Nova Vizija

Kad jednom neposredno u svom srcu osjetimo toplinu dodira te jasne i nepobitne spoznaje da je sve dio JEDNOG NAS, da se ispod svog ovog šarolikog plašta dinamične pojavnosti i fluidne površinske raznolikosti krije ta jedna zajednička duša ljubavi koja udahnjuje život cjelokupnom postojanju i koja se zrcali jasno u dubini očiju svih, to jedno čisto, nevino i mirno biće koje je jedinstveno, moćno i neponovljivo predivno u svakom svom pojavnom izražaju a opet u suštini isto, zajedničko svima, naše cijelo biće preplavi duboki i iskreni osjećaj poštovanja prema svakom obliku života uslijed kojeg nikada više ne možemo učiniti nešto što bi povrijedilo nekog drugog, jer više ne živimo u iluziji odvojenosti u kojoj moramo nešto postići i nadmetati se s nekim u pokušaju da im otmemo nešto ili prisvojimo nešto, jer mi nismo suprotnosti. Ali ovdje ne govorim o zamišljanju ili mentalnim pokušajima uživljavanja u tu nekakvu apstraktnu ideju jednote koja od nas zahtijeva umni napor, nego jednostavno, kad bez prosudbe, čisto i svježe, iskreno pogledate u oči drugog živog bića i tamo jasno vidite svoj vlastiti odraz, cijelo vaše biće prožme taj mistični i duboki osjećaj suštinske bliskosti i istovjetnosti koji grije vaše srce i rastapa sve naučene i nametnute podjele. Tek tada jasno shvaćate tko se zapravo nadmeće, sukobljava i zbog čega. Samo um sa umom za svoju iluzornu dominaciju i prestiž! Ništa drugo se ne nadmeće. Bivanje se nikada ne nadmeće sa bivanjem. Prostor se ne nadmeće sa prostorom za prostor. Sloboda se ne nadmeće sa slobodom za slobodu, ona jednostavno jest! Spoznaja da je sve to jedna esencija je ono što usmjerava naš život prema mirnom suživotu i pomaganju u svrhu ostvarivanja najveće dobrobiti sviju. Tada istinski zakoračujete izvan iluzije i gledate sve iz tog dubljeg mjesta jednote u kojem nema prosuđivanja, samo jedno šire razumijevanje svega. To je situacija u kojoj vas ja ne moram poznavati osobno da bih mogao voljeti ono što vi jeste, jer znam da smo mi jedno biće, jedna svjesnost. I upravo je TO mjesto na kojem prestajete imati neprijatelje! Naravno, drugi, uglavnom nesvjesni ove istine, vas i dalje mogu smatrati svojim neprijateljem, ali ono što je jedino važno u cijeloj priči je to da vi ne pristajete biti njihov neprijatelj, koliko god oni željeli da vi to budete! Vaša odluka da budete prijatelj je jedina važna i ona koja sve mijenja! A ta odluka može proizaći jedino kao posljedica tog dubljeg razumijevanja života i samih sebe, kao posljedica jasnog uviđanja istine.

Jer tu shvaćate da svatko tko prema vama bez razloga ima neprijateljske namjere i tko vam prilazi sa srdžbom, zamjeranjem ili ljutnjom je i sam povrijeđen ili prestrašen i tu srdžbu, bijes i povrijeđenost nosi u sebi tražeći načina da ju oslobodi kako bi se mogao iscijeliti! Pažljivo promatranje će vam pomoći da uvidite jasno da vi niste uzrok njegovog neprijateljstva. Međutim, ono što se obično događa na svakodnevnoj ego razini je to da, kada nam netko uputi neprijateljsku energiju ili je neljubazan, nepošten i grub prema nama, kada nas želi povrijediti ili omalovažiti, mi automatski njegove riječi prihvaćamo kao istinite i u pokušaju opravdavanja svog vlastitog ega reagiramo protunapadom, uzvraćajući istom mjerom! Shvaćate? Ono što se pritom događa je da se samim time rasplamsava sukob u kojem dva povrijeđena ega još više povređuju jedan drugoga i stvaraju rane koje se utiskuju još dublje u ego um, zatvarajući na taj način začarani krug patnje i mržnje koji se nastavlja u beskonačnost. Samim time, ni vi niti ta druga osoba nema priliku iz ovakvog vida komunikacije nikada ništa naučiti, nema priliku sagledati svoje reakcije i prepoznati uzroke i prirodu svog ponašanja.

