You live, you learn

boomp3.com
(Obožavam ovu pjesmu)

Nije nazvala. Tu večer. Ni večer kasnije. Nazvala me jučer.
S njom sam ne tako davno bila najbolja prijateljica. Još uvijek smo prijateljice, ali možda ne najbolje. A najbolje smo jednom postale sasvim slučajno. Prije nekoliko godina napravila sam jednu veliku grešku za koju sad mogu samo željeti da je nisam napravila, ali ne mogu to i ostvariti. Iako mi nisu to rekle, znala sam da me sve prijateljice osuđuju zbog toga. Čak me i jedna za koju sam mislia da će biti uz mene što god se dogodilo optužujućim tonom pitala kako sam to mogla napraviti. Eto, napravila sam. A onda sam jednom nazvala nju. Prepoznala je tjeskobu u mom glasu i pitala me hoću li doći do nje. Otišla sam i pričale smo nekoliko sati. Bile smo nerazdvojne od toga dana. Onda smo otišle na studij, svaka u drugi grad, ali i dalje smo bile najbolje. Veselile se zajedničkim vikendima, izlascima, opijanjima... Onda je ona počela sve rjeđe dolaziti doma. A ja sam se intenzivnije počela družiti s F. Ona je našla dečka. Ja nisam. Pričala mi je o njemu, a dojam koji su te priče ostavljale o njemu bio je sve samo ne dobar. Ona je to znala. I sad to prizna. S vremenom sam ja upoznala tog dečka i promijenila mišljenje o njemu. Još smo uvijek bile najbolje, ali nekako je onda sve počelo tonuti.
Jučer je preko mobitela bacala same optužbe na moj račun. Jedva sam se suzdržavala da ne pustim suze.



Rekla je da nikad nije mogla sa mnom pričati o tom dečku jer ja to ne bih shvatila, jer ja to nisam iskusila. Prema tome, niti F. nikad ne bi trebala pričati o svom dečku sa mnom, nijedna od svih mojih prijateljica ne bi trebala jer ja to ne bih shvatila. Zato jer nemam dečka.
Rekla je da joj je dopi*dilo da sve uvijek mora biti po mojem. Možda sam ja luda, ali tu ne znam o čemu priča.
Rekla mi je da više nije isto kad smo vani jer ja ne pijem. ZNA da vozim svaki vikend, koliko puta sam nju vozila jer njoj nije zabavno kad je trijezna, a meni je jednako dobro i s alkoholom i bez, pa sam ja vozila da se ona može "zabavljati". I sad mi to nabija na nos... Kao, nisam zabavna kad ne pijem. Puno hvala.
Rekla mi je da je se nisam sjetila... Išla je u Ameriku, poslala sam joj poruku prije nego je otišla, slala sam joj poruke kad je bila tamo, kad se vratila... Nije odgovorila ni na jednu. Dečko joj je zaboravio čestitati rođendan, nova najbolja prijateljica je to zaboravila, ja sam se sjetila.
Naravno, obrušila se i na moj odnos s F. Kao, nije ljubomorna, ali nas dvije se uvijek odvajamo, nas dvije se previše družimo... A što je očekivala? Nje nije bilo, druga najbolja prijateljica je češće bila u Zg nego doma... Ja sam se okrenula F., našla sam svoju drugu polovicu... I ne znam je li problem u ljubomori na sve ono što F. i ja imamo (jer ono što mi imamo imaju rijetki i shvaćamo koliko smo sretne) ili nečem drugom, ali opet nitko neće ništa nama reći.. To je uvijek bio veliki problem u našem društvu. Svi zuje o tome, a nitko neće reći naglas. I zlo mi je već od toga. Sve smo si dobre, a sve seremo jedna po drugoj.
Rekla je da smo se jednostavno udaljile. A ja sam ju pitala kako je došlo do toga da više nemamo o čemu pričati. Kako smo se udaljile toliko da nam jedina tema može biti faks, a nekad smo međusobno dijelile sve svoje tajne. Vrijeme ide, znam, ljudi se mijenjaju, znam, ali mislila sam da neke veze ostaju... Mislila sam. Možda ne ostaju.



Naše je prijateljstvo trenutno na vrlo klimavim nogama. A ja odbijam prihvatiti činjenicu koja mi se nameće - da sam samo ja kriva za to.
Već pod kraj razgovora pričale smo skoro kao nekad. Možda šansa za naš odnos postoji. I ja sam spremna iskoristiti tu šansu. Samo ne znam je li i ona spremna.

/Znam da ona to neće pročitati./

Ljubi vas Ruby!

A tako, malo...

Ah eto. Propao mi izlazak i tako sam sad sjedila s mamom i gledala Eurosong. I pobijedila Rusija. Jel taj njihov Rus već jednom bio na Eurosongu? Ja mislim da je. A ja sam baš navijala za Bosnu.

