današnji sustav

<	ožujak, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

freedomfighter@net.hr

Opis bloga

Živimo u vrlo surovom svijetu punom životne nepravde i nepoštenja. Mislim da je vrijeme da se mnoge stvari promijene, mislim da je došlo vrijeme za novu revoluciju sad, sad dok nam je ostalo još ponešto vremena. Svijet ovakav dugo ne može opstati. Apeliram na sve svjesne ljude dobre volje da se aktiviraju u mijenjanju ovog svijeta. Narode podigni svoj glas, djeca trećeg svijeta te ne čuju. Narode digni ruku na neoliberalizam, čizma oligarha gazi novorođenčad, djecu, mlade, odrasle, starce.
REVOLUCIJA JE JEDINA SOLUCIJA

LIGA NARODA-ZAJEDNICA BLOGERA "LJEVICE"- liganaroda.blog.hr

Linkovi

Marx.org
Anarho-komunistički program
Marxovo shvaćanje revolucije-Milan Kangrga
Dijalektika kapitalizma

blogeri
referendum
quod
replica
nienna
transmet
irak

WORLD PEACE

Jedan od glavnih ciljeva trabao bi biti svijetski mir i blagostanje!
Kako do toga doci?

Novom revolucijom!!!!
Borbom protiv klasa do novog mira u svijetu, borbom protiv vlasti Svjetske vlade do blagostanja u svijetu!

Živjela borba za slobodu!

Smrt KAPITALIZMU! Smrt NEOLIBERALIZMU

Poezija

O podaj mi radnice, zuljnu ruku tu,
da ju stojuci poljubim ja!
Dok znojis se, trgas u poslu svom,
znaj nekom je stalo o da.
Obecat ce mnogi, lazi i raj,
al lupih ja sakom o stol!
Dok zivim ja necu dozvoliti,
da radike gaze svi.
Nebojte se radnici, ustajte sad,
jer vama je kucnuo cas!
Da zajedno za pravdu borimo se,
i dostojanstvo si vratimo mi!
I necemo vise, tad strahovati,
da nece nam place isplacivati.
Jer svoj trud koji dajemo mi,
naucit ce se cijeniti!
Nebojte se svoja, prava traziti,
jer sloboda je vasa znajte to svi!
U ime boga i ljubavi,
na dostojni zivot imamo pravo svi!

utvara iz pakla

Vjetar

Puše vjetar jedan,
U njem će bijedan
Života naći spas,
Došao je taj čas.

S njim teška borba
Zla sva protiv dobra,
Ali odnjet će brane,
Donjet bolje dane

Ko protiv njeg boj bije
Taj ruku zla mije.
Velik je vjetar taj
Ne vidi mu se kraj.

freedomfighter

Nakon punih deset godina rehabilitacije
Punih deset godina vaše demokracije
napokon ste shvatili da ovdje nešto ne valja
preskupo smo platili ovu hrpu prevara
jasno nije naša greška
što nam je sudbina teška
nismo svi pijuni vlasti
nadajmo se da će pasti

od svih pustih obećanja
vladajućih harlekina
došlo je do nekih pogoršanja
u građanskim redovima
zašto vlada centralizam,
droga, cuga, kurve i glupost
i zašto je naš realizam
to što život nema vrijednost
jasno nije naša greška
što nam je sudbina teška
nismo svi pijuni vlasti
nadajmo se da će pasti

i što nam više duša plače
to nas oni jače tlače
neka, to je svijetlo doba
put do masovnoga groba
ipak zatvaramo oči
nadamo se to će proći
ali je stvarnost jedna druga
stvarnost gora nego

i što nam više duša plače
to nas oni jače tlače
neka, to je svijetlo doba
put do masovnoga groba
ipak zatvaramo oči
nadamo se to će proći
ali je stvarnost jedna druga
stvarnost ova

jasno nije naša greška
što nam je sudbina teška
nismo svi pijuni vlasti
nadajmo se da će pasti

jasno nije naša greška
što nam je sudbina teška
nismo svi pijuni vlasti
nadajmo se da će pasti