Stoga, jedini način da prekinemo začarani krug patnje i povrjeđivanja je taj da budemo OGLEDALO DRUGIMA! Što to u suštini znači? To znači da na nečiju neljubaznost uzvraćate ljubaznošću, da na nečiju uvredu ne uzvraćate uvredom, nego lijepom riječju, mirnoćom, da na nečiju neiskrenost ne reagirate povrijeđenošću nego budete iskreni, bezuvjetno, bez obzira što ste vi u pravu. Jer vi znate istinu, i to je dovoljno. Podarite drugima svojim nereagiranjem prostor tišine u kojemu će se ogledati njihove reakcije, u kojemu će njihova neiskrenost, neljubaznost, njihova ljutnja i povrijeđenost postati vidljive i odraziti se njima samima, prostor u kojem će progovoriti njihova vlastita savjest. Kad tad, oni će shvatiti uzroke svojih postupaka i to je jedino važno. Nema veze što su drugi neiskreni, prijetvorni, nepošteni, surovi, kruti, indiferentni i hladni. Vi budite uvijek prijatelj, budite uvijek iskreni. Djelujte iz istine. Gledajte u njima to istinito biće koje jesu ispod svih tih gustih slojeva njihovih vlastitih iluzija i obraćajte im se izravno na razini srca, uvijek svjesni vaše izvorne jednote.



To je u suštini istinsko značenje izjava poput "okreni i drugi obraz" i "tko tebe kamenom ti njega kruhom". To je nemoguća misija za svakoga tko čvrsto drži do svog ponosa i osjećaja samovažnosti! Zato se to čini tako teškim i predstavlja najveći izazov svakom egu! Jer to je nešto što se ne može odglumiti, što se ne može naučiti. To jedino može doći iskreno iz nas kao posljedica neposrednog shvaćanja i dubljeg razumijevanja. Bez obzira na uvriježeno ego vjerovanje, to nije čin budale ili slabića koji nema hrabrosti uzvratiti udarac. Ne, to je upravo čin onoga koji je nadišao ograničenja vlastitog ega i uvidio sav besmisao ponosa. Zato se kaže: "Ljubite svoje neprijatelje, blagoslivljajte one koji vas proklinju, činite dobro onima koji vas mrze..."

Takav čin je moguć jedino iz dubokog i iskrenog suosjećanja koje se rađa iz šireg razumijevanja i jasnog uvida da drugi ljudi nisu naši neprijatelji nego jednostavno odrazi nas samih, naša braća i sestre, draga bića koja pate uhvaćena u vihoru iluzije nesvjesna svoje prave prirode! Sve bolesti i devijacije koje se pojavljuju u našoj međusobnoj komunikaciji i u načinu na koji se odnosimo jedni prema drugima, poput nepoštenja, prosuđivanja, osuđivanja, mržnje i nasilja, proizlaze iz ograničene i uvjetovane percepcije, iz neznanja o našoj istinskoj prirodi i nedostatka razumijevanja. Mi smo toliko uronjeni u uskogrudnu percepciju našeg uma koji zbog nedostatka mirnoće i pažljivosti sve doživljava reaktivno i površno, tako da nije u stanju vidjeti stvari onakve kakve one doista jesu. Od sve ove ogromne veličanstvenosti i ljepote života mi zapažamo samo taj jedan sićušni uvjetovani fragment patnje kojemu pridajemo svu svoju pozornost tako da on onda postaje naša jedina stvarnost, dok smo za sve drugo slijepi...

