetka Novigradskog proljeća 2006.
Novigradsko proljeće započinje službeno 6. svibnja, a završava 13. svibnja 2006.

Mislim da je to dobro.
Bez obzira na natjecanja.
Bez obzira na približavanje kraja školske godine.

Veća je vjerojatnost da će biti lijepo vrijeme.
Sigurno je da se mnoge aktivnosti mogu organizirati izvan škole.
Bit će više smijeha i više osmjeha.
A sigurno će biti manje blata i manje traženja kišobrana i drugih pokrivala.

Dogovoreno je da će Novigradsko proljeće 2006 biti u svibnju.
Tako smo dobili mjesec dana više za pripreme.
A i toplije vrijeme.
I mogućnost kupanja za nadobudne.
I duži dan.
I poslije uskršnjih praznika.
Sve nam ide na ruku.

Čini se da smo odgojeni tako da je patnja nužna u našem životu.
Ako je sve u redu, onda će se sigurno nešto loše dogoditi uskoro.
Kad je loše, znamo da je tako moralo biti.
Ne znam koliko to pomaže u svakodnevnom životu.

Vikend boravak u Zadru ne omogućuje provjeru stanja s darovitima čak ni u osnovnoj školi u mom susjedstvu.

Sjećam se samo kreativnog vikenda u jednom drugom kvartu u Zadru. Kreativnog vikenda za koji su učiteljice rekle da se mora ponoviti. Naročito one koje su se prijavile za likovnu radionicu a završile, zbog bolesti voditeljice, u plesnoj radionici. Za koju su onda napravile kostimografiju, u kojoj su napravile izvrsnu prezentaciju i vidjele što znači korelacija.

Mislim da bi kreativni vikendi trebali biti stalna poveznica Novigradskih proljeća.

Put u Friedrichshafen nema veze s darovitima nego s jedrilicama i njihovim iznajmljivanjem.

Možda dočekam i ponoć pa spasim i nedjelju.

Stručni aktiv stručnih suradnika Bujštine

E sad mi treba tekst s drugog računala. (to ostaje za utorak)

Od danas je u novigradskoj školi osnova za sudjelovanje "naše" djece u video radionici i novinarskoj radionici.
Formirane su video grupa i novinarska grupa.
Novinarsku grupu će voditi učiteljice iz škole, a video grupu voditelj video radionice na Novigradskom proljeću 2005.
A i pripreme će moći započeti puno prije.

Pronašao sam ih u papirima.

Prepisujem neke:

PRATEĆI PROGRAMI i još ponešto

Bilo bi lijepo da se umjesto voditelja i njihovog predstavljanja osmisli prostor u kojem se mogu predstaviti djeca (knjigom, izložbom, pokretom, pjesmom, monodramom ...).

Izlazak iz škole i kreativno osmišljavanje prostora grada Novigrada - izložbama, koncertiranjem, rječju, glumom i pokretom.

Također mi pada na pamet da se u tijeku tjedna osmisli jedan likovni dan - kojeg osmišljavaju likovne radionice.

Držim da je i za sve hospitante potrebno osmisliti jedan susret s voditeljima i prezentirati im koncepciju i reći nešto o Novigradskom proljeću.

.

Prvi dan

9,00 Dobrodošlica i uvod
Predavanje: Što je postignuće?
Mozak i višestruke inteligencije
Tko su darovita i talentirana djeca?
Kako ćemo ih otkriti?

10,45 Radionica
Strategije identifikacije (rad u grupama)

11,30 Povratna informacija i diskusija

15,00 Predavanje:
Briga za darovitu i talentiranu djecu
Prošireno obogaćeno učenje
Kako učiti

16,30 Radionica
Primjena teorije u praksi
Školska politika

17,15 Predavanje:
Razvijanje samopoštovanja u kulturi uspješnosti

Drugi dan

9,00 Predavanje:
Važnost najranijih godina djetetovog razvoja

10,45 Predavanje
Kako diferencirati nastavni program

11,30 Radionica:
Diferencirane strategije
(Strategija razlikovanja)