No dobro. Umjesto da spavam (jer mi se već oči same sklapaju) ja imam potrebu nekaj tu natipkati. Subotnju špicu ja sam ovaj put provela u metropoli, što bi bilo ok da nisam bila na FAKSU. Mislim, ispit u subotu u podne... To je meni značilo vlak u pola 9 i dizanje prije pola 8... A jučer sam imala najbolju namjeru ići van, a nisam. A mogla sam. Jer sam danas prepisivala tolko da mi je bilo neugodno. Ma kome lažem, nije mi bilo ni najmanje neugodno. Kud svi, tud i mala Ruby. Ne da nisam učila, nego nisam ni pogledala skriptu, a šalabahtere sam izrezala danas na faksu. Mislim da mi je prolaz osiguran.
Inače, moram se pohvaliti - prošla sam stanje PMSa, a nisam pustila ni suzu. Ali budući da je moj ispušni ventil plakanje jednom mjesečno, sljedeći put će biti *ebeno. Pretpostavljam.
Nego. Prošla subota, budim se oko 9, na mobitelu dva neodgovorena poziva. On. ON. U 8 ujutro. Budući da sam ja Njegov broj izbrisala, prvo mi je trebalo pet minuta da shvatim ko me to zvao. I skužim i srce lupa... Odem na kavu s F. i šaljem Mu poruku s pitanjem zašto me zvao i ko je, pobogu, budan u subotu u osam ujutro (a ne mora na ispit). Naravno da odgovor nisam dobila. Do ponedjeljka. Onda mi je napisao da je On bio budan jer je išao na posao i Ja (da, ja s velikim J) sam mu pala na pamet. ??? Pa smo opet nešto dogovarali onu kavu, ali opet nismo dogovorili ništa i već mi se fakat ne da više dogovarati.


Baš sam rekla F. da se nekak baš dobro osjećam od kad sam odlučila da se više nikom ne javljam. Girl power! I onda se meni javi moj bivši i dopisujemo se dva sata i prije toga si želimo sretnu godišnjicu (kao i svake godine 12.5.) i to si tepamo s "dragi" i "najdraža" i onda na Fejsu vidim slike njega i njegove cure i osjetim ubod ljubomore. Blah. Pripisujem to PMSu.
E, da, dobila sam novog malog miceka. Zove se Janko. A zapravo nisam ni sigurna jel micek ili micica. Ja se u to ne kužim, a ni moji doma. Zasad je Janko. Mali je presladak, iako ja nisam ljubitelj mačaka, neki dan smo zadrijemali zajedno dva sata na kauču.. A slatkica mala. Mali. Kako god.
Taaaakooo... Sad idem malo do vas pa u krevet, sutra spavam do podne. A zapravo ne mogu sad do vas, već zbilja na pola žmirim, obići ću vas sutra.

Ljubi vas Ruby!

No need to run and hide...

Danas u 6 ujutro probudile su me dvije muhe koje su tolko glasno zujale da ih zbilja nisam mogla ignorirati. Naravno, digla sam se i ubila ih. Ko im kriv. I nastavila sam spavati do 10.
Inače, stvarno počinjem mrziti svoj faks. Dođem u srijedu na seminar, vlakom iz KC, da bi mi neke cure rekle da predavanja nije bilo, a nema ni seminara. I sad pauza do pola 7. A bilo je tek 2! Došlo mi je da jednostavno sjednem na vlak i odem doma. Ali nisam. Nazvala sam svoje cure i ubile smo vrijeme na terasi Kica. Ali zbilja... Mogla je bar obavijest neka osvanuti...
Inače, bijah u nedjelju na cugi s Prijateljem. Zezali smo se, smijali, cerekali, čak smo i temu njegove bivše dotaknuli... I nekako sam zaključila da možda ne bi bilo loše da Prijatelj ostane samo to - prijatelj. S malim p.
A kava s Njim... Pa, nije se (još) realizirala. Sreli smo se prošli tjedan na terasi jednog birca, ja sam se pridružila F. i njenoj kolegici na kavi, a On je sjedio dva stola dalje... Uglavnom, pitao me kad sam doma (i ne mogu da se ne zapitam tko je tu lud - sto put sam rekla i Njemu i Prijatelju kad sam u ZG, a kad doma, a nitko ne upamti...) i rekao da je nešto pomiješao, mislio je da sam u ZG... Pa ako hoće na tu kavu, nek se javi.
Ja sam odlučila da se ne javljam više nikome. I zamolila F. da me udari koliko može ako samo spomenem nešto takvo. Jedna moja frendica s faksa je prekinula s dečkom nedavno i sad se tješi kako je život lijep, kako se sunce smije samo njoj, kako nju voli čitav svijet... I u pravu je. Kad se samo sjetim subote, kad smo bile na partiju kod P., mislim da bolje zapravo ne može. Smijala sam se tri sata bez prestanka, ali doslovno tri sata i doslovno bez prestanka, boljelo me sve što me moglo boljeti od smijanja... I sve dok imam F. i A. da se nasmijem s njima, dobro je... Zar ne?
A da, ona reportaža? Pala je petica. I pala je još jedna petica, iz testa informiranosti. Ma baš mi je lijepo.
Idem sad malo do vas, da vidim čega ima...

