Odgovor je vrlo jednostavan. Upisom u svoje poslovne knjige.

Kada dođete po kredit od npr. 500.000 kn banka vam ga odobri i doslovno STVORI novih 500.000 kn koje prije nisu postojale. Novi novac nastaje vašim zaduživanjem.

Tko onda ograničava koliko će banke stvoriti novaca? Centralna banka. U Hrvatskoj je to Hrvatska narodna banka - HNB.

Ako u banku stavite npr. 10.000 kn što mislite koliko banka može izdati novih kredita? Nekoliko puta VIŠE! Kako? Tako što npr. od 10.000 kn uloženih prvi put odobri 9.000 kn kredita, zatim taj novac ponovo završi u banci i onda odobri 8100 kn kredita itd. itd. Ovisno o obveznoj rezervi i likvidnosti taj novac se može višestruko umnožiti.

Nekada davno papirnati novac je bio samo zamjena za stvarno zlato no ubrzo su shvatili da im je potrebno više novaca nego što imaju zlata i onda su jednostavno počeli izdavati više novaca. Sve je u redu ukoliko se nikada ne dogodi da svi žele svoj novac istovremeno.

Čak i danas vrlo je malo stvarnog novca (efektivnog) u obliku novčanica i kovanica. Većina postoji samo u računalu (poslovnim knjigama)

Evo linka na jedan jako zanimljiv crtić koji sve ovo vrlo jednostavno objašnjava (ne engleskom je) Što je novac, od kuda nastaje?

Cijeli tekst:
Kako banke stvaraju novac

Nedavno ste se "žalili" zašto ne pričam o domaćim uspješnim internet poduzetnicima već o curi od 17 godina iz Amerike. I baš danas mi je došla ova priča o Kristijanu koji je sa 20 godina već postao financijski slobodan i mogu reći milijunaš (iako se javno ne zna točan iznos). Uživajte u ovoj domaćoj priči o uspjehu:

"Kristijan Iličić, student druge godine zagrebačkog Tehničkog veleučilišta jedan je od rijetih i zasigurno najmlađi hrvatski internet poduzetnik koji je vlastitim online projektom, tek "na pragu odrastanja" uspio osigurati si egzistenciju, ali i mnogo više od toga.
Kristijan, inače dečko iz zagrebačke Dubrave, je naime, upravo prodao 90% udjela u svome uspješnom internetskom poduhvatu CROPORTAL.NET i na taj je način, isključivo vlastitim zaslugama, stekao zavidan imetak, posebice ukoliko se uzme u obzir njegova životna dob. Time nam je, ovaj pristupačan i neposredan momak, dao odličan povod za razgovor i podrobniji izvještaj još jedne u nizu priča o uspjehu ostvarenom na hrvatskom internetskom prostoru.

Zbog sklopljenog ugovora, cijenu i ostale detalje ovog poslovnog sporazuma Kristijan nam nije smio otkriti no radi se zasigurno o njegovom "ugovoru života", a s iznosom koji mu je Adria Media Zagreb platila kao i s ostalim uvjetima, uvjerava nas, "više je nego zadovoljan".

Tvrtka Adria Media, jedna je od najvećih medijskih kuća u Hrvatskoj , članica grupacije Adria Media Holding i izdavač 16 dobro znanih tiskanih izdanja poput časopisa Klik, Elle, National Geographic, Story, Stars... Preuzimanje CroPortal.net-a početni je korak ekspanizije ove medijske grupacije, s tržišta tiskovina na online scenu. Tako se na hrvatskom web obzoru sve jasnije nazire i zaoštrava rat za posjetitelje i oglašivače između velikih medijskih grupacija koje uviđaju značaj i korist od prisutnosti na webu i samu snagu Interneta kao medija. Širenjem svog poslovanja na online medije, često profitiraju pojedinci, Internet poduzetnici, mahom mlađi ljudi koji su svoje uspješne, entuzijastičke, projekte uspjeli financijski oploditi što se napokon potvrđuje i u našim krajevima. CroPortal Kristijana Iličića, prema posljednjim provedenim istraživanjima posjećenosti internetskih medija, najrelevantnijim do sada, provedenima u sklopu hrvatskog Gemius projekta probio se među 10 najposjećenijih hrvatskih internet portala. Tako su se iza Croportala našli mnogi renomirani mediji poput stranica Bug.hr, Nacional.hr, 24sata.hr itd.