15,00 Predavanje:
Poučavanje vještina mišljenja

16,30 Radionica
Razvijanje vještine mišljenja kroz nastavni program

17,00 Pitanja i diskusija

ŠKOLA STVARALAŠTVA
«NOVIGRADSKO PROLjEĆE 2006.
PRIJEDLOG I RAZRADA TEME


Ova tema još nije bila Školi stvaralaštva ! Bio je smijeh ( ta biljka ljekovita), ali osmijeh nikada.
Razlika između smijeha i osmjeha je velika
Smijeh u svojoj najširoj lepezi : prpošan, bezazlen, vedar, tek-tako, širok, zarazan… dakle s pozitivnim konotacijama i p a k može biti i zlurad, ras-kalašen, bezobziran i sl. Smijeh može jednog raspoložiti, drugoga rastužiti.
Smijeh može biti bučan, glasan ili prigušen.
Smijehu je blizak i podsmjeh i ismijavanje !
Smijeh prati riječ.
Smijeh se čuje – osmjeh opaža , pa čak i naslućuje -tek što nije.

Osmjeh je nešto sasvim drugo !
Osmjeh je kratka, komunikacije duše.
Osmjehu je riječ nepotrebna.
Osmjeh se podari, opazi , pročita, upije, uzvrati.
Osmjeh ne može biti do li tih, nježan. Dat i primljen u trenu.
Osmjeh raduje darivatelja i primatelja. Traje li duže postaje osmjehivanje što nije toliko snažno kad bljesak osmjeha. Osmjehivanje je putk ka smijehu.
Osmjeh je posve nešto posebno. Neponovljivo, traženo, trenutak dostatan da poništi dane natmurenosti, bljesak dostatan da probije slojeve sivila.

Gdje tražimo i gdje nalazimo osmjeh?
Prvo kod i od čovjeka i na čovjeku. Iskazuje se kratko
zatitranim usnama,
zatreptalim trepavicama,
zasjajem zjenice,
mahom ruke,
razmahom kose.

Zatim nalazi se oko čovjeka.
Darovito
Oko,
darovito
uho
(posebice oko i uho duše)
naći će svuda uokolo osmjeh:
bljesnut će usred natmurenog neba,
zaiskrit na kamenu,
zacaklit u rosi na vratu vlati trave,
u drhtaju leptirova krila,
i odjednom na vrhu krošnje,
u hitrini ribe,
u polaganom rastvaranja cvjetne čaške…


O S M J E H

Nitko ne može biti toliko siromašan da ne može drugome darovati
osmjeh;
Nitko ne može biti toliko uskogrudan da na ovaj dar ne uzvrati
osmijeh;
Nitko ne može biti toliko sebičan da samo za sebe od drugih očekuje
osmjeh;
Nitko ne može biti toliko isključiv da samo nekima poklanja
osmjeh;

osmjeh je početak svakog susreta,
osmjeh je početak rukostiska,
osmjeh je početak izboru lijepih riječi,
osmjeh je početak srcootvaranja,
osmjeh je kraj svih rastajanja,
osmjeh je kraj svih razdvajanja,
osmjeh je kraj grubih besjeda,
osmjeh je kraj srcozatvaranja,

osmjeh se čita s usanama
osmjeh se čita s očiju,
osmjeh se osjeća rukama,
osmjeh se srcem prepoznaje,

osmjeh je početak smijeha,
osmjeh je kraj podsmjeha,
osmjeh je sigurnost opstanka,

ponudimo ga svima ujutro,
dijelimo preko dana,
podarimo ga uvečer,
neka nas nikad ne umara
osmjeh dijeliti,
neka nam nikad ne dosadi osmjeh primati.
razlog za osmjeh nalazi se svuda oko nas
u svakoj sitnici
u svakoj sićušnoj biljčici,
u svakoj šarenoj bubici,
u svakoj dragoj ptičici
u svakoj kapljici rose,
u svakom pramenu kose,
u svakom čudnom kamenu,
u svakom žbunu, drvetu,

zatvoriš li oči,
promaći će ti pregršt osmjeha;
zatvoriš li uši,
prečut ćeš romor osmjeha;
zatvoriš li srce i dušu,
ostat ćeš zauvijek prazan bez osmjeha.
kad je već tako neka u svemu
cijeneći
dogodišnju temu
stavimo
osmjeh.