Ljubi vas Ruby!

Točke dnevnog reda.

boomp3.com

1. Mrzim ponedjeljak, utorak i srijedu. Ta tri dana meni traju kao cijeli tjedan. Ali zato volim četvrtak, jer već tada počinje moj vikend. I to vrlo zasluženi, barem ovaj tjedan. Tri sam dana provela pred kompom tipkajući esej iz medijskih žanrova i ne želim više čuti za temu videospotova.

2. F.-in rođendan prošao je odlično, ma preodlično, bolji nije mogao biti. Popila sam taman da se razveselim (i otkrila sam da meni "taman" znači samo malo više od pola boce crvenog Vermoutha), plesalo se na kraju i po stolovima, smijalo se, veselilo se... Jedan jako, jako dobar provod, sve u svemu. Jedini bed bio je to što F. zbog nedavne operacije nije smjela cugati pa ćemo to morati ubrzo nadoknaditi.

3. Što se tiče točke br. 2, usput su se i izmjenjivale poruke s Prijateljem. Ne znam kaj da velim, on je prvu poruku poslao meni (a bili smo udaljeni tri metra jedno od drugog) i opet ispočetka - on se pojavi, bocne nekom takvom porukom i natjera me da mislim na njega. Mrzim ga.

4. Opet, što se tiče točke br. 2, na kraju smo završili u jednom od mojih omiljenih klubova, u kojem radi ON. I pao je dogovor za kavu. Again - ne znam kaj da velim. Veselim se toj kavi, jer volim pričati s njim, volim kad me nasmijava, ali nekako se bojim, kao prvo, da kave neće ni biti, a kao drugo, ako je bude, da neće dobro završiti. Za mene, naravno. Vidjet ćemo.

5. Jedan meni jako dragi... Pa, ne znam ni kako da ga nazovem... Frend... Postao je otac. Rodio se sin... Jako mi je drago zbog njega, čestitam mu iz sveg srca i jako mi je žao što nisam mogla s njima u gorice cugati... Ali jednostavno nisam stigla. Prokleti esej.

6. Dobila sam peticu iz vježbe iz tiska. I rekla mi je profesorica da je zapamtila moje ime jer dobro pišem. Baš me razveselila.

7. I moja omiljena točka, koja mi je jučer tako uljepšala dan... Osječanin. Pričali smo nešto preko msna u ponedjeljak i rekao mi je da ide u srijedu, tj. jučer u Zg. Pa smo se dogovorili da ćemo se čuti i, ako budemo imali vremena, vidjeti. Čuli smo se oko 3, taman kad sam ja stigla k frendici, oni su odlučili ići na utakmicu Hajduk - Dinamo u pola 6, pa sam rekla da se nađemo negdje oko 4. Ali se to nekako sve zbrkalo i našli smo se tek oko 5. Pitam ja njega kaj s utakmicom, kaže on da ipak ne ide. Prvo sam mislila da onda nitko od njegovog društva ne ide, ali ispalo je da su svi otišli, a on je zbog mene ostao... Nisam mogla vjerovati... Sjeli smo na kavu, pričali ko navijeni, a onda sam ja morala na kolokvij. I stojimo na trgu i propustim ja dva-tri tramvaja, ali onda sam već bila tijesno s vremenom i morala sam ići. I taman kad sam ga htjela pozdraviti i uletjeti u tramvaj, zazvonio mu je mobitel i on se javio. Pa sam ga samo povukla za rukav, okrenula ga prema sebi i poljubila. Samo jedna mala, slatka, mekana pusa. Mmmmm, mljac. Na kraju sam trčala skoro kilometar do faksa, došla na 4. kat bez daha, ali doslovno, i zakasnila u svoju grupu na kolokvij. Nema veze. Vrijedilo je. Jedva čekam da odemo u Osijek da ga opet vidim.

Tako... A sad idem vidjeti što ima kod vas.

Ljubi vas Ruby!

Za moju najdražu...

boomp3.com

I'd like to be the sort of friend that you have been to me. . . I'd like to be the help you've always been glad to be; I'd like to mean as much to you each minute of the day, as you have meant, old friend of mine, to me along the way...

Hvala ti, F., za sve... Volim te do neba i nazad.
Sretan rođendan, ljubice!