Kristijan je kao jedini vlasnik ovog projekta bio idealna meta Adria Medije s obzirom da su sve ostale Top10 stranice na Gemiusovoj listi već bile u vlasništvu ostalih medijskih grupacija. On si je osim vrlo respektabilnog novčanog iznosa priskrbio i radno mjesto voditelja projekta na razvoju novog, osuvremenjenog CroPortala koji se namjerava nametnuti još kvalitetnijim sadržajem, marketingom i logistikom osiguranom od strane iskusne, uigrane ekipe profesionalaca Adria medije i na taj način izbiti među veliku petorku hrvatskog weba. Velika baza korisnika i iznimno visoka posjećenost ovog internetskog medija garantiraju s druge strane kupcu relativno brzu isplativost ulaganja i stabilnan temelj na kojem može graditi daljnji rast posjećenosti, a s time i prihoda.

Croportal.net nastao je prije 4 godine vođen idejom i željom šesnaestogodišnjaka da oformi mjesto na internetu gdje će moći razmjenjivati zabavne sadržaje, iskustva s vršnjacima i školskim kolegama te komunicirati sa što širom zajednicom posjetitelja. Entuzijazam i upornost, popraćeni s nekoliko marketinških trikova, doveli su do značajnog rasta ove zajednice. Uz pomoć tvrke
Shatztech razvijen je i prvi ozbiljniji web portal koji je jedno vrijeme konkurirao tada već velikim igračima poput portala net.hr, tportal.hr ili index.hr... S naglim rastom posjeta, tvrtka Plus hosting CroPortalu je otkazala sponzorstvo smještaja stranica uz obrazloženje da im troši previše resursa. Slijedila je dvomjesečna stanka u radu portala tijekom koje je Iličić nastojao naći nove partnere. U tom trenutku velikodušno mu u pomoć priskače Krešimir Drvar iz tvrtke Posluh i svojim sponzorskim hosting paketom oživljuje ovu mnogobrojnu online zajednicu, koja od tada djeluje isključivo kao internetski forum.

Uz održavanje portala, Iličić je paralelno završio i tehničku školu Ruđer Bošković u Zagrebu te studira računarstvo na zagrebačkom TVZ-u. Prve značajnije prihode počeo je ostvarivati dolaskom popularnog Google AdSense oglašivačkog programa, a nakon dobrih rezultata ostvarenih u Gemiusovom istraživanju javljaju mu se i pojedinačni oglašivači i tvrtke poput Sony Ericssona, Axe-a itd. Ta mu je zarada omogućila i kupnju prvog vlastitog servera na kojem se i trenutno 'vrti' isključivo CroPortal. Ponuda za preuzimanjem i odličan ugovor primorali su ga na prodaju portala s kojim se kako kaže "emotivno vezao" no tješi ga i činjenica da ostaje na čelu njegovog daljnjeg razvoja. Unatoč ovom velikom uspjehu, Kristijan ni u jednom trenutku nije doveo u pitanje budućnost svog daljnjeg obrazovanja te si je kao jedan od budućih ciljeva zadao i uspješno okončanje studija.

Dio netom stečenog novca Iličić je kao i dobar dio Hrvata uložio upravo u dionice, razmišlja i o ulaganju u nekretnine, a dio je namjenio i razvoju očevog obiteljskog biznisa.

