Auto cesta ZG-ST

Nevjerojatno, ali istinito. Autoput je završen na vrijeme! Gdje su sada oni “pametnjakovići” koji su se smijali Račanu kada je donešena odluka da se završi u tako kratkom roku. Da mi je bar vidjeti njihove face, iščupati negdje stare tekstove i nabiti im ih na nos. Brijali su kak je to nemoguće kako nema šanse da se to napavi, ali se ipak napravilo. Mislim da je jedan od glavnih razloga zašto se to napravilo upravo u tome što je cilj bio postavljen prilično visoko i izazovno. Visoki ciljevi motiviraju. Nitko nije inspiriran zaraditi jednu kunu, ali milijun? Nedavno sam (opet) pročitao još jednu fenomenalnu knjigu. Ova je stigla za rođendan i na neki način spljuvala gomilu drugih koje sam do sada pročitao. Volim takve radikalne ideje. Npr. Jeste li zapisali svoje ciljeve? Čitate li ih svaki dan? Razmišljate li pozitivno o njima? I još ih niste ostvarili? E pa dobro došli u klub:)))) Razlog zašto ih niste ostvarili vjerojatno leži u činjenici da ih zaista NE ŽELITE! Razlog zašto ih niste ostvarili je zato jer ih u stvari NE ŽELITE! Fakat! Kaj mislite da si je Jordan zapisivao na papirić i čitao: želim biti najbolji košarkaš? NE! A ne trebate ni vi. Ono što zaista želite to ćete i napraviti ne treba vam papirić, ne trebate se “uvjeravati” da to želite pozitivnim mislima i afirmacijama. Najveći je problem otkriti što zaista želimo, a poslije sve ide automatski. Ono što se događa je da mi mislimo da nešto želimo i onda nakon nekog vremena odustanemo. Prepreke nas pokolebaju, neda nam se itd.itd. Želja nije dovoljno jaka. Odnosno to nije ni bila prava želja. Kako je to netko lijepo rekao prvo dolazi zašto, a onda kako. (first why than how)

Financijska neovisnot, blagostanje i normalan život trebali bi biti svačija želja. Cijeli život slušamo kako Hrvatska ima potencijal kako možemo biti ko Švicarska (i bolje), ali nikad nismo. Možda zato što u stvari ne želimo? Možda volimo osrednjost i prosječnost. Možda bi "htjeli" biti ko Švicarska, ali bi više htjeli kruha bez motike? Jedno od najboljih rješenje za izlazak iz krize čuo sam od V. Sriće. Da onaj Srića koji piše knjige o managementu i drži predavanja na ekonomskom faksu. Rekao je da se Hrvatska ponaša ko učenik koji uči za dva umjesto da uči za pet. Zadovoljavamo se gospodraskim rastom od dva, tri, tri pol posto. Umjesto da pucamo na barem 10%! U stvari baš me zanima kako te mršave brojke smješno zvuče ljudima koji nisu ekonomisti. Rast od 3 fucking posto! Je li to rast? Ma da sjedim i niš ne radim toliko bi se samo stvorilo ni iz čega. Kako vama zvuči taj “rast”? Inspirirajuće?

Vratimo se na autocestu. Jako mi je drago zbog tog uspjeha i nadam se da će se preslikati i na ostale djelove gospodarstva. Da će poduzetnici početi međusobno surađivati i zajedno nastupati na stranim tržištima (pogledajte Slovence kako dolaze u paketu) umjesto da jedan drugome zabijaju nož u leđa i svađaju se. Trebaju nam veliki ciljevi. Sve se vraća sve se plaća. Ako smo se cijeli život provlačili (u školi, na faksu, na poslu) zašto se sada odjednom čudimo što radimo za kiki-riki? Kaj tu nije jasno?