Zato, vidjeti jasno gdje leži uzrok te bolesti i otuđenja je prvi korak prema ozdravljenju. Jer, dok ne postanemo svjesni gdje je korijenski uzrok tog stanja, nastavit ćemo se i dalje uzaludno boriti protiv njegovih beskonačnih posljedica.

To je vrlo slično situaciji kad shvatite da je netko u vašoj okolini bolestan. Što ćete učiniti sa bolesnim čovjekom koji oko sebe širi zarazu? Hoćete li ga napasti zato što je bolestan i izopćiti ga ili ćete mu pomoći da ozdravi? Shvaćate? To je ključno pitanje! Hoćete li djelovati iz suosjećanja i Ljubavi ili iz osude i indiferentnosti. To je ta prekretnica koja čini razliku između iscjeljenja i dubljeg ranjavanja. Jer, u jednom i drugom slučaju je jasnoća prisutna, ali bez Ljubavi i suosjećanja, rezultat je hladnoća i produbljavanje patnje.



To možete potvrditi neposredno iz svog iskustva. Svaki put kad djelujete iz Ljubavi i dajete drugima slobodu da jednostavno budu to što jesu, kada ništa ne silite, vaše cijelo biće je u miru, vi ste savršeno mirni i spokojni, vaše tijelo i um su u optimalnoj ravnoteži, sve u vašem životu je u skladu i harmoniji. To je jedino moguće kad volite! Jer, kad volite, ta toplina ljubavi iz vašeg srca rastapa sve krute i hladne ograde uma oko vas i vi se krećete zajedno sa tokom slobode. Jedino kad djelujete iz iluzije o odvojenosti, tek kad kroz vlastiti um, strahom stvorite ogradu od Ljubavi koja je posvuda oko nas, tek kada želite kontrolirati nešto i silom nešto promijeniti, postići ili podčiniti isključivo sebi, pojavljuje se neminovan otpor jer nastojite plivati suprotno bujici slobode i istine! Sve što ide protiv slobode i istine neminovno nailazi na otpor! Otpor koji stvara neravnotežu, a koja dovodi do patnje.



Patnja je prvi simptom bolesti koja se zove sebičnost i nepoznavanje sebe, i koji nam jasno ukazuje na potrebu korjenitog preispitivanja našeg identiteta. JER, DO ODREĐENOG STUPNJA, PATNJA JE IZNIMNO KORISNO I NUŽNO STANJE KOJE NAM SLUŽI SAMO DA BI NAS DOVELO DO DUBLJEG RAZUMIJEVANJA – DA JE ONA SAMA PO SEBI U SUŠTINI NEPOTREBNA! Patnja je tek katalizator za sazrijevanje i rađanje suosjećanja u svakome od nas. No, izvan toga, patnja kao cjeloživotno stanje je bolest i pokazatelj da nismo shvatili tko smo uistinu.

Tada shvaćate da u korijenu SVIH PROBLEMA leži čežnja za iscjeljenjem! Sve čezne da bude jedinstveno, cjelovito, prihvaćeno, voljeno. Ali da bismo uopće bili u stanju iscijeliti bilo koga drugoga, svatko od nas mora najprije ozdraviti i iscijeliti samoga sebe u tišini, u neposrednom dodiru sa stvarnošću, sa prirodom, otvarajući se i zamjećujući ljepotu oko sebe i diveći se u tihom oduševljenju veličanstvenosti svega stvorenoga! Neka oduševljenje i zahvalnost očiste vaše biće od svake osude i sukoba.

JER, TKO ĆE DRUGI IKADA BITI U STANJU PREKINUTI ZAČARANI KRUG PATNJE U NAŠEM ŽIVOTU I ŽIVOTU DRUGIH AKO TO NAJPRIJE NE BUDEMO MI SAMI? OD NAS SVE POČINJE.