15.03.2005., utorak

Kapitalizam živi od profita i živi za profit. Osnovno načelo kapitalizma je eksploatacija. Eksploatacija svih resursa je u njegovoj srži, kako eksploatacija radničke klase kao neograničenog resursa za stvaranje profita tako i eksploatiranje prirode i njenih ograničenih resursa koji rapidno nestaju sa lica Zemlje. Radnici su tu kako bi se iz njih izvuklo što je više moguće dobara, a zatim bivaju lako zamjenjeni drugima, oni su samo potrošna roba koja je u svojoj biti nepotrošiva. Dok god bude ljudi biti će i radnika, dok god bude radnika biti će i robova, dok god bude robova biti će i ovakvog patogenog ekonomsko-socijalnog sustava u kojem danas živimo.
Dominacija je vrlo bitna nit koja tka ovakav sustav. Potreba jednog pojedinca da ovlada drugim jasno se očituje u svim sferama društva. Gdje god da se okrenemo postoje vladajući i podređeni, počevši od patrijarhalnih odnosa u obitelji, jasno odredene hijerahijske stukture u poduzeću, vjere i odnosa Bog-čovjek, pa sve do odnosa Države-građanin. U svim tim odnosima jasno je da postoji ograničenje slobode razvitka i samoodredenja pojedinaca kao osobe. Tu slobodu guši kako vlast jednog pojedinca nad drugim tako i vlast odredenih struktura nad drugom strukturom. Autoritet uziman bez potrebne doze kritičnosti odnosno autoritet shvaćen kao nepogrešiv prijetnja je sam po sebi.
Organizacija u obitelji u kojoj otac osnosno roditelji imaju jedinu riječ opasna je za razvitak djeteta. Dijete koje je naučilo slušati i u potpunosti provoditi zapovijedi svojih roditelja neće se razviti u normalnu osobu. Dijete koje je od malih nogu učilo biti poslušno i nekritično naučeno je na takav sustav u kojem je netko gore, a netko ispod. Za života ono će se razviti ili u osobu koja će vladati ili u osobu kojom će vladati. Ono je uhodano u takav sustav u kojem je ili pasivni podanik ili aktivni vladar i naravno ako mu to mogućnosti dopuštaju ono odabire potonje. U sustavu u kojem neide drugačije on će radje naravno nametnuti svoju riječ drugom, ali ako nemože nametnut svoju riječ on će bez imalo problema prihvatiti tuđu i bit će vjerni pasivni podanik svojem vladaru. Ono je od početka života spremano za takvu podjelu u društvu, a kad ono odraste jedino šta će moć naučit svoju djecu biti će ono šta su njega naučili njegovi roditelji.
Hijerahijske strukture u poduzećima su isto indikativne za problem dominacije. Poznato je da uvijek postoje direktor i radnik, uvijek netko postoji netko tko upravlja i netko to biva upravljanim. Problem je u tome što je sad razlika između to dvoje porasla u nedogled. Jasno je da nisu svi nemogu biti na istoj razini obrazovanja i sposobnosti, ali razlika u primanjima radnika i direktora je enormna. Više ne postoji srednja klasa i postoje samo dvije vrste zaposlenika. Prvi su oni na vrhu koji upravljaju poduzećem i radnicima i oni koji su na dnu i rade za one na vrhu. Nema više srednje klase u kojoj su svi bili donekle jednaki, postoje samo pretili i gladni, bogati i siromašni. Na vrhu poduzeća je direktor koji samo upravlja njime i provodi želje i zamisli dioničara u stvarnost. Jedini interes dioničara je dividenda, a svi znamo odkud dolazi dividenda. Dividenda dolazi iz profita kojeg je stvorilo to poduzeće i biva ravnopravno podijeljena svim dioničarima. Kako povećati profit? To je pitanje koje si postavljaju dioničari odnosno direktori koji rade za njih. Jedini način na koji se može povećati profitabilnost tvrtke je smanjiti dio kolača koji uzimaju radnici. To se postiže ili smanjivanjem viška zaposlenih ili smanjenjem plaća većini zaposlenih, a najčešće kombinacijom tih dvaju rješenja. Logično je da ako se smanje davanja radnicima ostaje više novaca za vlasnika i upravitelja. Upravitelj tj. direktor ne ostaje bez svog djela kolača već biva obilato nagrađen za svoje uspješno upravljanje radnicima i stvaranje profita. Dominacija direktora nad svojim zaposlenicima istovjetna je dominaciji vlasnika nad svojim direktorom. Direktor će lako naći nove zaposlenike