Joža Prudeus, sredinom kolovoza 2006.

Vidio sam tekst, pronašao poštu i sad negdje imam temu.

Osmjeh.

(Meni se uvijek činilo da je osmijeh)

Smijeh je bio tema, kaže Joža.
Jasno da osmjeh nije isto što i smijeh. Nježniji je.

(Volio bih, ipak, da piše osmijeh.)
.

Blogomanija zahvatila (i) Istrijane
(napisao Davor Šišović)
(tekst skratio autor ovog bloga)


Na najvećem hrvatskom blog serveru (na adresi http://www.blog.hr) proteklog je četvrtka bilo
registrirano 32.844 bloga. Kad sam, potkraj prošle godine, zadnji put pisao o blogovima, bilo ih je samo petnaestak tisuća. Trend ogromnog porasta broja ljudi koji se u Hrvatskoj (zapravo, bolje je reći – na hrvatskom jeziku, jer je na server moguće spajati i blogove uređivati s bilo kojeg mjesta u svijetu) vole »blogirati« ima, razmjerno, svoj odjek i u istarskoj populaciji. Naravno, budući da su blogovi anonimni, nemoguće je utvrditi koliko je istarskih blogera aktivno, jer ni za koga od njih ne znate tko je, odakle i što je po zanimanju, osim ako to sam ne napiše, ali se zato može, uz dosta istraživanja, barem vidjeti koliko su na blogovima zastupljene istarske teme. A ima ih puno više nego prije nekoliko mjeseci.

Jedan od najstarijih blogova posvećenih Istri nosi naslov »Istra, Istria, Istrien!« (http://istra.blog.hr/). Narav ovog bloga je ponajprije informativna, tu se najavljuju gotovo svi važniji kulturni i zabavni događaji u Istri, ali prođe i poneki politički, društveni ili socijalni komentar.

Više blogera nastoji na sličan način, ali unutar neke uže ili konkretnije teme, davati informacije ili kroničarski pratiti određena zbivanja, za što je vrlo lijep primjer blog »Kronika Novigradskog proljeća« (http://novigradsko2005.blog.hr/). Sličan koncept, u formi osobnog dnevnika, nalazimo na blogu »Smješka« (http://opal.blog.hr/) čija autorica izvješćuje s Ljetne škole znanosti u Višnjanu.

Ipak su puno češći blogovi neobaveznijeg i ležernijeg tipa, osobni dnevnici i privatni komentatorski pokušaji autora koji žive u raznim istarskim mjestima i putem bloga svoj doživljaj svijeta dijele s ostalom blog populacijom. Neki su od tih blogova izrazito generacijski obojani. Primjerice, u posljednje vrijeme prava je poplava istarskih tinejdžera među blogerima, a među njima prednjače oni pankerskog »usmjerenja« i, što je zanimljivo, djevojaka ima puno više.

Nešto drukčiju mladenačku estetiku predstavlja blog grupe mladih Pazinaca »Pazinska kajgana« (http://pazinskakajgana.blog.hr/), gdje se photoshop-montažama i vrlo duhovitim tekstovima razne svjetske medijske senzacije nakalemljuju na pazinske prirodne i društvene okolnosti. Tvorci ovog bloga privukli su pažnju mnogih svojim napisima o pazinskoj sezoni lova na mačke, o nemani u bari kod Cerovlja, o izboru najljepše guzice, o Miši Kovaču kao modelu za fanta od špad i brojnim drugim svojim simpatičnim psinama.

Malo stariji istarski blogeri također vode svoje online dnevnike, pišu poeziju i prozu, komentiraju svijet i zbivanja oko sebe, a neki pridonose i njihovom stvaranju.

