Iako je taj nesretni pravilnik o porezu na dohodak izmjenjen prije par godina još uvijek ima dosta pitanja oko toga. Naime, svi honorari MORAJU se isplaćivati na žiro račun. Pod honorarima mislim na povremene poslove koji se obavljaju temeljem Ugovora o djelu. To su najčešće trgovački putnici, prodavači životih osiguranja, stambene štednje, akviziteri, agenti i sl. Osim takvih kak bi ja rekao "običnih" honorara u zakonu spominju još i ostale primitke od povremenih djelatnosti:
a) primici članova skupština, nadzornih odbora, stečajni upravitelji, članovi povjerenstva...
b) autorski honorari - za znanstvenike novinare, stručnjake, bla.bla.
c) autorski honorari umjetnika

i svaki od njih imaju neke svoje fore i cake koliko ide poreza, doprinosa i sl. Svi se oni moraju isplaćivati na ŽIRO (ne tekući).

Od 01.01.2003. uveli su i OBVEZNE doprinose na honorare jer su "zločesti poslodavci" iskorištavale honorare kako bi jeftinije plaćali radnike i nisu ih prijavljivali. Naravno da takvim zakonom nisu ništa promjenili nego su samo zajebali poslodavce koji i dalje isplaćuju honorare samo što im je sada skuplje. Cilj nije postignut, barem ne u većini slučajeva, a to je da se radnici zaposle za stalno (na neodređeno) da radnici koji rade honorarno ostvare radni staž (pravo na penziju), zdrastveno osiguranje i sl. U većini banaka honorar se i dalje ne priznaje kao dohodak na temelju kojega bi se mogao dići kredit iako sam čuo i pozitivne priče. Uglavnom cijela priča ide na ruku samo državi koja ubire gomile doprinosa.

Dakle poslodavac, onaj koji vam isplaćuje honorar je OBVEZAN uplatiti i sva davanja (poreze i doprinose) za vas. Vi dobivate NETO iznos na taj žiro račun i boli vas briga (isto kao i kod mjesečne plaće:))). Na kraju godine možete, ALI NE MORATE prijaviti svoja honorarna primanja. Međutim ako radite godišnju poreznu prijavu onda MORATE i njih prijaviti. NIKAKAV vi porez ne morate posebno plaćati jer to MORA napraviti onaj koji vama isplaćuje!!!
Da li vam se isplati prijaviti ili ne, to trebate izračunati. Napravite varijantu sa i bez i vidjet ćete kada dobivate više povrata poreza.

SVI poslodavci na kraju godine podnose poreznoj upravi ID-1 obrazac (da tak se zove) na kome lijepo piše vaše Ime, Prezime, JMBG i koliko ste novaca dobili, koliko je poreza i prireza plaćeno, a vama moraju do 31.01. sljedeće godine poslati pismenu potvrdu koliko su vam honorara isplatili.

Obračun honorara (obični ugovor o djelu)
1. Krenimo opet od bruto iznosa uzmimo npr. 1000 kn.

2. Obračunavamo 20% obveznih doprinosa (15% I. stup i 5% II. stup) na 1.000 kn. To je 200 kn. Smanjimo 1.000 - 200 = 800. Evo nas na 800 kn.

3. Tih 800 kn je porezna osnovica i na nju obračunavamo porez od 25%! Da, uvijek je 25%, nema poreznih razreda. 25% od 800 je 200 kn poreza.

4. Nemojmo zaboraviti prirez (za Zagreb 18%). Uzmemo tih 200 kn poreza i lupimo ih s 18% prireza što iznosi 36 kn.

5. da vidimo što smo napravili: krenuli smo s 1000 kn, platili smo doprinose u iznosu 200 kn, porez 200 kn i prirez 36 kn. Na kraju nam ostane neto iznos od 564 kn.

6. naravno ni ovdje nije priči kraj kao ni kod plaće. Poslodavac mora još platiti i 15% doprinosa za zdrastveno i to na osnovicu od 1.000 kn. 15% od 1.000 je 150 kn. To se ne vidi na obračunu kojeg dobijete ali tek tolko da znate;)

Ukupni trošak honorara je ogroman! Da biste dobili tih 564 kn poslodavac treba (is)platiti 1.150 kn. Da lakše zapamtite računajte da za 100 kn neto treba platiti 203,90 kn. (ili 191,67 kn ako živite u mjestu bez prireza)

Obračun autorskih honorara (ugovor o autorskom djelu)
Ovdje je stvar PUNO povoljnija nego u prethodnom primjeru. Kao prvo nema DOPRINOSA (nema plaćanja mirovinskog i zdravstvenog), a kao drugo postoji i priznati izdatak od 30%. Što je to "priznati izdatak od 30%" to je izdatak koji je propisan zakonom i koji umajnuje osnovicu na koju računamo porez. Zgodna stvar.