Iako navodi da će se pojedinci sve teže uspjeti probijati pored prisutnih velikih grupacija na internetskoj sceni, Kristijan vjeruje da ima još mnogo prostora za razvoj novih hrvatskih internetskih projekata i da nadolazeći online poduzetnici uz dosta ustrajnosti i truda mogu otrgnuti dio sve većeg online marketinškog kolača. On se, kako kaže, sada u potpunosti posvećuje razvoju nove generacije CroPortala i čvrsto vjeruje u nove uspjehe tog projekta. "

Autor: Josip Filipović


Zahvaljujem Josipu na ovom inspirativnom tekstu. Činjenica je da se na internetu može zaraditi veliki novac s relativno malo ulaganja i zato krenite :)

Dakle ja sam odavno odustao od toga jer su iznosi koje bih uštedio bili vrlo mali i onda bi se pojavila neka hitna situacija i novac bi se potrošio. Ponekad bih kupovao 10 EUR ili slično i dalje štedio kovanice dok se ne sakupi za sljedećih deset. Ukratko odustao sam od takvog načina štednje dok mi kolegica nije otvorila oči.

Ona štedi kovanice, ali samo one od 5 kn (medeke). Ništa posebno znam dosta ljudi koji rade isto. Međutim ona ih ne štedi u kasici nego u plastičnoj bocu od 1,5 litre!!! Kada to napunite imat ćete oko 10.000 kn što je sasvim dovoljno za ljetovanje ili nešto značajnije. Zato uzmite bocu malo negdje na vrhu nožem razrežite (ne na čepu) da možete ubaciti kovanicu i krenite sa štenjom u boci.

Ako ste otvorili firmu tijekom 2007 i počeli raditi (imate prometa po žiro računu) velike su šanse da vas nazovu iz porezne uprave i dogovore posjetu. Nemojte se odmah preplašiti. Oni će samo htjeti doći u vaš prostor (inzistiraju na dolasku kod vas da vide gdje je tvrtka) i dati vam jedan obrazac da ga potpišete. Na njemu će ispuniti neke općenite podatke o vama i tvrtki poput većinskog vlasnika, tko vam vodi računovodstvo, imate li svoj prostor ili iznajmljujete (traže ugovor o najmu i ugovor s računovodstvom) i još par sitnica. Ništa strašno.

Moram priznati da mi se sviđa što izlaze na teren i posjećuju mlade tvrtke te ih odmah upoznaju sa stvarima koje moraju imati. Bilo bi idealno da nakon godinu dana dođe i porezni nadzor sa savjetodavnom (a ne kaznenom) funkcijom koji bi pregledao knjige i upozorio poduzetnike početnike na greške. Ukoliko se nakon toga greške ponavljaju opalio bih kaznu. Porezna uprava bi trebala biti na strani poduzetnika jer od njih živi (od poreza ne od kazni koje im opale) i zajedno bi trebali raditi protiv onih koji krše zakone.

O financijskoj slobodi: trenutak kada prestanete razmišljati o novcu vrijedi tog truda.

Da bi firma postala uspješna, već u samom razvoju morate se odreći vlasništva nad njom i svi koji sudjeluju u njezinom radu moraju biti maksimalno motivirani u tome.

Kada sam nakon godinu dana shvatio da je bitnije posvetiti se povećanju prodaje, a ne traženju načina da se smanje troškovi i porez, tvrtka je počelo napredovati ogromnim koracima.

Mlada osoba treba težiti otvaranju svojeg privatnog biznisa i to što prije.

Što se tiče tipa biznisa, nije važno u kojoj je grani, bitno je samo jedno - može li se biznis širiti?

Najvažniji savjet za mlade poduzetnike je da nikad ne odustanete.

Neprohodna birokracija, sporo sudstvo, prevelika konkurencija, loša država i sl. samo su isprike za lijene.

Ove rečenice su samo brzi i kratki izbor iz intervjua s gosp. Prpićem, bivšim vlasnikom HGspota koji je prodajom tvrtke postao financijski slobodan. Uživajte u cijelom intervjuu.