Među zanimljivije istarske dnevničko-komentatorske blogove ubrajam još i »Oboje 69« (http://oboje69.blog.hr/) na kojem se komentiraju svakodnevna i javna zbivanja, od divovskih tikvica u vrtu do pisanja »Glasa Istre«, a posljednja zanimljivost s tog bloga je pojava novog Končarevog laptopa u pulskim prodavaonicama.

Za kraj, da se ne baci, spomenut ću i svoj blog »Bookatela« (http://bookaleta.blog.hr) koji donosi uglavnom istarske književne teme.

Lako je moguće da sam neke zanimljive istarske blogove i promašio. Uostalom, ima ih puno, i svakodnevno se otvaraju deseci novih, no vrijedno je zabilježiti kako se i preko ovog internetskog servisa, koji je puno jednostavniji od klasičnog weba, prezentiraju mnoge istarske teme u formama od službeno-propagandne pa do potpuno slobodnog i vrlo osobnog autorskog pristupa. Trend otvaranja i vođenje blogova još uvijek je u strmom porastu, pa je danas i među Istrijanima već sasvim uobičajeno pri susretu pitati sugovornika: »Imaš blog?«

Prva šansa je propala.
Riječka.
Ostaje druga šansa.
Zagrebačka.

Program seminara:

Potvrđen je sportski program u vrtiću u Puli, a shvatio sam i problem.

Trebaju li sportski program voditi samo odgojiteljice, koje su za to i obrazovane?
Trebali li u vrtiću biti sat tjelesne kulture?

Mislim da ću naći formulaciju koja bi trebala zadovoljiti i jedne i druge.
I mislim da ima prostora za jedne i druge.

I možda ipak seminar. I možda ipak prezentacija knjige.

A danas je na dnevnom redu bio i program rada s darovitom djecom u vrtiću u Puli.
Dječji vrtići Pula imaju psihologa koji je zaposlen na tom programu.

Ipak se kreće.

Prema posljednjim informacijama u Rijeci nema više mjesta za seminar.
Veseli me takva situacija.
Znači da ima dovoljno osoba koje se zanimaju za darovitu djecu na području primorsko-goranske županije.
Nadam se da će tako biti u Zagrebu.
Još nisam uspio provjeriti, ali neće me žalostiti ako i za Zagreb kažu: Zakasnili ste. Već je previše kandidata.

.

.

To je čak stara vijest. Od četvrtka.
Ali negdje sam skinuo cijeli tekst. Čim ga nađem, bit će ovdje.

Nisam još pročitao tekstove (postove) ali nadam se da su u skladu s Novigradskim proljećem i darovitima.

Pokojni talenti (darius, 09.09.2005. 15:48)
Vjerujem da svaki čovjek obiluje talentima. Vjerujem da je svakom dan više nego jedan. Naš zadatak kada tako pogledate uopće nije težak. Treba prepoznati samo jedan od tih nekoliko i raditi na njemu. Kažu da je talent samo 20% uspjeha, ostalo je rad", veli nam Jazzie u svom novom postu u kojem nabraja i opisuje koje je talente kod sebe otkrila, ali zašto ih je potratila. Inspirirana ovim postom, Juliere je nešto napisala i o svom (izgubljenom) talentu.

Naslovnica, kao što se vidi, nije jer se poziva na pokojne talente.

A komentari naslovnice još su manje povezani s talentima.


E slika je do *!!!!!!
lady Jazzie - 09.09.2005. (16:05) - blog - #

--------------------------------------------------------------------------------

A kuži sad moju facu. Otvorim blog, vidim da je u vijestima tema o kojoj sam pisala prije 2 tjedna http://ipanema.blog.hr/arhiva-2005-08.html#dan25 - i neki drugi nik. Ha, ha, I`m so happy now :flop:
Ipanema - 09.09.2005. (17:45) - blog - #

--------------------------------------------------------------------------------

Uglavnom, post od 25.08. - vjerujem da link ne radi...
Ipanema - 09.09.2005. (17:47) - blog - #