1. Uzmimo bruto iznos od 1.000 kn

2. Umanjimo ga za porezno priznati izdatak od 30% i dolazimo do 700 kn.

3. Tih 700 kn je porezna osnovica i mlatimo ih sa 25% poreza što iznosi 175 kn.

4. Prirez od 18% (za Zagreb) na tih 175 kn iznosi 31,5 kn.

5. Neto iznos je 1000 - 175 - 31,5 = 793,50 kn

Kao što vidite PUNO je bolja situacija nego kod Ugovora o djelu. Da bi dobili 793,50 kn ukupni trošak za poslodavca je 1.000 kn odnosno za lakše pamćenje na 100 kn ukupni trošak je samo 126 kn!!(i manje ako živite u mjestu bez ili s manjim prirezom)

Problem koji se ovdje javlja i koji muči puno ljudi je:
što je dovraga AUTORSKO djelo? Što bi to mogli provući pod autorsko djelo da nam ispadne jeftinije?
Za početak pogledajte Članak 5. Zakona o autorskom pravu To će razjasniti dosta nedoumica. U slučaju poreznog nadzora u firmi, ako poreznjak nije siguran je li zaista riječ o autorskom djelu ili bi to trebalo svrstati pod "običan" ugovor o djelu koji je puno skuplji mislim da će zatražiti mišljenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo te je moj savjet da ih vi prvo nazovete ako za neke stvari niste sigurni može li se to svrstati pod autorsko djelo.

Autorski honorari umjetnika
E oni su se još izborili i za dodatnih 25% neoporezivog djela prema "članku 22. Zakona o pravima samostalnih umjetnika i poticanju umjetničkog i kulturnog stvaralaštva." tako da je s njima još bolja situacija nego kod autorskih honorara.

Honorar vs. plaća - kratka usporedba
Ako ste poslodavac financijski vam se više isplati čovjeka zaposliti i isplaćivati mu plaću nego ga plaćati honorarno. Barem do neto plaće od cca 12.000 kn. Nakon toga plaća je sve nepovoljnija jer je porez sve veći i veći, a kod honorara taj se odnos ne mijenja s povećanjem iznosa.
Ako radite i vama je bolje da vas poslodavac prijavi na neodređeno vrijeme i uredno vam isplaćuje plaću nego da vas drži kao "honorarca" putem ugovora o djelu.

Razlog zašto mnogi poslodavci i dalje radije ljude zapošljavaju honorarno je vjerojatno u tome što imaju puno manje obveze prema zaposlenicima. Lakše prekinu suradnju (čitaj: daju otkaz) nego da su čovjeka zaposlili za stalno. Naravno neki poslovi se jedino i mogu raditi honorarno jer se radi o malim povremenim iznosima i nema smisla čovjeka zapošljavati, ali često je situacija da čovjek radi puno radno vrijeme - honorarno. To mi je totalno bezveze. A tolika davanja za honorarni (povremeni, dodatni) posao također nemaju smisla. Nadam se da će se situacija uskoro promjeniti po tom pitanju.

POVRAT POREZA OD HONORARA?
Zašto ne? Kod honorara onu olakšicu od 1600 kn mjesečno koju imate kod plaće ne možete korisiti odmah prilikom isplate, ali je možete iskoristiti ako ste nezaposleni (odnosno ne koristite ju tijekom godine) a radili ste honorarno tijekom godine. Tada u godišnjoj poreznoj prijavi prijavite primitke od honorara i imate pravo na povrat poreza. To se često događa i kada ste još student. Osim preko student servisa neke firme će vas možda zaposliti honorarno. Na kraju godine lijepo predajte poreznu prijavu i zatražite povrat plaćenog poreza. OBAVEZNO:)))

Zadnjih par mjeseci prolazio sam kroz drastične promjene u životu. Ne želim sve pisati na blogu jer blog nisam ni zamislio kao svoj dnevnik već više kao mjesto edukativnog karaktera. Ukratko, kao što je netko napisao u komentaru, počeo sam raditi računovodsto umjesto da napravim biznis od toga. Na kraju sam odustao od tog posla. Međutim stvari koje sam proživio u tih godinu dana razotkrile su mi više o samom sebi nego što bih saznao za još 100 godina da se nisam upustio u to. I mogu vam reći nisam baš lijepe stvari otkrio. Pozovite me na cugu da vam ispričam detalje (he, he, he)