Zašto je to tako ne znam, ali znam da je tako:) Ljudi koji su brzi (ne brzopleti) i od akcije uspjevaju zaraditi puno više novaca. Ne samo zato što i obave više posla u isto vrijeme već zato što im nekako sve ide od ruke. Ne razmišljaju 100 godina oko neke sitnice, donose odluke čak i ako su krive ipak nešto nauče iz njih i odmah kreću dalje i rade i rade i rade. Ne otežu sa zadacima već se bacaju na njih i melju ih. Dakle nije dovoljna samo akcija već i BRZA akcija.

Jeste li brzi?
Koliko vremena provodite razmišljajući što ćete danas jesti?
Koliko vam vremena treba da se pokrenete i završite zadatak koji stoji pred nosom?
Ostavljate li "za sutra" apsolutno sve što možete ostaviti? I za prekosutra i za sljedeći tjedan, za ponedjeljak?
Jeste li slučajno vaga po horoskopu? (bez uvrede, samo pitam :) )
Jesu li vam već "ukrali" 10 odličnih ideja koje niste stigli realizirati? Znam da jesu.

Osim toga ukoliko odgađate s vremenom gubite entuzijazam, a bez toga nema upsjeha i zadovoljstva.

Ne mogu izdržati a da još i ovo ne podjelim s vama (od Robert Ringera):
"Ne samo da novac voli brzinu to vrijedi i za ostale apsekte života. Uspjeh voli brzinu:

Ukoliko želite kupiti karte za najbolja mjesta na utakmici morate doći prvi. Karte vole brzinu.

Ukoliko želite bolji posao za koji je upravo izašao oglas budite tamo prvi. Posao voli brzinu.

Ukoliko želite osvojiti ljubav svog života, osvojite ju prvi. I oni(e) vole brzinu.

Ukoliko želite kupiti nekretninu koja se tek pojavila na tržištu, dođite prvi. Nekretnine vole brzinu

i tako dalje i tako dalje. Ne sjećam se da sam ikada uspio u nečemu zato što sam došao zadnji.

Pa zašto "uspjeh voli brzinu"? Odgovor je u rječniku. Akcija je uzrok promjene. Koji god rezultat želite to je promjena u odnosu na ono što imate sada."

Znači morate poduzeti akciju i što je prije poduzmete to bolje. Želite više novaca? Počnite ga danas zarađivati, ne sutra ne prekosutra već DANAS. Vrijeme je jedini resurs kojeg svakog dana imamo sve manje. Da, lijepo je biti oprezan i ne se zaletavati ko muha bez glave, ali oni koji vam to govore ili nisu uspjeli u tome što pokušavate ili vas samo žele obeshrabriti. Što prije pogriješite u nečemu to ćete prije naučiti raditi to kako treba. Čak i loše odluke su puno bolje od čekanja i razmišljanja. Naravno važno je da pogreške ne budu fatalne (kriminal, droga, jurnjava brzim automobilom i sl.)

Davno sam napisao tekst o tome kako je akcija najvažnija. Sada bih dodao još i BRZA akcija je najvažnija

Evo još odličnihtekstova na ovu temu:
Rober Ringer - Success loves speed (malo skrolajte niže) Btw. Robert je jedan fenomenalan tip kojeg preporučam da posjetite i pročitate apsolutno SVE što je ikada napisao (a napisao je dosta) www.robertringer.com malo surfajući ili ako se pretplatite na njegov besplatni newsletter trebali bi pronaći i njegovu knjigu u pdf-u: To Be or Not to Be Intimidated - knjiga je obavezno štivo za sve koji se žele baviti kupoprodajom nekretnina.

Bob Bly (iz ETR-a) - The Best Business Advice You’ll Ever Get - tko se još nije registirao na besplatni newsletter Early to Rise neka to odmah učini (želite više novca zar ne?) www.earlytorise.com

Terry Brock - Money loves speed

Opet me neki (koji su valjda tek došli na blog i nemaju pojma o meni) proglašavaju bolesnim, govore mi kako novac nije smisao života (ha ha ha - dobro jutro dečki) kako će cura koja zarađuje 70 soma dolara mjesečno biti nesretna jer «što više imaš to manje JESI (?)» i na neki način imam osjećaj da me ne razumiju. Kako je svaka diskusija dobrodošla ajmo malo popričati o stvarima iz naslova. Nije li vam palo na pamet do cura više IMA zato jer više JE? Vidite smisao ovog bloga je upravo promijeniti mišljenje o novcu i bogatašima. Bogati ljudi su u pravilu dobri ljudi. Bogatstvo je samo nagrada/posljedica za one koji više jesu.