--------------------------------------------------------------------------------

* Jazzie, vidim da je netko naučio funkciju copy/paste... :flop:
chocogirl35b - 09.09.2005. (17:58) - blog - #

--------------------------------------------------------------------------------

I to na istom blogu, cccc...
Ava Adore - 09.09.2005. (19:07) - blog - #

--------------------------------------------------------------------------------

šta dižete tkavu frku, pa i ja sam pisala o propalim talentima jednom davno, pa nije to tako rijetka tema!!
pea - 09.09.2005. (20:32) - blog - #

--------------------------------------------------------------------------------

el moguce biti talentiran i retardiran
kLikEro - 10.09.2005. (15:42) - blog - #

--------------------------------------------------------------------------------

Dragi moji blogeri, mi predstavljamo jednu veliku medijsku snagu jer nas nitko ne plaća za ono što pišemo i pišemo iz srca i duše.Onako iskreno. Samo vas molim jedno. Čitaju nas mnogi, možda od nas uče djeca....možda smo im primjer. Zaboga, moramo li upotrebljavati psovke.....ili se možemo izdić iznad toga...
oboje69 - 10.09.2005. (16:06) - blog - #

Sutra ću pogledati i tekstove.

Nije lako s talentima.

Dodajem još jedan komentar:

Za psovanje isto moraš biti nadaren iako je to samo 20%. Važnije je vježbati i učiti od starijih, pametnih i iskusnijih....
elvisde - 11.09.2005. (08:40) - blog - #

Novigradsko proljeće 2006 trebalo bi biti trojezično ako se ostvari planirano.
Hrvatski jezik, talijanski jezik i slovenski jezik.

A radionice? Trebaju li biti trojezične ili treba neke radionice organizirati zasebno na hrvatskom, talijanskom i slovenskom jeziku.
Odgovor bi trebao biti dosta jednostavan. Kratko i jasno: DA.

Ovdje se ne radi o logičnoj pogrešci da se na pitanje s ili odgovara potvrdno. Potvrdno znači da u nekim radionicama trojezičnost nije nikakva prepreka (npr. plesna ili keramička) i da u nekim radionicama može biti vrlo korisno da su odvojene grupe na hrvatskom, slovenskom i talijanskom jeziku (novinarska, scenska).

Rano učenje stranih jezika iz naslova?
Za djecu iz Istre koja u mnogim školama počinju s učenjem talijanskog jezika, kao jezika lokalne sredine, već u drugom razredu dvojezičnost ne bi trebala biti prepreka u komunikaciji.
Ali rano učenje stranih jezika toj istoj djeci znači da uče jedan jezik više, s tim da od četvrtog i petog razreda roditelji odnosno djeca mogu odabrati još jedan strani jezik kao izborni predmet. I tako dolazimo do četiri jezika koji djeca uče u petom razredu.
Djeca s posebnim potrebama koja lako savladavaju jezike tu imaju maksimalne mogućnosti.
Djeca s posebnim potrebama koja imaju poteškoća u savladavanju školskog gradiva imaju maksimalne poteškoće. Hrvatski jezik uče jer se radi o materinjem jeziku. To je u redu. Talijanski jezik uče jer je to drugi jezik u lokalnoj sredini. I to je u redu, ali je već povećavanje poteškoća. Strani jezik (trenutno engleski ili njemački) je treći jezik koji uče zbog programa ranog učenja stranog jezika već od prvog razreda. E, to nije u redu. Možda je još prolazno u prvom razredu u kojem započinje upoznavanje jednog stranog jezika (talijanski još nemaju u programu) pa je moguće održati pažnju i onih koji imaju poteškoća s jezikom. Ali u drugom razredu, kad uče tri jezika, stvari su previše složene za one koji se muče i koji imaju prilagođene programe.

Ranog učenja stranog jezika trebala bi biti oslobođena djeca koja pohađaju nastavu po prilagođenom programu, a možda bi se trebalo omogućiti da rano učenje stranog jezika bude izborna nastava.
.