Jednom kad vi unutar sebe nemate neprijatelja, neprijatelji izvana vas ne mogu istinski povrijediti jer njihovo se neprijateljstvo u dodiru s vama transformira u Ljubav. Njihovo neprijateljstvo u vama ne nailazi na plodno tlo, nema iskre koja bi ga zapalila i dodatno rasplamsala, jer vaša dobrota i prijateljstvo su poput vode koja gasi plamen svake srdžbe. Jer, nitko ne ostaje ravnodušan na ljubaznost, na tu čistu komunikaciju na razini bića koja zaobilazi um i komunicira neposredno iskrenošću i dobrotom. Čak i oni koji imaju izrazito debeli ego oklop, i koji na površini to ne znaju cijeniti, ipak, ni kod njih ona ne prolazi nezapaženo, svatko ju registrira na toj jednoj dubljoj, suštinskoj razini, duboko u njima nešto rezonira sa tom iskrenošću. Ljubav nema neprijatelja!

JEDINO ŠTO JE DOISTA VAŽNO U NAŠEM ŽIVOTU, JEDINA ISTINSKA ODREDNICA PREMA KOJOJ UVIJEK MOŽEMO BITI SIGURNI DA POSTPAMO ISPRAVNO, NAŠ UNUTARNJI KOMPAS ISTINE, JE DA BUDEMO SIGURNI DA U NAŠEM SRCU NE POSTOJI NI NAJMANJA NAMJERA DA SE POVRIJEDI I NANESE BOL BILO KOJEM DRUGOM ŽIVOM BIĆU OKO NAS. TO JE PUT KOJI VODI PREMA TRAJNOM MIRU I OSLOBAĐA OD SVIH UVJETOVANIH ODGOVORNOSTI I OGRANIČENJA. Da ne činimo drugima ono što ne bismo željeli da drugi čine nama. Tada Ljubav postaje jedino mjerilo i zakon našeg života. To je jedina odgovornost koju ikada možemo imati, odgovornost da budemo Ljubav, jer u njoj su već sadržani svi zakoni svemira.

LJUBAV JE JEDINI IZLAZ IZ PAKLA ILUZIJE I ZAČARANOG KRUGA PATNJE!

Promatrajući u tišini bivanja prostor oko sebe, uranjajući u njega cijelim svojim bićem, odjednom mi se otvorio jedan dubok i jasan uvid o samoj prirodi tog prostora koji je posvuda oko nas. Shvatio sam po prvi put jasno koja je prava suština prostora koji u svakodnevnom poimanju doživljavamo kao ništavilo i prazninu, dakle, kao potpuno odsustvo bilo kakvih sadržajnih pojavnih elemenata. Prostor, unatoč tome što u sebi ne sadrži ništa pojavno, odnosno materijalno, nije nipošto prazan. To nije prostor mentalne dosade i ispraznosti koji u nama izaziva nemir i nelagodu. To samo tako djeluje na početku, na površini. Međutim, kad mu se prepustite, kad zaronite dublje, uviđate da je on ispunjen nečime što se, premda nevidljivo, može osjetiti jedino neposredno u bivanju. Prostor je ispunjen ISTINOM koja je cijelo vrijeme prisutna i očigledna u suštini svakog trenutka, ali je tako savršeno prikrivena, suptilna, mirna i tiha da ju je nemoguće detektirati nemirnim umom, nemoguće ju je natjerati ili prevariti da se pokaže ni na koji drugi način osim bezrezervnom iskrenošću i spremnošću da se napusti svako prosuđivanje, svaka ego ideja i podjela, jer se već i pri pojavi najmanjeg tračka osude gubi slatki nektar te neizmjerne blagosti, dobrote, nježnosti i topline i zamjenjuje ga gorka hladnoća unutarnjeg nemira i nespokoja. Kao da nam time govori: ne, to nije put istine, vrati se ponovo u bivanje. Tek tamo, u toj tišini i mirnoći neprosuđivanja spoznajete da je vezivno tkivo prostora LJUBAV. Jer, što bi Ljubav drugo mogla biti?