Cura koja zarađuje toliki novac je PUNOOOO manje opterećena novcem i vezana za njega od svih vas «skromnih» i «jednostavnih» duhovnjaka i vjernika. Očigledno uopće niste pročitali intervju s njom (možda ne znate engleski) Ona nije krenula s idejom: idem namlatiti pare. Naprotiv krenula je s idejom: idem stvoriti nešto lijepo i korisno i to je napravila. To je bio njezin hobi. NOVAC JE SAMO NAGRADA ZA NJEN TRUD. Kada vi stvorite nešto lijepo i korisno za druge ljude kada prestanete MISLITI samo na sebe možda ćete i vi zaraditi koju kunu. Dakle postupak je sljedeći: biti, raditi, imati. Cura je bila odlična osoba, odlično je radila i sada odlično zarađuje. Kužite? Tko ste vi da tvrdite kako ona sada manje jest jer ima više novaca odnosno dobila je nagradu za svoj trud? Je li Bog siromašan ili bogat? Zašto bi Bog (naš otac) želio da mi budemo siromašni?

Novac i/ili duhovnost (religioznost)
Kao prvo svi ljudi koje ja osobno znam i koji imaju dosta novaca su: zahvalni, ponizni, ne razbacuju se novcem, ne hvale se njime, ne kupuju skupe stvari kako bi ih drugima nabijali na nos itd. itd. S druge strane ljudi koji nemaju novca su češće zavidni i zli i stalno pričaju PROTIV ovih koji imaju novaca čak i češće kupuju skupe stvari (mobitele, aute i sl.) Zanimljivo, zar ne? Još nisam čuo izjave bogataša tipa Bill Gates ili Warren Buffet kako pričaju loše o siromašnim ljudima. Naprotiv daju velike donacije i pokušavaju ovaj svijet učiniti boljim mjestom za život.

Što rade siromašni ljudi?
Kukaju i ljute se na bogataše umjesto da se pokrenu. Misle da im je netko zagorčao život. Stalno pronalaze nove izgovore i teorije zavjere koje ih navodno onemogućavaju da uspiju u životu. Jednom riječju: seru. Eto rekao sam što mislim :) Na stranu oni siromasi koji su rođeni u pustinji i koji možda zaista trebnutno nemaju perspektivu. Govorim o ovima koji mogu surfati po internetu. Ja nisam bogat niti sam siromašan. Uvijek sam imao hrane i krov nad glavom i to je to.

Dakle ukoliko želite imati više novaca:
- ne morate nikoga prevariti i postati nemoralna osoba
- nećete postati loša osoba ako želite imati više novaca
- novac ne kvari ljude – samo oni pokvareni lakše dolaze do izražaja kada imaju novac
- novac je posljedica vaših dobrih djela i što ga više imate znači da pomažete više ljudima
- svijet je dovoljno velik za sve
- biti – raditi - imati Prvo budite bolja osoba, zatim više radite i imat ćete više (novaca) problem su oni koji samo žele imati pod svaku cijenu.
- Bogati ljudi su dobri ljudi (naravno iznimka su pojedinci iz naše privatizacije, mafijaši, lopovi itd.)
- Novac nije «one ring» iz LOTR-a koji ne može biti upotrijebljen za dobre stvari:)
- Novcem možete uljepšati svoj život, svoje obitelji i svih koje poznajete.
- Novcem možete svijet učiniti boljim mjestom.
-

Ima li zločestih i bezobraznih bogataša? Ima isto kao što ima bezobraznih, zavidnih i zlih siromaha. Točka.