Nisam siguran koliko je ovo direktno povezano s Novigradskim proljećem, ali čini mi se da se ne radi o dobrom smjeru.
HNOS predviđa smanjenje naslova školske lektire za učenike osnovnih škola.

Izgleda kao da se smanjuje potreba za čitanjem, odnosno da djeca trebaju manje čitati.

Broj nepismenih raste, ali ovako će i među "pismenima" biti više onih koji su na granici nepismenosti.

Jasno, treba mijenjati pristup. Nije dobro da djeca pišu školske lektire tako da ih skidaju s internetskih stranica (čak i blogovi postoje koji nude samo ono što treba napisati u lektiri) a da nisu ni pročitala knjige. Treba mijenjati i popis obaveznih knjiga. Možda je najbolje ponuditi popis od dvadesetak knjiga s kratkim sadržajem za obavezu od 8 knjiga u jednoj školskoj godini.

Volim doći na zamjenu iz hrvatskog jezika kad je predviđena obrada školske lektire, naročito kad je to pred kraj školske godine. Moje pitanje glasi: Koje ste knjige stvarno pročitali? A onda postavljam pitanja o uspoređivanju sadržaja, poruka, likova iz pojedinih knjiga. I razveseli me kad u razredu počne rasprava o tome kako su različito doživjeli odnose ili ideje iz knjiga koje se uspoređuju. Ali to nije moguće ako knjige nisu pročitane.

Smanjenje neće biti od koristi čak ni darovitoj djeci jer će još više odskakati od svoje razredne sredine "pretjeranim" čitanjem.
.

Završio sam prikaz tekstova u dnevniku D.T. koji zapravo nije anoniman. On je postavio i slike ali su "teške" i ne uspijevam ih napraviti pogodnima za ovaj blog. Stavim ih na 200x150 piksela ali ostaju na 90 KB. Nadam se da ću pronaći nekakvo rješenje, ali znam, isto tako, da ću njegov dnevnik, bez obzira koliko je težak staviti i na internetske stranice Novigradskog proljeća.

DamIr TrBOJEvić

Buđenje, doručak, razmjenjivanje adresa i telefonskih brojeva, pozdravi srdačni i u trenu sve ptičice sa mora krenuše put gora, u visine ako mi dopustite slikovito se izraziti još jednom, tek toliko da zaokružimo cjelinu.

A dok su mentori kretali na svoj završni sastanak ja sam ostao popiti kavu kod Aziza sa Irenom Urbič sa kojom me upoznao Vlatko Literarac. Irena je novinarka koparskog dnevnika "Primorske novice", od '89. do '93. bila je članica Literane a od '93. do '95. Scenske radionice.

Družili smo se dva sata i jako mi je drago što smo se upoznali, našli smo se na istoj frekfenciji a između ostalog pamtim njezine riječi :"Važni su rezultati ali i druženje sa pozitivnim predznakom!" a najviše me se dojmila rečenica :" Sloboda je ne biti prestrašen a zadaća je odraslih otklanjati uzroke za strah!"

I to je to, kao što mi je Joža napisao u svojoj knjizi koju su mi poklonili Davorka i Teo:" Ako nađeš makar jedan stih koji ti se sviđa vrijedilo ih je toliko pisati!", tako i ja mogu reći:" Ako nađeš makar jednu rečenicu koja te razveselila ili nasmijala vrijedilo se potruditi!"

Put nazad (ili možda naprijed, ne znam), prošao sam sa istom ekipom u istom autu sa onim ćelavim gumama. Iz sunčanog Novigrada prošli smo pljusak, tuču i snijeg u kontinentalnom dijelu Istre da bi sretno uplovili u sunčanu Rijeku! Za ne povjerovati. Putem sam razmišljao o paroli koja je ispisana na velikim plakatima pored ceste:" Snaga istine".

I kao što već rekoh svaki je kraj početak nečeg novog, a tko zna zašto je to dobro?



Možda zato što ću se smijati još više, zato što ću voljeti još više, zato što više neću gledati televiziju i zato što ću probati pomoći samome sebi da bih mogao pomoći drugima, zato što ću pokušati biti najbolji u onome što radim, zato što ću se potruditi sklopiti još koje pravo prijateljstvo. Možda je to to a možda i nije, a možda su u šumi.