LJUBAV JE PROSTOR. Postanite svjesni ovoga na trenutak i ostavite mjesta da se ova spoznaja slegne u vama.



LJUBAV JE PROSTOR KOJI OMOGUĆAVA I DAJE SLOBODU SVEMU DA BUDE TO ŠTO JEST! To je vrhunska potvrda i dokaz Ljubavi! Ona je samim time i vrhunska sloboda, jer ona, takva kakva jest, slobodna, dopušta u sebi čak i tako nešto dijametralno suprotno samoj sebi kao što je oduzimanje te iste slobode! Kako paradoksalno, zar ne? Kako potpuno čudno, a opet, nedvojbeno očigledno svakome tko odvoji trenutak da to istinski razmotri i posvijesti neposredno, svježe, bez prosuđivanja. Jer, ako pogledate, prostor ne prosuđuje, ne uspoređuje, ne procjenjuje, on jednostavno jest, vječno tih, vječno miran, nepromjenjiv, takav kakav jest, on daje slobodu svemu da jednostavno bude i da se odigrava u njemu, ali sam nije uznemiren dinamikom tog odigravanja! Naš racionalni um, naš ego, ovo nikako ne može shvatiti jer on se odmah poziva na pravdu i osuđuje Ljubav/Prostor/Slobodu/Bivanje/Boga što dopušta i to da, primjerice, netko sebi uzme za pravo drugome oduzeti tu istu slobodu koja je svima dana jednako ili što dopušta da netko ubije nekog drugog ili čini zlo. Um osuđuje Slobodu/Prostor/Ljubav/ što u sebi nije uključila taj jedan sigurnosni mehanizam od nanošenja boli i činjenja zla, odnosno, sigurnosni protokol koji bi omogućio automatsko sprečavanje svega što nije u skladu s Ljubavlju, Poštenjem, Dobrotom i Istinom! Ali to nije do Prostora, to nije do Ljubavi. Osuda uma u ovom slučaju je jednostavno usmjerena na krivu adresu. Jer um, sam po sebi, ne može nikako shvatiti da je on sam jedini i glavni uzrok sveukupne patnje i zato u svojoj zabludi osudu svaljuje uvijek na nekog drugog. U ovom slučaju na samu slobodu. Ali to što Ljubav dopušta svemu, pa čak i onome što bismo nazvali "zlo" da bude, ne znači da je Ljubav indiferentna ili da joj nije stalo pa da zato ne prosuđuje, nego to jednostavno znači da je ona sama po sebi takva i da drugačija ne može biti! Ljubav jednostavno voli sve i ne prosuđuje ništa! Jer, ako sagledamo sve to u jednom širem kontekstu, uvidjet ćemo da, kad bi postojao takav jedan univerzalni mehanizam koji bi automatski zabranjivao činjenje zla, onda bi cijelo takvo postojanje samo po sebi bilo vrsta univerzalne diktature, a ne sloboda. I u takvom jednom okruženju Ljubav ne bi bila moguća. Jer Ljubav je moguća jedino u slobodi. LJUBAV JE SLOBODA! I tako, dolazimo do jednog naizgled paradoksalnog zaključka da Ljubav, koja je najmoćnija sila u svemiru, i koja je temeljni razlog zbog kojeg sve ovo oko nas postoji je istovremeno APSOLUTNO NEMOĆNA PRED NAŠOM VLASTITOM SLOBODOM! Odnosno, bilo bi preciznije reći da je nemoćna pred našom vlastitom iluzijom o tome tko mi jesmo! Zastanimo na trenutak i posvijestimo ovo u tišini.

Dakle, što sve to znači, što nam sve to govori, zapravo? Do kojeg nas jedinog zaključka dovodi taj očigledni paradoks da sloboda dopušta apsolutno svemu da bude to što god odabere biti i ne upleće se u ništa?