Ajmo malo u religijske vode
Ukoliko izbacimo scijentologiju, ne znam niti za jednu religiju čije su glavne vrijednosti što veće stjecanje materijalnog oblja i bogatstva. Sve one govore o onom svijetu i kraljevstvu božjem, a ovaj svijet i život smatraju privremenim. Čemu onda gomilati ovdje kuće i aute kada ćemo ionako umrijeti goli i bosi i otići odavde. Ionako ništa ne možeš ponijeti sa sobom, zare ne? AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA! Krivi odgovor. Kako ništa ne možeš ponijeti sa sobom? Ako prihvatimo da postoji duša odnosno nešto što nadživi tijelo onda nije svejedno koja smo iskustva stekli u ovom živou i kakva smo osoba postali. Ja tvrdim da osoba koja je stvorla novu vrijednost i tijekom tog procesa stekla bogatstvo da je takva osoba puno više napravila na sebi i svom putovanju, pomogla ljudima oko sebe, proživjela ovaj život kao fenomenalnu avanturu, upoznala svijet i da je napredovala za razliku od one osoba koja je život provela u svoja 4 zida, radeći od 8-16 i ostatak prosjedila ispred TV-a. Ne kažem da svima bogatstvo mora biti cilj ili želja, ali ako nekome jest to NIJE LOŠA ŽELJA niti je zato ta osoba lošija. Kao što nije loše postati slikar, pjesnik, umjetnik, pisac, glumac, itd. i svi oni mogu postati bogati. Tko to zamjera J. K. Rowling (spisateljici Harry Pottera) zato što je postala bogata? Žena je uljepšala i obogatila živote milijune djece i odraslih. No neki zavidni ljudi će reći kako je te priča bezveze kako je to od sotone da kvari djecu, bla. bla. Pa zaboga dajte ljudima slobodu da biraju život kakav žele. Ne žele svi biti muslimani, ne žele svi biti katolici, Jehovini svjedoci ili Hare Krišnijevci. Pomirite se s time već jednom :) Sada dolazimo do sljedeće teme:

Je li današnje društvo normalno i poželjno?
Ja ne znam kako vi zamišljate idealan život na ovom planetu. Je li to nešto tipa Jehovinih svjedoka s kućicama u cvijeću ili je to neki život nalik Star Treku. Činjenica je da se zemlja zagađuje, ali je činjenica i da se jako puno radi na smanjenju tog istog zagađenja. Činjenica je da neki rade za šaku riže, ali je činjenica da bi inače umrli od gladi jer da imaju bolju alternativu ne bi radili za šaku riže. Činjenica je da bogatstvo nije pravilno raspoređeno – nikad neće ni biti jer će uvijek neki ljudi biti bolji i sposobniji od ostalih. Činjenica je kako mnogi novac smatraju Bogom i najvećom vrijednošću u životu – činjenica je da su takve osobe bolesne i žao mi ih je. Činjenica je da bi ovaj svijet mogao biti puno bolji i pravedniji, ali za to prvo ljudi moraju postati takvi. Dakle krenite od sebe. Nemojte krasti muziku i igrice, plaćajte porez, nemojte raditi na crno, učite, radite na sebi, pomažite drugima itd. Moja najveća vrijednost je ljubav, zatim zdravlje, itd. itd., i onda negdje dolazi i novac.

Što Bog želi? Tko mu je draži?
Bogu je to totalno svejedno. Koliko se sjećam iz Biblije kralj Solomon je bio ok, a bio je bogat. Zaboga pa bio je kralj. Za Muhameda ne znam, ali nekako sumnjam da je baš bio siromah. Svećenici bi trebali biti siromašni, ali Crkva i Vatikan su puni para. No nećemo o njima jer njih novac ne može pokvariti, ajmo malo pričati o nama, običnim ljudima. Kakav život vi želite. Siromašan ili bogat? Ja sam više za jednostavnost i skromnost samo to funkcionira u selima u Indiji gdje imaju kućicu od gline pokrivenu lišćem, a iza kuće jezero, ali ne tu u Zagrebu. Ovdje vam treba auto, odjeća, mobitel itd. itd.