odnosno novu radnu snagu, a to isto vrijedi za vlasnika koji će nezadovoljan radom direktora u njegovom poduzeću lako pronaći drugog čovjeka koji će bolje raditi taj posao. Moglo bi se to reći i ovako, čim bolje direktor iskoristi svoje radnike to će vlasnik bolje iskoristiti te radnike. Direktor je tu samo kao produžena ruka dioničara. Koja je razlika u bogatstvu dioničara i direktora? Naravno, to ovisi o svakoj poduzeću posebno, ali u pravilu to biva ovako. Direktor odnosno namjesnik vlasnika je tu samo kako bi radio za vlasnika i vlasniku donio što više novaca. Za uspješan rad on će biti nagrađen, ali ta nagrada će biti samo mrvica u kolaču vlasnika. Vlasnik u pravilu uzima većinu dobara iz poduzeća, ostatak ostaje njegovom vjernom namjesniku, a gotovo ništa dobiva običan radnik. Običan radnik neće se buniti i tražiti pravednu plaću jer je zadovoljniji time što ima nego burzom rada. Svijestan je da ako zatraži svoja legitimna prava za realnim cijenjenjem svog rada, dobit će otkaz i bt će lako zamijenjen drgim radnikom koji je jedva čekao to njegovo mjesto. Između nezaposlenosti i posla uz svu potlačenost on odabire rad jer će mu taj rad omogućiti da preživi bar neko vrijeme. Posao u kojem je on praktički rob svog vlasnika nema alternative i zato pristaje biti poslušan. Pasivnost koja mu omogućuje borbu za opstanak on prihvaća. Dominacija vlasnika i direktora u njegovoj službi ne nailazi na otpor i biva šutke prihvaćena. Radnik zna da mora raditi kako bi prehranio sebe i svoju porodicu. Nehumani uvjeti rada i ponižavajuće vrednovanje istog manji su problem od ostanka bez posla i prijetnje koju nezaposlenost predstavlja. Nezaposleni radnik dobiva mizernu pomoć od države dostatnu samo za koricu kruha. Gubitak posla odnosno gubitak prihoda dostatnih za život usko je povezan s ostalim pojavama kao što su gubitak stana i gubitak zdravstvene zaštite iz kojih se definira siromaštvo. Radnik nema izbora i on će naravno služiti svog gospodara znajući da mu ništa drugo ne preostaje.
Vjera je itekako bitna za uočavanje problema sustava u kojem živimo koji je protkan dominacijom jednog nad drugim. Spoznaja da je bog iznad svih i da on vlada svakim čovjekom i svačijom sudbinom igra jako važnu ulogu. Čovijek koji prihvaća tu ideju nema problema s percipiranjem današnjice. Vjerski sustav u kojem je on samo jedna niža vrsta bića, a iznad njega je bog daje mu sve odgovore na pitanja koja si postavlja. Čovijek koji je religiozan zadovoljan je svojim životom kakav god on bio vjerujući da iza toga dolazi nešto bolje. Živeći svoj mali život i čineći dobro za vrijeme njega on će biti nagrađen od boga koji će mu podariti sve blagodati i svu sreću svijeta koju on nije imao za života, iza smrti dolazi bolje vrijeme, a sva patnja koja ga je pratila tijekom života nestaje. Problem je u tome šta taj čovijek vjeruje da je tako kako je bog odredio i da tako mora biti, svi problemi koji ga muče su samo ovozemaljski i oni će proć kad on umre. To nam nužno sugerira kako je čovijek u ovom zemaljskom životu nemoćan i kako je tu samo da bi što bolje odradio taj svoj kratak život, živio pošteno taj svoj život vjerujući i nadajući se boljem. Čovijek se zadovoljava time šta ima odnosno nema pod pretpostavkom da su čudni putevi božji. Siromaštvo odnosno nepravda ga ne muče i vjeruje da nije u njegovoj moći da išta promijeni jer će bog sam kaznit zle, a nagradit dobre. Pasivnost koju vjera propagira je krucijalna za shvaćanje stanja u svijetu. Shvaćanje da je bog iznad čovijeka i da čovijek nemože ništa promijenit u božjem planu igra bitnu ulogu u podvrgavanju mase vladavini manjine. Masi naučenoj da je bezvrijedna u odnosu na boga neće biti problem prihvatit dominaciju nad njom. Vjerujući da je tako bog odredio masa rado prihvaća svog vladara koji je svaćan na isti način kao što je svaćan bog, kao viši oblik života čijoj moći nema kraja. Oni su bezvrijedni u odnosu na svog boga i to nikako nemogu promijeniti .

- 14:31 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>