Nego da vam ispričam o gospodinu M. kojeg sam upoznao prošli tjedan u Crnoj Gori. Zanimljiva priča. Dakle g. M. je crnogorac :) Kao i svaki crnogorac ni on nije sklon pretjeranom (fizičkom) radu. Nemojte me sad loviti za detalje, ali priča ide otprilike ovako. Prije jedno 14 godina otišao je u jednu europsku zemlju. Tamo je imao neke poznanike, prijatelje i oni su mu našli “nekakav” posao. Doslovce nekakav. Bio je to za njega grozan posao o kojemu nije imao pojima, ali nekako je izdržao godinu dana. Nakon godinu dana učlanio se u sindikat. Naime godinu dana je minimum koliko morate raditi da steknete to pravo. Nakon toga je dao otkaz. I sad dolazi zanimljivi dio. On je unaprijed znao da će kao član sindikata kada prestane raditi dobivati još 90% svoje plaće narednih 2-3 godine!! Izdržao je godinu dana i sada se mogao posvetiti svome bogatstvu. Pokrenuo je svoj posao i sada je vlasnik nekoliko nekretnina u toj zemlji. Upravo ulaže u još jedan veliki posao iako nema toliko novaca. Kad sam ga pitao kako se usudi krenuti u tako nešto on mi je hladno odgovorio: gle, krenut ću tako da napravim temelje – toliko novaca imam i onda ću prodati par stanova unaprijed za cash i s tom lovom završiti ostatak. To je ideja. Hoće li uspjeti? Ja sam nekako uvjeren da hoće. G. M. mi je rekao da on uvijek tako u životu radi: baci se i onda jednostavno MORA uspjeti jer povratka nazad nema! Priznao mi je da se na taj način natjera da razmišlja i pronalazi rješenja koja inače običnom čovjeku nikada ne bi pala na pamet. Odlična strategija o kojoj sam dosta čitao po razno raznim kjnigam, ali ipak je drugačije kad upoznate čovjeka uživo.

Još neke stvari koje sam naučio od gospodina M.
Riječ koju je najviše puta upotrijebio je bila riječ: VIZIJA. Kako u životu i u biznisu treba imati viziju. Bez toga nema ništa. Sjedili smo u Crnoj Gori i gledali kako stranci ulažu u ogromne hotele koji će biti jako skupi. Ti stranci imau viziju. Za 10 godina, a možda i prije oni mogu od Crne Gore napraviti Monte Carlo. Btw. U Crnoj Gori su već počeli naplaćivati ulaze na plaže, ali i u stare gradove, zidine – sve što vam padne napamet. Iskreno malo me to i iživciralo.
Zatim mi je ispričao kako je tražio kredit od 10.000 EUR-a, a banka mu je odmah ponudila 25.000 EUR-a i on je naravno uzeo 25 i kupio si auto. Zatim je malo stavio računicu na papir jer je skužio da ga auto puno više košta nego samo kamata na kredit (kasko, osiguranje, servisi benzin itd.) i nakon 6-7 mjeseci prodao je auto i vratio dio kredita, ali je još uvijek ostao dužan cca 5.000 eura koje je morao vraćati. Bila je to njegova prva lekcija o kreditima. Razlika između njega i milijun drugih ljudi je što je on vratio auto i kredit. Bio je dovoljno pametan da vidi kako mu se to ne isplati. Sada kupuje polovne aute stare godinu dana :)
Potvrdio mi je ono što i sam vidim. Ljudi uzmu kredite, kupe stanove i aute i onda se grčevito drže svog posla i jako naporno rade jer moraju vraćati kredit. Iako u Europi ljudi jako dobro žive i imaju visoki standard i dalje nisu slobodni. Čak i tamo vrlo rijetko kome padne na pamet učiniti ovo što je g. M napravio u njihovoj zemlji.
Pričao je i o strpljivosti kako treba postepeno graditi stvari malo po malo, godinama i onda odjednom: BUM! Uspjeh preko noći. Naravno vrlo malo ljudi zna koliko je zaista bila dugačka ta noć, ali ovako lijepše zvuči:)

Što vi možete uzeti iz ove priče
Iako mi je bilo smješno njegovo priznanje da ne voli previše raditi i zvučalo mi je dosta "balkanski" fora sa sindikatom (odradim godinu dana i onda dobivam 90% plaće) moram priznati da se to pokazalo jako uspješnim. Prvo što mi je palo na pamet su svi oni koji još žive kod staraca, a zaposleni su. Vjerojatno daju dio plaće za režije i hranu, a ostatak... ostatak? Da! Ostatak mogu uložiti, investirati, štediti bilo šta osim potrošiti na mobitele, auto i obleku. Hoćete li vi završiti kao g.M. i svakom svom djetetu ostaviti otplaćeni stan (ima dosta djece:)) ili ćete kao miljun drugih raditi cijeli život da otplatite jedan svoj stan?

I za kraj jedan citat koji sam nedavno čuo, a jednostavno ga moram podjeliti s vama:
Dobivamo onoliko prilika u životu koliko smo ODGOVORNOSTI spremni prihvatiti.
Čak se i dobro uklapa u ovu priču. Mislite li da bi se g. M. pružila prilika uložiti u jedan tako veliki posao koji realno nadmašuje njegovo financijsko stanje da on nije spreman preuzeti odgovornost i to odraditi?