Dakle ako hoćete isfuravati neku odvojenost i asketizam onda pakirajte kofere i pravac pustinja. Posjetite puteve Mojsija, Muhameda, Isusa i uživajte u noćnom nebu pustinje. Ako ipak iz nekog razloga niste toliko posvećeni Bogu i traženju istine već želite ponekad pogledati TV ili otići u kino onda će vam trebati novac. Da taj «prljavi» «zločesti» novac oko kojeg sve sve vrti (zapravo se sve vrti oko sexa, ali to je druga priča). A ako vam treba novac onda malo bacite pogled na ovaj blog jer težak rad od jutra do sutra nije jedini način da zaradite koju kunu više. Onaj koji radi za šaku riže misli da mora duplo više raditi da bi zaradio dvije šake riže, ali vrijeme je ograničeno i ne trebamo cijeli život trošiti na puko preživljavanje. Zato pišem ovaj blog. Novac nam treba, ali ima i drugih puno važnijih stvari u životu. No da bismo došli do njih prvo moramo riješiti hranu i krov nad glavom. Nema duhovnosti dok nas boli trbuh.

Bog želi da se vratimo njemu, a ako smo previše vezani za ovaj svijet (za tijelo, za materijalno) onda to nećemo moći. Zbog toga u svetim spisima nalazimo na toliko poruka i uputstava kako bogatsvo nije smisao jer su ljudi i prije tisuće godina bili isti kao i danas i htjeli su uživati u materijalnim dobrima. Pohlepa za novcem je uzrok zla i to nije dobro. No oni koji imaju novaca nisu nužno pohlepni dok su oni koji ga nemaju često puno škrtiji i pohlepniji. Bogu je svejedno imamo li mi novaca ili ne. Njemu je važno kakve smo osobe, a novac s time nema veze.

Pogledajmo malo povijest. Kada i gdje su postignuuta najveća dostignuća u umjetnosti, znanosti, otkrićima? U bogatim društvima. Bogatstvo omogućava napredak čovječanstva. Razumijem da se nekima ovaj napredak ne sviđa i da bi radije živjeli u šumi ili pećini u skladu s prirodom, ali uvijek imate izbor. Još uvijek je veći dio planete nenaseljen i slobodno spakirajte kofere i pronađite svoj kutak. Amiši bi mogli biti dobar izbor. Ne koriste struju, sve rade ručno i uživaju u životu. Slobodno napišite vaša razmišljanja na ovu temu.

Svaki put mi trebaju škare ili nož da ju otvorim :)

Tko je Ashley Qualls? To je vlasnica domene Whateverlife.com. Cura radi predloške za myspace za druge cure. Pa što onda? Pa ništa osim što zarađuje cca 70.000$ mjesečno! Ima 7 mln posjetitelja i 60 mln učitavanja stranica mjesečno te je odbila prodaju svojih stranica za 1,5 mln $. Kaže stvorila sam to od nule i želim vidjeti dokle ću dogurati. Cura je mrak.

Prema Quantcast, Whateverlife.com je na broju 349 od 20 milliona siteova. Ispred Britannica.com, AmericanIdol.com, FDA .gov, i CBS.com, čak je i ispred Oprah.com koji je na 469. mjestu.

Kao i svaka velika priča o uspjehu i ova je počela slučajno, kao hobi. Počela se igrati s web dizajnom stranica kada je imala 9 godina, a site je pokrenula s 14 godina posudivši 8$ (osam dolara) od mame da registira domenu. Zgodna ideja je promatrati predloške kao odjeću. Žene stalno trebaju novu odjeću valjda zato i često mijenjaju izgled svojih stranica ovisno o raspoloženju.

Zanimljivo je da ona kao teenagerka ima veliku prednost jer točno zna što cure njezinih godina zanima i može se tome prilagoditi. No što kada odraste? Ashley ima odgovor i na to: možda će morati zapošljavati mlađe od sebe. (?)