GOVORI NAM DA JE SAMO I ISKLJUČIVO NA NAMA DA U SEBI PREPOZNAMO SLOBODU KAO TEMELJ LJUBAVI KOJA JESMO I DA ŽIVIMO SVOJ ŽIVOT U SKLADU S TOM SPOZNAJOM, A NE PROTIV NJE!

Tajna cijele ove igre života je u tome da ta odluka, to shvaćanje mora doći dobrovoljno, da se mora spontano roditi u svakome od nas kao posljedica našeg neposrednog uvida i iskrenog razumijevanja, a ne nečega što nam je prisilno nametnuto izvana! Zato je sve tako postavljeno, zato je sve dozvoljeno. Shvaćate li o kakvoj je ovdje bezuvjetnoj Ljubavi riječ? Ona nam dopušta da svoju slobodu koristimo kako god odaberemo, ali kada se ta sloboda koristi na štetu nekoga ili nečega drugoga, ona dolazi sa cijenom patnje i unutarnjeg nemira, sve dok sami ne shvatimo da povrjeđivanje bilo koga drugoga ujedno znači i povrjeđivanje nas samih!

Prostor je tu, Ljubav je tu, a ono što mi radimo i način na koji se odnosimo jedni prema drugima je isključivo posljedica našeg znanja ili neznanja o tome tko mi jesmo! Tek kad to istinski shvatimo, postat će nam jasno da je naša ideja o nama kao odvojenima od života i svega ostaloga ona koja uzrokuje svu patnju i koja nanosi bol. Sve dok to ne uvidimo, nastavit ćemo i dalje povrjeđivati sebe i sve oko sebe. STOGA, DA BI IKADA MOGLO BITI ISTINSKE SLOBODE, ONA MORA ZAŽIVJETI PRVENSTVENO U NAMA! Nije važno što drugi rade i kako se drugi ponašaju. Jedino je važno da vi sami, u okvirima svog vlastitog djelokruga budete sigurni da ne činite i ne sudjelujete u ničemu što uzrokuje ili doprinosi patnji drugih živih bića oko vas. Nije važno što drugi ubijaju ljude i životinje, nije važno koliko nepravde ima u svijetu, što drugi oduzimaju slobodu. Da li vi dajete slobodu tamo gdje ju drugi oduzimaju? Jedino je to važno! Vi budite vlastitim primjerom ono što u svom srcu osjećate da je ispravno, bez obzira na sve. Jer, dajući slobodu, mi živimo u miru sa svima. Tada prestajemo uznemiravati mir!



Drugim riječima, KOLIKO MI U SVOM ŽIVOTU DJELUJEMO I ŽIVIMO U SKLADU SA NAČELOM APSOLUTNE SLOBODE, TOLIKO SMO I SAMI SLOBODNI! To je ta unutarnja i jedina istinska sloboda koja vam ni na koji način ne može biti oduzeta, jer vi shvaćate da vi JESTE ta sloboda koja je Ljubav, koja je Prostor! Sloboda koja je slobodna čak i od same ideje o slobodi i tome što ona jest!

APSOLUTNA MOĆ SLOBODE SE OTKRIVA U TRENUTKU KADA SVATKO OD NAS PREPOZNA TAJ PRINCIP SLOBODE KAO SVOJU ISTINSKU PRIRODU! Jer, kada nas dotakne, ta spoznaja nas istog trena onesposobljava da djelujemo protiv te iste slobode. Poslije toga više nikada ne možemo biti u stanju oduzeti ili ograničiti slobodu nikomu i ničemu drugomu. Sloboda tada postaje vrhunski zakon za nas. Ali ne zakon koji nam je netko nametnuo izvana i kojemu se pokoravamo umom, nego zakon koji slijedimo iznutra, srcem. Jedino sloboda oslobađa.

TEK TADA I JEDINO TADA MI SAMI POSTAJEMO TAJ SIGURNOSNI MEHANIZAM U KOJEM SVAKO ZLO PRESTAJE.