Toliko od mene, budite mudri i usrećujte djecu jer ona su važnija od nas samih, ako smo se mi uspjeli pokvariti to nije razlog da se neprimjereno ponašamo pred njihovim očima
u kojima smo idoli. Ako smo glumci onda možemo biti i glumci i u njihovim životima pa makar im na taj način pomogli uživati u tom djetinjstvu dok ne odrastu i ne shvate u kakvom to svijetu žive.

Toliko od mene jer gasim program, za sad.

Svečanost zatvaranja 30. Škole stvaralaštva


Skupilo se tu svega, najviše djece i roditelja. Studenti, učitelji, profesori, umjetnici, ravnatelji, pročelnici pa čak i jedan ministar i to Znanosti, prosvjete i sporta; gospodin Primorac Dragan! Stvarno za svaku pohvalu.

Dvorana je puna kao čep, skupili se ljudi vidjet' te male velike ljude kako nas riječju i djelom darivaju plodovima mukotrpnog ali ljubavlju posutoga odricanja! Jer ova djeca iako vjerojatno i među njima ima onih koji ne stignu dovoljno uživati u roditeljskoj pažnji ne ostaju na cesti do kasno u noć za razliku od nekih svojih vršnjaka nego su zaokupljeni svojim snovima.

Oni su pronašli ljepotu riječi, glazbe, slike i pokreta u svojim školama i sada su na pravom putu, ne dozvolite da se talenti potrate uzaludno uhvaćeni u neke buduće mreže nerazumijevanja! Vodite brigu o njima i usmjeravajte ih, pomozite im jer ona to zaslužuju.


Tijek zatvaranja bio je sličan otvorenju ali naravno sa malim izmjenama i velikom promjenom jer se nije govorilo o otvorenju nego zatvaranju. Neugodan zadatak službenog proglašenja zatvaranja Novigradskog Proljeća zapao je jednog simpatičnog gospodina kratke kose. Nakon što je povukao taj stvarno hrabar potez cijela dvorana je jadnom čovjeku koji stvarno ništa nije kriv, počela fućkati. Shvatih u tom trenu koliko ovih 30 godina puno znači ljudima koji su spremni cijeli život učiti.

Tko bi drugi spasio stvar nego Joža! Popeo se gore na binu ili uopće nije sišao s nje, ne znam, i povikao na mikrofon: "Nije kraj kad oni kažu da je kraj nego je kraj kad mi kažemo da je kraj!" i svi oni "zvižduci s Bukovca" kao čarobnim štapićem pretvoriše se u gromoglasan pljesak i odobravanje!

Tako smo ipak uspjeli nekako s utjehom krenuti prema hotelskim prostorijama u kojima smo se željeli još malo izludirati jer sutra se kreće prema ishodištu.

Inka Večerina, VI. razred OŠ Grivica, Rijeka, 3. je put u Novigradu u Skladateljskoj radionici, pjevanjem se bavi već šest godina, pjeva u vokalnoj skupini Tratinčice, ovdje joj se sviđaju profesori i način rada s djecom, sve je super. Ljubav je za nju svašta i prema svemu, za nju najviše prema glazbi.

Nika Kolarić, 8. razred OŠ Vežica u Rijeci, prvi je put ovdje, u Pjevačkoj je radionici ali povremeno navrati u Skladateljsku radionicu jer joj to dobro ide. Sretna je jer je našla zbor u kojem svi krasno pjevaju i brzo nauče pjevati nove pjesme, sve je puno dobrih ljudi, nitko se ne svađa, svi su složni i bit će joj žao što moraju ići kući. O ljubavi bi se moglo pričati tri dana ali ljubav je zapravo sve, bez ljubavi ne bi bilo života!

Mirna Rubeša iz Kastva ovdje je četvrti put, u Pjevačkoj je radionici, sve joj je lijepo i uvijek bi bila tu.