Zabrinuti roditelji bi joj mogli pokušati prigovoriti to što je prekinula školovanje, ali Ashley ima plan i u slobodno vrijeme studira i dobit će diplomu prije svojih vršnjaka. Vau! Nije niti naš Darius bio puno stariji kada je pokrenuo blog i da je slučajno isti takav uspjeh kakav je postigao u Hrvatskoj ostvario u Americi danas bi bio puno bogatiji. Zato ponavljam ako želite pokrenuti internet biznis pokrenite ga na engleskom. Jest da je veća konkurencija, ali je i zarada veća. Ako ne znate engleski: SVE NOVCE potrošite da ga naučite! Hitno. I kineski isto :)

Ono što me je još iznenadilo je da po zakonima te države (Michigan) ona ne može slobodno raspolagati tako velikom imovinom dok ne navrši 18 godina. Dodjeljen joj je skrbnik koji se brine za imovinu firme. Zanimljivo.

Cijeli intervju o ovoj fantastičnoj curi, poduzetnici pročitajte ovdje.

Kao prvo da kažem da nemam apsolutno ništa protiv frizera. Naprotiv. Jedini razlog zašto sam ih uzeo kao primjer je taj što sam se iznenadio koliko godina truda, ispita i učenja moraju uložiti da bi radili taj posao + praksa + majstorski ispit itd.

S druge strane računovodstvo možete voditi čak i ako nemate završenu osnovnu školu. Niti jedan zakon ne uvjetuje niti postavlja bilo kakava ograničenja tko sve može biti računovođa. To je dobro jer onda svatko tko želi lako može postati računovođa. To je ujedno i loše jer onda zaista svatko i postaje računovođa. Meni je to jako čudno i iskreno ne sviđa mi se što su neka udruženja postavila visoka pravila kako bi otežala ulazak početnicima u njihov krug dok s druge strane stvari poput računovodstva nitko ne kontrolira.

Ako se mene pita ja bih radije sve liberalizirao i neka se pusti sloboda na tržištu. Ako netko zna super šišati, a nikad nije išao u školu za frizera neka šiša. S druge strane kada tražite računovođu možda ćete ga pitati ima li kakvu diplomu ili potvrdu da je kvalificiran obavljati taj posao. Možda ćete radije platiti nekoga tko ima diplomu nego nekoga tko nema? Mislim da ograničenja nisu dobra. Jasno je da se svaka struka želi zaštiti i "braniti svoj ugled" odnosno ne dozvoliti nekome tko nije u tom krugu da obavlja taj posao, ali što je previše je previše.

Ja bih dozvolio slobodan ulazak u sve djelatnosti (osim možda kirurgiju i još par stvari :)), a oni najbolji će se s vremenom i tako sami dodatno obrazovati i pozavršavati fakultete, seminare i sl. dok će ovi drugi propasti na tržištu. Jednostavno nema šanse da netko može bolje obavljati npr. posao arhitekta ako nikad nije išao u škole i na fakultet od nekoga tko se je godinama školovao. Ukoliko to ne bi bilo tako onda cijeli sustav obrazovanja jednostavno nema smisla i to je onda još jedan razlog zašto bi ulaz trebao biti slobodan.

Možda je najburniji primjer ulazaka amatera u "profesionalce" bilo kada je Severina zaigrala na kazališnim daskama bez da je završila odgovaraujće škole. Nisam gledao predstavu, ali vjerujem da je bila sasvim solidna.

Kada se postave visoka pravila igre oni koji su u njoj mogu naplaćivati visoke cijene i to je zaista jako zgodno. Samo je problem ubaciti se unutra. Osobno mrzim monopole i smatram da nikako nisu dobri za tržište. Sve te udruge koje stavljaju ogromne prepreke i visoke uvjete da bi mogli obavljati određene poslove ne čine to samo zato da bi zaista zaštitili struku i javnost koja te usluge koristi već zato da uz puno manje truda mogu zadržati visoke cijene.